Sam svoj terapeut: dobre i loše strane samopomoći
Self-help, kada se temelji na primjeni provjerenih tehnika i metoda, obično daje rezultate ako je riječ o blažim teškoćama ili emocionalnim smetnjama. Ipak, u slučaju ozbiljnih i dugotrajnih teškoće, self-help baš i nije od koristi.
„Izgradi svoj put ka sreći“, „Praktični savjeti za rješavanje svih životnih problema“, „Kako biti dobro?“, „Moć pozitivnog mišljenja“… Naslovi poput ovih posljednjih desetljeća vrište s polica knjižara, plakata, različitih internetskih portala i televizijskih reklama te privlače pažnju sve većeg broja ljudi. Popularnost različitih oblika samopomoći (engl. self-help) raste iz dana u dan te postepeno postaje dio svakodnevice pojedinca.
No, je li samopomoć doista učinkovita? U ovom ćemo članku nastojati odgovoriti na to pitanje, no krenimo od početka.
Što je „kotač emocija“ i kako nam može pomoći u razumijevanju emocija
Popularnost self-helpa
Samopomoć se definira kao razvoj vlastitih sposobnosti i rješavanje vlastitih teškoća, osobito psiholoških, bez stručne pomoći. Ljudi samopomoć koriste kako bi se riješili, primjerice, iracionalnih strahova, anksioznosti i napadaja panike, teškoća sa samopouzdanjem, sramom i bijesom, teškoća u odnosima s drugima i slično. Nedavna su istraživanja pokazala da čak 75% ljudi radije pokušava samostalno prevladati svoje teškoće vezane za psihičko zdravlje prije nego što potraže stručnu pomoć.
Postoje brojni oblici samopomoći koji pružaju pomoć u poboljšanju i oporavku psihičkog zdravlja. Tu se ubrajaju razne self-help knjige kao trenutno najpopularniji oblik samopomoći, a iznimno su popularni i audio-videozapisi u kojima se nude različiti savjeti prevladavanja prepreka i rješenja osobnih teškoća.
Osim toga, takve sadržaje nude grupe i tečajevi samopomoći, mobilne aplikacije, blogovi te internetski članci na temu samopomoći. Iako ovi oblici pomoći imaju mnoge prednosti poput lake dostupnosti i anonimnosti, javljaju se i brojna ograničenja.
Mane self-helpa
Manjak kvalitete i stručnosti. Iako u svijetu postoji pregršt sjajnih self-help knjiga, programa i sličnog, mnogi su loše kvalitete. Naime, njihovi autori često nisu psiholozi, a ni stručnjaci educirani za rad s ljudima, zbog čega je sadržaj često laički, neprovjeren te nije utemeljen na relevantnim spoznajama iz područja psihologije. Takvi su sadržaji pisani generalno i često temeljeni na osobnom iskustvu autora te niti jedan od njih ne može biti prilagođen svakom pojedinom korisniku i njegovoj teškoći, što je veliki nedostatak u odnosu na terapiju licem u lice.
Kao što savjete za liječenje slomljene noge vjerojatno ne bismo tražili u knjigama, nego bismo se za pomoć obratili liječniku, isto tako je za učinkovito rješavanje psihičkih teškoća potrebna pomoć stručnjaka u području psihičkog zdravlja. Mnogi self-help proizvodi napravljeni su prvenstveno s namjerom zarade i povećanja prepoznatljivosti njihovih autora te ne pridaju dovoljno pažnje utvrđivanju učinkovitosti savjeta koje promoviraju.
Preplavljenost sadržajima. Još jedan problem koji se često veže za self-help sadržaje jest taj što ih ima bezbroj, zbog čega je prosječnoj osobi teško izabrati kvalitetan i adekvatan oblik samopomoći.
Nedostatak stručnog vodstva. Nadalje, ljudi su često skloni tehnike i metode samopomoći tumačiti na pogrešan način, odnosno primijeniti samo dio koji im se sviđa, a zanemariti ostale savjete, što može dovesti do slabih učinaka. Čak i kada dođu do nekih korisnih metoda i savjeta kojima si mogu pomoći, ljudi su skloni tome da ih se ne pridržavaju redovito i brzo izgube motivaciju za njihovu primjenu. Self-help sadržaji često ostavljaju dojam da je osobna promjena vrlo jednostavna i laka, što nije uvijek istina, pa korisnike može obeshrabriti ako ne vide rezultate preko noći kako je autor obećao.
S te strane, terapija licem u lice ima prednost jer psiholozi i psihoterapeuti ohrabruju korisnika te zajedno s njim vode brigu o učestaloj praktičnoj primjeni tehnika i metoda koje mu mogu pomoći. Također naglašavaju postupnu prirodu promjena i važnost ustrajnosti kako bi se došlo do trajnog i značajnog poboljšanja psihičkog zdravlja.
Prednosti self-helpa
Iako samopomoć nije zamjena za terapiju licem u lice, ipak predstavlja korisno sredstvo u prevladavanju osobnih teškoća.
Dostupnost i jednostavnost. Velika prednost self-help sadržaja je njihova široka dostupnost i jednostavnost. Za razliku od terapije, većina ljudi si ih može priuštiti te ih razumjeti, bez obzira na dob i razinu obrazovanja. Samopomoć svakom pojedincu omogućuje kombiniranje različitih oblika (knjiga, internetskih članaka, audio i videozapisa) prema svojim preferencijama te njihovu svakodnevnu primjenu, u terminima koji njemu odgovaraju.
Anonimnost. Još jedan razlog popularnosti različitih oblika samopomoći je anonimnost koju osiguravaju pojedincu koji ih koristi. Budući da je odlazak psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu u Hrvatskoj još uvijek tabu-tema, samopomoć ljudima nudi priliku da na svojim teškoćama rade samostalno i bez znanja drugih.
Najbolja je kombinacija
Različiti oblici self-help literature predstavljaju vrijedan izvor informacija za osobe koje se suočavaju s nekom teškoćom ili prolaze kroz značajne životne promjene. Iako samopomoć može biti učinkovita i djelotvorna, ona nije zamjena za profesionalnu terapiju. Dok samopomoć nudi konkretne informacije i iskustva drugih ljudi, terapija licem u lice daje nešto što nećemo dobiti kroz samopomoć – povjerljiv odnos s drugom osobom koja pojedincu u sigurnom okruženju može pružiti nepristranu perspektivu njegovih teškoća te moguća rješenja prilagođena njegovoj situaciji i potrebama.
Self-help, kada se temelji na primjeni provjerenih tehnika i metoda, obično daje rezultate ako je riječ o blažim teškoćama ili emocionalnim smetnjama. Ipak, kada su u pitanju ozbiljne i dugotrajne teškoće, ova vrsta pomoći daje slabe rezultate.
Upute za majstore: koraci za pravilan rad na sebi
Univerzalan odgovor na pitanje kako raditi na sebi ne postoji, no tu su korisni savjeti kako se usmjeriti na...
SAZNAJTE VIŠENajbolje je rezultate moguće postići kombiniranjem samopomoći i profesionalne terapije. Dok se psihoterapija najčešće održava jednom tjedno, korištenje self-help sadržaja olakšava nastavak rada na vlastitim teškoćama i izvan terapije, čime se ubrzava proces njihovog rješavanja.
Terapeuti znaju odabrati
Istraživanja su pokazala da velik broj psihologa i psihoterapeuta svojim klijentima, uz uobičajenu individualnu terapiju, preporučuje i korištenje različitih self-help materijala koji su prilagođeni njihovim teškoćama te temeljeni na znanstvenim spoznajama iz područja psihologije. Ovdje je ključno naglasiti važnost kvalitete preporučenih materijala koju je laicima teže procijeniti samostalno jer nemaju sva potrebna psihološka znanja. Uz profesionalnu terapiju, samopomoć je vrijedan alat u prevladavanju osobnih teškoća i izazova.
Pravilnom primjenom i kombiniranjem ovih dviju metoda, ovisno o situaciji i potrebama pojedinca, postići će se veći napredak u odnosu na korištenje samo jedne od njih.
Komentirajte i potražite stručne savjete, javite se na [email protected].
Izvor: Kako si?