Kućni ljubimci - 25. rujna 2017.
AUTOR ČLANKA - Branimir Šakić

Gljivične bolesti zajedničke ljudima i životinjama

Dermatofiti su vrsta gljiva koje su široko rasprostranjene, žive u tlu, na koži životinja i čovjeka. Zajedničke vrste i životinjama i ljudima su Microsporum canis, Trichophyton mentagrophytes i Trichophyton verrucosum, odnosno čovjek se njima zaražava preko životinja

zoonoses, Gljivične bolesti zajedničke ljudima i životinjama

Te gljive žive na rožnatom dijelu kože, kose i nokta te svojim rastom razgrađuju keratin i uzrokuju upalu. Nastanku infekcije i porastu dermatofita pogoduje vlažna, oštećena koža, posebno na mjestima pregiba, a imunosni status životinje i čovjeka utječe na razvoj infekcije. Epidermofiton se najčešće javlja u ljudi i rijetko inficira životinje. Bolesti izazvane mikrosporom nazivaju se mikrosporoze, a uzrokovane trihofitonom trihofitoze.

U ljudi se mikrosporoza najčešće javlja u djece, na dijelu tijela koje je bilo u doticaju s bolesnom životinjom: ruke, noge, lice, vrat i vlasište (kosa)

Zarazni kućni ljubimci

Dermatofitoze se prenose direktnim kontaktom s dlakom ili kožom zaražene životinje ili indirektno preko predmeta koji su bili u dodiru sa zaraženom životinjom, a čovjek se zaražava od psa, mačke, hrčka ili kunića. Ponekad infekcija životinje nije vidljiva, već životinja prenosi spore (razvojne oblike) gljiva, koje zaraze čovjeka. Dermatofitoze se češće javljaju u mlađih životinja, životinja sa smanjenim imunitetom organizma (npr. ako su bile na terapiji antibioticima ili kortikosteroidima) te onih koje žive u lošim higijenskim uvjetima. Inkubacijsko razdoblje kod dermatofitoza iznosi dva do tri tjedna. Klinička slika bolesti vrlo je različita i ovisi o otpornosti životinje.

Mikrosporoza

Mikrosporoza je gljivična bolest kože uzrokovana rodom Microsporum canis (izvor je obično zaražena mačka) i u ljudi Microsporum audouini, a rasprostranjeni su diljem svijeta, zaražavaju i pse i mačke. Bolest se može primijetiti kao kožna lezija na kojoj otpada dlaka, s vremenom se povećava, koža postaje blago sivkasta, a na rubu se ljuska ili se javljaju ranice. Svrbež je u životinja rijetko primjetan. U pasa i mačaka infekcija mikrosporom nastaje na njušci, ušima, šapama i repu. Primijećeno je da su dugodlake mačke sklonije tim infekcijama. Međutim, infekcija mikrosporom u mačaka ponekad ne izaziva vidljive kliničke promjene na koži, ali je takva mačka prijenosnik bolesti.

Mikrosporoza kod ljudi

U ljudi se bolest najčešće javlja u djece, na dijelu tijela koje je bilo u doticaju s bolesnom životinjom: ruke, noge, lice, vrat i vlasište (kosa). Na koži se primjećuju okrugla crvena žarišta veličine nekoliko centimetra s naglašenim crvenim, ljuskavim rubom. U centru žarišta crvenilo se smanjuje, a promjene može pratiti umjeren svrbež. Na vlasištu su vidljiva karakteristična okruglasta žarišta na kojima je kosa slomljena u istoj visini, a na površini kože vide se sivkaste ljuskice poput obilne peruti.

Trihofitoza

Trihofitoza je gljivična bolest kože uzrokovana rodom Trichophyton (Tr. mentagrophytes, Tr. rubrum, Tr. violaceum, Tr. verrucosum, Tr. Scönleineii). Vrste roda Trihofiton prodiru dublje u kožu, a zahvaćaju podjednako i pse i mačke, najčešće u području šapa, hrpta nosa ili tjemena (gdje je koža vrlo tanka i blizu koštanoj podlozi). Na koži se mogu uočiti kružne, lagano uzdignute promjene koje se mogu odvojiti, a ozlijeđena koža će ostati otečena, vlažna i jarkocrvena.

Trihofitoza kod ljudi

U ljudi klinička slika ovisi o mjestu infekcije i vrsti uzročnika. Na vlasištu se javljaju žarišta okruglog oblika na kojima je kosa djelomično slomljena sa sivkastim ljuskicama ili duboka žarišta u vidu okruglastih izbočenja iz kojih ispada kosa te se na pritisak cijedi gnoj ili sukrvica, a može se pojaviti i povišena tjelesna temperatura. Na neobrasloj koži vide se okruglasta crvena žarišta uzdignutog ruba s ljuskicama, a promjene mogu svrbjeti.

Najčešći oblik trihofitoze je tzv. atletsko stopalo, koje ne prenose životinje, već se čovjek zarazi korištenjem zajedničkih tuševa ili sportskih svlačionica, a zarazi pogoduju loše higijenske navike, nošenje neadekvatne obuće i pojačano znojenje. Primjećuje se u obliku crvenila, ljuštenja i pucanja kože, koja svrbi i peče. Zaraza se s nogu može prenijeti i na ruke, a izolirane infekcije ruku su česte u osoba koje rade s vodom ili dugo nose gumene rukavice. Dermatofiti mogu izazvati i infekcije nokta, koje se obično sporo razvijaju, ali i vrlo dugo liječe.

Postavljanje dijagnoze

Veterinar postavlja dijagnozu na temelju pregleda kože i dlake životinje te pregledom pod ultraljubičastim zrakama (Woodova svjetiljka), pri čemu se opaža fluorescencija zaražene kože. Za preciznu dijagnozu se kultiviraju strugotine kože i odlomljene dlake. S obzirom na to da kultivacija traje i do dva tjedna, terapija počinje prije postavljanja konačne dijagnoze. Iste pretrage u čovjeka provodi dermatolog.

>>Oni su slatki, dobri i pružaju nam bezuvjetnu ljubav. No jesu li poljupci naših pasa i maca dobri po naše zdravlje?<<

Liječenje dermatofitnih infekcija

Iako u većine pasa i mačaka gljivične infekcije prolaze spontano nakon tri-četiri mjeseca, terapija se provodi radi sprečavanja zaraze drugih životinja i čovjeka. Terapija može biti lokalna, mazanjem masti koje sadrže antimikotike kao što su mikonazol ili ketokonazol ili kupanjem životinje šamponom koji sadrži mikonazol. Šišanje životinja ne preporučuje se uvijek jer gljivice odlično rastu upravo na mladoj dlaci u fazi njezina rasta te su primijećene infekcije u životinja upravo nakon šišanja. Ipak, u dugodlakih životinja dlaku treba skratiti kako bi se lijek mogao nanijeti na oboljelo mjesto.

Kod opsežnih infekcija životinje se liječe oralnim antimikoticima (grizeofulvin ili ketokonazol) koji se stavljaju u hranu. Liječenje traje dugo, od dva do osam tjedana te još najmanje dva tjedna nakon povlačenja simptoma bolesti, a uz liječenje vrlo su važne opće higijenske mjere: držanje čiste okoline u kojoj životinja boravi i obvezno pranje ruku odmah nakon diranja životinje ili čišćenja njezina mjesta boravka.

Liječenje ljudi ovisi o kliničkoj slici i opsegu zahvaćenog područja kože. Lokalna primjena podrazumijeva uporabu antimikotskih masti ili antimikotskih šampona koji mogu sadržavati mikonazol, ketokonazol ili terbinafin. Za veće infekcije primijenit će se oralna terapija flukonazolom ili itrakonazolom. Terapija traje kao i u životinja dulje vrijeme: dva do četiri tjedna, a ponekad i dulje. Prevencija zoofilnih dermatofitija ponajprije je u dobroj higijeni kućnih ljubimaca i njihova životnog prostora te u ranom prepoznavanju i liječenju mikoza kućnih ljubimaca (mačka, pas, hrčak, zec).

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama