Zdravstvena anksioznost: pretjeran i neutemeljen strah od bolesti

Zamislite da primijetite kako vas počinje boljeti grlo ili osjetite snažniju glavobolju. Reakcija na takvu pojavu mogla bi poći u barem dva smjera – mogli biste pomisliti da se javljaju prehlada ili gripa, koje ćete (kao i svaki put do sada) uspješno preboljeti, no mogli biste i početi vjerovati kako su spomenuti simptomi znakovi nekog ozbiljnijeg zdravstvenog stanja. Nakon posjeta liječniku koji je procijenio kako nemate razloga za brigu, ona se ipak nakon nekoliko dana ponovno pojavljuje; primjećujete sve više suptilnih simptoma u tijelu te strah počinje biti prevladavajuća emocija koje se ne možete riješiti. U slučaju spomenute glavobolje, mogle bi vas početi okupirati misli o tome kako je to možda ili sigurno znak da razvijate tumor na mozgu koji doktor nije primijetio. Ako prepoznajete sebe ili bližnjeg u ovom opisu, postoji mogućnost da se radi o zdravstvenoj anksioznosti.

Prije no što se upoznamo s oblicima zdravstvene anksioznosti, važno je naglasiti da je briga o zdravlju dio života i da je prirodno zabrinuti se ako primijetimo promjene koje se prije nisu pojavljivale ili neke neobične simptome kojima ne pronalazimo uzrok.

Važno je brinuti o zdravlju i s liječnikom se posavjetovati o bilo kakvoj sumnji vezanoj za razvoj neke bolesti ili poremećaja – ako za to postoji realan rizik. No isto je tako bitno prepoznati kada se takva sumnja i za nju vezana tjeskoba počnu prečesto javljati, okupirati nam misli i utjecati na naše svakodnevno funkcioniranje unatoč informacijama kako ne postoji temelj za brigu.

Anksiozni poremećaj zbog bolesti

Ako osoba doživljava brigu o oboljenju bez prisustva simptoma tog oboljenja ili s blagim simptomima, moguće je da se radi o anksioznom poremećaju zbog bolesti.

On uključuje stalnu brigu o tome da osoba već ima neku nedijagnosticiranu bolest ili da će od nje oboljeti, a ta zabrinutost traje dulje vrijeme (više od šest mjeseci) te je prisutna i nakon potvrde stručnih osoba da za nju ne postoji razlog.

Ponašanja karakteristična za anksiozni poremećaj zbog bolesti uključuju:

• stalnu provjeru vlastitog zdravstvenog stanja (primjerice, razmišljanje o tome jesu li osjeti koji se javljaju simptomi bolesti, česti odlasci kod liječnika kako bismo dobili umirenje da ne bolujemo od opasne bolesti, ili pak pretraživanje interneta s istom svrhom)
• ili izbjegavajuća ponašanja, gdje se osoba ne želi suočiti sa strahom te izbjegava posjet zdravstvenom stručnjaku.

Poremećaj sa somatskim (tjelesnim) simptomima

Pretjerane brige o zdravlju mogu se javiti i uz stvarnu prisutnost simptoma koji ukazuju na neku bolest, što se onda naziva poremećajem sa somatskim (tjelesnim) simptomima.

Ovo stanje karakteriziraju neprestane misli o ozbiljnosti tjelesnih simptoma koje osoba doživljava te povišena tjeskoba izazvana tim mislima, ponovno u trajanju od barem šest mjeseci. Osobe koje imaju ovaj poremećaj posvećuju mnogo vremena brigama vezanima uz zdravlje, a te su brige izražajnije i više narušavaju svakodnevno funkcioniranje nego kod drugih osoba koje doživljavaju iste tjelesne simptome ili stanja, ali nemaju ovaj poremećaj.

Hipohondrija – naziv koji se više ne koristi

Drugim riječima, prirodno je brinuti o simptomima koje doživljavamo – ta se briga „proziva“ poremećajem samo ako prelazi granicu uobičajenog. Zajednička karakteristika ovog i prethodno spomenutog poremećaja je visoka razina zabrinutosti koje se osoba ne može riješiti i koja se javlja kroz dulje razdoblje, a razlikuju se po tome jesu li doista prisutni (značajniji) tjelesni simptomi koji su uzrok tih briga.

Čitajući o ova dva poremećaja, možda ste pomislili na hipohondriju i kako je to pojam na koji ste navikli kad se govori o gore opisanim stanjima. U tom slučaju niste bili u krivu – naziv hipohondrija uistinu se je nekoć koristio za opis ovih dvaju poremećaja, no on se u stručnoj literaturi više ne koristi. Djelomični razlog tome je negativna konotacija koja se vezala uz pojam hipohondrije, ali promjena u nazivlju primarno je potaknuta uočavanjem različitosti među pacijentima te potrebom da se učini razlika između anksioznog poremećaja zbog bolesti i poremećaja sa somatskim simptomima.

Kiberohondrija: kako Internet pogoršava stanje

Ako su vam misli ikada zbog pojave nekih neobičnih simptoma krenule u smjeru (pretjerane) brige za zdravlje, možda ste imali potrebu da odmah saznate što se događa u vašem tijelu i možda ste zbog toga brzo pribjegli najdostupnijem izvoru informacija – internetu.

Ova je pojava postala toliko česta da je dobila i svoj naziv: kiberohondrija, a o njoj smo već pisali na samom početku pandemije. Kiberohondrija uključuje povećanu anksioznost vezanu za zdravlje koja je rezultat čestog i pretjeranog internetskog pretraživanja o zdravstvenim stanjima u koje se inicijalno upuštamo kako bismo smirili brige, a što na kraju rezultira dodatnim povećanjem tjeskobe i uznemirenosti.

Cilj tekstova koje možemo pronaći na internetu često je dati što širu sliku o nekoj temi i pružiti čitatelju što više informacija. U slučaju tekstova koji su vezani za objašnjenje nekih simptoma, autoru je često cilj nabrojati sva (ili većinu) stanja koja im mogu biti uzrok. To znači da se sve navedene bolesti i poremećaji na koje neki simptom može ukazivati ne javljaju u jednakoj mjeri te da su neki mnogo rjeđi od drugih. U slučaju prije spomenute glavobolje, mnogo je veća vjerojatnost da je ona uzrokovana umorom, stresom ili dehidracijom nego nekom vrstom karcinoma.

Važno je prisjetiti se i činjenice da niti jednu bolest nije moguće dijagnosticirati na temelju samo jednog simptoma i bez uzimanja u obzir cjelokupnog zdravstvenog stanja osobe, što može učiniti samo stručna osoba, odnosno liječnik.

Ako se nađete u situaciji da sve dublje i dublje „kopate“ po internetu tražeći informacije o svojim simptomima te osjećate povećanu razinu tjeskobe i neugodnih emocija zbog toga, pokušajte se zaokupiti nekom drugom aktivnosti. Razmislite o stvarima koje vam inače omogućuju da se u njih udubite i zaboravite na okolinu, a ako ne možete to učiniti obratite se nekome od bližnjih za podršku (primjerice, razgovorom o nečemu što će djelovati umirujuće ili zajedničkim sudjelovanjem u nekoj aktivnosti koja će služiti za odvraćanje pažnje).

Što učiniti ako primijetite povećanu brigu oko zdravlja kod sebe ili bližnjih? Doznajte u nastavku teksta na stranici Udruge Kako si?.