Zašto starije osobe trebaju vježbati govor? 

Sa starenjem dolazi do mnogih fizičkih i mentalnih promjena, a jedna od često zanemarenih posljedica je smanjenje verbalne komunikacije iako ima ključnu ulogu u svakodnevnom funkcioniranju. Starije osobe često žive same, imaju manji broj socijalnih kontakata, rjeđe sudjeluju u razgovorima te se povlače iz društvenih aktivnosti. Kao rezultat toga, verbalne sposobnosti mogu oslabiti, a u nekim slučajevima može doći i do djelomičnog zaboravljanja jezičnih znanja te do teškoća u izražavanju misli. 

Ovaj proces nije neizbježan niti nepopravljiv. Redovite vježbe govora mogu značajno doprinijeti očuvanju i poboljšanju komunikacijskih sposobnosti kod starijih osoba te nisu rezervirane samo za one s dijagnosticiranim govornim teškoćama, već su korisne i kao preventivne mjere. 

Razlozi smanjene komunikacije i posljedice 

Neki od glavnih razloga smanjene komunikacije kod starijih ljudi uključuju: 

• gubitak sluha koji otežava sudjelovanje u razgovorima, 
• fizička izolacija, osobito kod onih koji žive sami ili u staračkim domovima, 
• zdravstveni problemi (npr. moždani udar, demencija) koji utječu na govor, 
• gubitak samopouzdanja i osjećaj da ih „nitko ne sluša“, 
• digitalna isključenost zbog koje teže održavaju kontakt s obitelji i prijateljima. 

Kada starije osobe prestanu aktivno komunicirati, mozak gubi redovitu stimulaciju. To može dovesti do slabljenja rječnika, teškoća u razumijevanju sugovornika, veće sklonosti depresiji i anksioznosti, kao i bržeg kognitivnog propadanja 

Važnost vježbi govora u starijoj dobi 

Govor je osnovni alat za izražavanje potreba, emocija i misli. S godinama, govor može postati sporiji, izgovor nejasniji, a rječnik ograničen. Redovitim vježbanjem govornih sposobnosti, starije osobe mogu zadržati ili poboljšati svoju jasnoću i brzinu izražavanja. 

Nakon moždanog udara, Parkinsonove bolesti, demencije ili drugih neuroloških stanja, može doći do afazije, dizartrije ili drugih govornih poremećaja. Vježbe govora dio su terapije za oporavak, ali i prevencije daljnjeg pogoršanja. 

Starije osobe koje jasno i učinkovito komuniciraju, imaju više samopouzdanja i češće sudjeluju u društvenim aktivnostima. To izravno utječe na njihovu psihološku dobrobit. 

Također, govorne vježbe stimuliraju mozak. Povezivanje riječi, sastavljanje rečenica i izražavanje misli zahtijevaju kognitivni napor koji može usporiti kognitivno propadanje. 

Upute za vježbe govora 

Vježbe govora mogu se provoditi samostalno, uz pomoć obitelji ili pak stručnjaka – logopeda. Evo nekoliko primjera: 

Artikulacijske vježbe – ove vježbe jačaju mišiće i organe koji sudjeluju u govoru (usne, jezik, obrazi…). 

Primjeri: 

• izgovaranje pojedinih slogova: „pa-pa-pa“, „ta-ta-ta“, „ka-ka-ka“, 
• izvođenje pokreta u nizu (osmijeh, pućenje usana), 
• pokreti jezikom, primjerice, dodirivanje vrha nosa, obraza, brade. 

Vježbe disanja i fonacije – kontrola disanja važna je za govor u duljim rečenicama i intonaciju. 

Primjeri: 

• trbušno disanje (dijafragmalno disanje), 
• izgovaranje vokala „aaaa“, „oooo“ na jednom udahu što duže (prije toga duboko udahnuti), 
• pjevanje kratkih pjesmica ili stihova. 

Vježbe za proširivanje rječnika i fluentnost. 

Primjeri: 

• opisivanje slika ili predmeta – kako izgleda, čemu služi, što je uz njega vezano, 
• igra asocijacija („na slovo s – što više riječi“), 
• ispunjavanje križaljki i čitanje naglas. 

Kognitivne  i govorne vježbe – za starije osobe s blagim kognitivnim smetnjama ili demencijom korisne su vježbe koje utječu i na govor i na pamćenje. 

Primjeri: 

• prisjećanje priča iz prošlosti i njihovo prepričavanje, 
• odgovaranje na pitanja vezana uz svakodnevicu (npr. „što si danas jeo/jela?“), 
• igranje društvenih igara koje uključuju komunikaciju i promišljanje (npr. zagonetke, pogađanje riječi). 

Uloga obitelji i zajednice 

Obitelj i prijatelji igraju ključnu ulogu u poticanju starijih na komunikaciju. Često je dovoljan jedan dnevni telefonski poziv, zajednički ručak ili šetnja uz razgovor. 

Također, zajednice i domovi za starije mogu organizirati radionice, govorne vježbe i grupne aktivnosti koje potiču govor i održavanje govornih vještina. 

Zaključak 

Govor je osnovno sredstvo povezivanja s drugima, a njegova očuvanost značajno utječe na kvalitetu života starijih osoba. Iako se komunikacijske vještine mogu smanjiti s godinama, one se mogu održavati i poboljšavati uz jednostavne, svakodnevne vježbe. 

Ulaganjem malo vremena i pažnje, starijim osobama možemo pomoći da unaprijede cjelokupnu kvalitetu života.