Važno ih je prepoznati: faze razvoja ovisnosti o alkoholu

Živimo u društvu u kojem je alkohol sveprisutna pojava. Prekomjerno pijenje alkohola pogađa kako pojedinca koji pije, tako i njegovu obitelj, radnu sredinu i zajednicu u kojoj živi te dovodi do ovisnosti o alkoholu – alkoholizma.

Simptomi ovisnosti o alkoholu

Ovisnikom o alkoholu se smatra osoba kod koje se uočavaju sljedeći simptomi:

• nesavladiva žudnja za konzumiranjem alkoholnog pića,
• gubitak kontrole tj. nemogućnost prestanka pijenja alkohola kad se jednom započne (alkoholičar ne može popiti čašu pića i stati, već nastavlja piti),
• porast tolerancije tj. potreba za sve većom količinom alkohola kako bi se postigao isti učinak,
• zanemarivanje svakodnevnih obaveza, obitelji, prijatelja i posla,
• znakovi fizičke ovisnosti (apstinencijske krize) kod prestanka pijenja: drhtanje ruku, znojenje, mučnina,
• nastavak pijenja unatoč spoznaji koliko je to štetno.

Zdravstvene posljedice alkoholizma

Zbog dugotrajne i prekomjerne upotrebe alkoholnih pića dolazi do oštećenja organizma i poremećaja svih čovjekovih funkcija te psihičkih poremećaja i to:

• oštećenje probavnog sustava, pogotovo jetre i gušterače,
• oštećenje srčano-žilnog sustava,
• oštećenje endokrinog sustava, uključujući i nastanak šećerne bolesti,
• smanjenje libida i neplodnosti u muškaraca, disfunkciju jajnika u žena,
• nastanak metaboličkih poremećaja vezano za avitaminoze i hormonalne promjene,
• kožne promjene: suha koža, hiperkeratoza, seboroični dermatitis, eritem dlanova,
• karcinomi: usne šupljine, grla, jednjaka, jetre, debelog crijeva,
• oštećenja živčanog sustava: odumiranje moždanih stanica u kori mozga sve do alkoholne demencije,
• oštećenja malog mozga: smetnje ravnoteže i drhtanje prstiju,
• oštećenja perifernih živaca: nesiguran hod, paraliza,
• alkoholne epilepsije,
• psihičkih poremećaja: depresija, alkoholna psihoza, anksioznost, neurotski poremećaji, delirij, sumračna stanja.

Postupni razvoj alkoholizma

Alkoholizam je bolest koja ne nastupa odjednom, već postupno i dugo vremena nije uočljiva okolini i samom pojedincu. Neprekidnim pijenjem alkohola, kod osobe se polako, ali sigurno razvija alkoholizam. Ovo se, naravno, ne odnosi na mlade ljude koji puno brže razvijaju ovisnost o alkoholu od odraslih.

Bolest ovisnosti o alkoholu prolazi svoje karakteristične faze.

#1 Faza umjerenog pijenja

Faza umjerenog pijenja ili društveno prihvatljivog pijenja je prva faza razvoja alkoholizma. Pijenje alkohola najčešće započinje tako što osoba povremeno i umjereno pije alkohol.

Međutim, kao i kod svake druge psihoaktivne tvari, s vremenom je organizmu potrebna sve veća količina alkohola za postizanje „štimunga“. Povećavaju se količine i učestalost pijenja, alkohol postaje navika.

#2 Trening faza pijenja

Trening faza pijenja je prijelaz između faze umjerenog pijenja i razvoja ovisnosti.

Umjereno pijenje sad prerasta u rizično i štetno pijenje alkohola. Češće pijenje je treniranje i privikavanje organizma na veće količine alkohola, ali još uvijek bez ovisnosti. Kad za nekoga tko pije alkohol kažu: „može puno popiti, a ništa se ne primijeti“, to upravo znači da se ta osoba nalazi u trening fazi pijenja alkohola.

#3 Faza ovisnosti o alkoholu (alkoholizam)

Ovu fazu karakterizira povećanje tolerancije, psihička ovisnost i zloupotreba alkohola.

Povećana tolerancija se obično razvija poslije višemjesečnog pijenja alkohola i znači da osoba sad može podnijeti veće količine alkohola nego prije.

Psihička ovisnost je potreba za stalnim unošenjem alkohola u organizam. Ovisnik sve svoje probleme „rješava“ oslanjajući se na alkohol, obično da ublaži strepnju, napetost ili strah. Umjesto da zaista rješava probleme, on pije alkohol da bi se osjećao bolje.

Zloupotreba alkohola znači da pijenje alkohola sad donosi sa sobom probleme u obitelji, na poslu, a često i sa zakonom (obiteljsko nasilje, povrede na poslu, tuče, vožnja u alkoholiziranom stanju).

#4 Toksikomanska faza

Toksikomanska faza razvoja alkoholizma je faza potpune psihičke i fizičke ovisnosti. U njoj dolazi do pada tolerancije na alkohol što znači da je osobi potrebna manja količina alkohola da se opije (jedna do dvije čaše).

Izražena je potreba za stalnim unošenjem alkohola u organizam. Manjak alkohola u organizmu se manifestira kao apstinencijska kriza, koju karakteriziraju podrhtavanje ruku, malaksalost, razdražljivost, gubitak apetita, pojačano znojenje. Kao posljedica apstinencije može se razviti i delirium tremens.

Delirium tremens je kvantitativni poremećaj svijesti praćen dezorijentacijom u vremenu i prostoru. Orijentacija prema sebi je obično očuvana. U bolesnika se javlja opća slabost uz jako drhtanje, obilno znojenje, pad tlaka, poremećaj elektrolita i srčane aritmije. Obično su prisutne i vidne halucinacije kukaca ili manjih životinja, paukova, raznih  buba i miševa, ali se mogu javiti i druge vrste halucinacija, osobito slušne obmane.

Alkoholizam je obiteljska bolest

Alkoholizam se prvo manifestira u obitelji, narušava kvalitetu obiteljskog života i postaje problem cijele obitelji, ali i okoline u kojoj ovisnik o alkoholu živi. Obitelj prva prepoznaje poremećaje u ponašanju i primjećuje prve znakove alkoholizma, čak i prije nego sam ovisnik bude svjestan da se s njime nešto ozbiljno događa. Budući da su članovi obitelji psihički i fizički vrlo bliski i povezani, ovisnost najprije počinje narušavati tu povezanost te kao bolest zahvaća cijelu obitelj.

Alkoholizam vodi do disfunkcije i dezintegracije obitelji što onemogućava daljnji rast i razvoj članova. Dolazi do zanemarivanja obiteljskih dužnosti i nebrige za djecu, a posebno u slučaju kada su oba roditelja alkoholičari. Također dovodi i do osiromašenja obitelji, kako emocionalno tako i materijalno.

Ovisnik o alkoholu postaje nesposoban ispunjavati određene i očekivane socijalne uloge. Upozorenja članova obitelji smatra neprijateljstvom i očitovanjem mržnje prema njemu. Kod ovisnika o alkoholu koji su radno sposobni i ako je financijska situacija zadovoljavajuća te nema nasilničkog ponašanja, obitelji često toleriraju prekomjerno pijenje.

Međutim, konzumacija alkohola često dovodi do nasilnih oblika ponašanja u obitelji gdje su djeca nerijetko žrtve ili svjedoci nasilja. Odnosi u obiteljima koje imaju malodobnu djecu kompliciraniji su jer su djeca u svakom pogledu ovisna o roditeljima. Djeca su vrlo ranjiva, a upravo ih njihovi najbliži mogu najviše povrijediti. Djeca potiskuju svoju frustraciju, ne uvažavaju svoje osjećaje i potrebe, srame se sebe i svoje obitelji. Zanemarivanje i zlostavljanje doživljavaju kao da su to nečime zaslužili.

Obitelji koje umanjuju ozbiljnost problematičnog pijenja, samo pogoršavaju situaciju. Zbog intenzivnih i učestalih konflikata unutar obitelji, veze među članovima postaju površne i slabe. Obitelj se navikava na alkoholičara na način što prema njemu ima sve manje zahtjeva. Marginalizira ovisnika i isključuje ga iz obiteljskih odnosa kako bi se sačuvala i mogla dalje funkcionirati.

Ovisnost o alkoholu uvelike narušava kvalitetu obiteljskog života i zahvaća sve članove obitelji. Traženje pomoći stručnjaka nije odraz slabosti već odgovornog ponašanja.

Izvor: ZZJZ Dubrovačko-neretvanske županije