ADIVA > ADIVA Plus sadržaj

Uzroci zbog kojih djeca mogu pasti u nesvijest

Sinkope mogu imati više uzroka od kojih su najčešće one koje se javljaju u adolescentica. Najopasnije su kardiovaskularne iza kojih stoje uzroci poput prirođenih srčanih mana ili poremećaja srčanog ritma

sinkope kod djece
PREGLED SADRŽAJA
  1. Vrste sinkopa
  2. Dijagnosticiranje sinkopa
  3. Liječenje

Pod sinkopom podrazumijevamo iznenadni i kratkotrajan gubitak svijesti i posturalnog tonusa, uz brzi nagli i potpuni oporavak u trajanju od nekoliko sekundi do dvije minute. 30 do 50% djece ima barem jednu ataku nesvjestice, a jedno od 100 djece koja dođu na pregled u Hitnu pedijatrijsku ambulantu, dolaze pod dijagnozom sinkope.

Pedijatar savjetuje: kada hitno zatražiti liječničku pomoć?

Obično se javlja u stojećem stavu (kod hipoglikemije ili kardijalnih uzroka može se dogoditi i dok dijete leži). Može joj prethoditi i presinkopa koja uključuje osjećaj slabosti, bljedilo, nesigurnost, zujanje u ušima, vrtoglavicu, mučninu, „hladan znoj“ i smetnje vida. Bolesnik obično opisuje da mu se „zamračilo pred očima“, osjetio je „slabost u mišićima“, izgubio je svijest, obliven je „hladnim znojem“, a očevidci navode da je površno disao uz slabo palpabilan puls.

Vrste sinkopa

Sinkope dijelimo na:

  • kardiovaskularne – one čine petinu svih uzroka sinkopa, odnosno 5% svih iznenadnih smrti. Uzroci su, na primjer, prirođene srčane mane, poremećaji srčanog ritma i slično.
  • neurokardiogene – vazodepresorna ili vazovagalna sinkopa. To su najčešće sinkope, ali rijetko se javljaju prije desete godine života. Česte u adolescentica, a uzrokuju ih uspravni položaj, dugotrajno stajanje, ustajanje, vrućina, umor, glad, bol, strah ili pak emocionalni stresovi. Mogu se javiti i nakon infektivnih bolesti dok se ne stabilizira vegetativni sustav. Ponekad su praćene grčevima ekstremiteta (ruku i nogu).
  • konvulzivne – nastaju zbog ishemije mozga, praćene su trzajima ekstremiteta, a mogu biti praćene i inkontinencijom. Nema pjene na ustima ili ugriza jezika. Traju nekoliko sekundi. EEG je neposredno nakon napada spor i bez epileptičke aktivnosti.
  • refleksne – ove su sinkope uzrokovane specifičnim faktorima, na primjer bol nakon udarca u glavu ili pak neugodna iznenadna situacija i drugo.
  • hiperventilacijske – nastaju zbog ubrzanog i dubokog disanja, obično kod nervoznih i histeričnih osoba. Javljaju se noću, u zatvorenim prostorima i velikim gužvama. Bolesnici brzo i duboko dišu, javlja se vrtoglavica, a gubitak svijesti je rijedak.
  • sinkope zbog gušenja
  • sinkope uzrokovane lijekovima
  • psihogene sinkope – događaju se u afektivno opterećenim situacijama. Dijete drži oči zatvorene, ne reagira na pozive, nema grčeva ekstremiteta, a lice je normalne boje. Testirati se mogu laganim dodirom trepavica što izaziva refleksno žmirkanje budnog pacijenta.
  • situacijske – kod kašlja, defekacije, mokrenja, ronjenja, pijenja hladne tekućine i sličnog.

Dijagnosticiranje sinkopa

Diferencijalno dijagnostički sinkope moramo razlikovati od epilepsija, hipoglikemija, otrovanja s ugljičnim monoksidom (CO), vrtoglavica i migrena. Simptomi koji upućuju na epilepsiju su trenutni nastanak grčeva, ubrzan puls, često se javlja pjena na ustima, inkontinencija, događa se ugriz jezika, a EEG pokazuje epileptičke promjene električke aktivnosti kore mozga. Kod hipoglikemije, odnosno niske razine šećera u krvi tu su i osjećaj gladi, drhtanje ruku, smetenost, znojenje, ubrzan puls, ali bez hipotenzije (niskog tlaka).

Dijagnoza nesvjestica usmjerena je prema isključivanju kardijalnih uzroka kao najopasnijih , a postavlja se na temelju krvnih pretraga, kardiološke obrade (EKG, UZV srca, holtera), tilt table testa, EEG-a, dopplera krvnih žila mozga te, po potrebi, slikovnih pretraga mozga.

Unatoč svim kliničkim pretragama, u 30% bolesnika ne može se ustanoviti uzrok sinkope.

Liječenje

Liječenje je nespecifično. Obično se liječi osnovna bolest (kardijalne sinkope ), a od pomoći mogu biti fizikalna terapija, psihoterapija, vježbe opuštanja, sport te izbjegavanje uzročnih čimbenika.

Izvor: Poliklinika za dječje bolesti Sabol