Što je što? Kako razlikovati anksioznost od simptoma štitnjače
Razlikovanje anksioznosti od simptoma bolesti štitnjače ključan je korak u preciznom dijagnosticiranju problema, pa tako i njegovom uspješnom liječenju
Većina poremećaja u radu endokrinih žlijezda manifestira se šarolikom kliničkom slikom, uz niz različitih i međusobno isprepletenih tegoba koje je zbog njihove nespecifičnosti teško povezati s određenim organom ili organskim sustavom. To je dodatno otežano činjenicom da žlijezde s unutarnjim izlučivanjem svoje hormone otpuštaju u krvotok, čime njihovo djelovanje zahvaća širok spektar funkcija organizma i metabolizma.
Odstupanja u normalnom radu ovih žlijezda dovode do tegoba različitog intenziteta, koje u manjoj ili većoj mjeri zahvaćaju organizam u cjelini. Među najčešćim bolestima endokrinog sustava nalaze se bolesti štitnjače.
Bolesti štitnjače
Zbog lakšeg razumijevanja bolesti štitnjače, dijelimo ih u dvije velike skupine:
- funkcionalne i
- strukturne bolesti štitnjače.
Po funkcionalnom statusu, bolesti štitnjače odnose se na različite bolesti koje u osnovi dovedu ili do usporenog (hipotireoza) ili do ubrzanog rada štitnjače (hipertireoza).
Hipotireoza
Hipotireoza je znatno češća, a u podlozi su najčešće autoimune bolesti poput Hashimotovog tireoiditisa, kronične autoimune upalne bolesti štitnjače. Drugi uzroci uključuju jatrogena stanja, poput hipotireoze nakon liječenja hipertireoze (totalna tireoidektomija, radiojodna terapija), primjenu ionizirajućeg zračenja zbog onkoloških bolesti te upotrebu lijekova poput amiodarona. Rjeđe, hipotireozu mogu uzrokovati subakutne upale štitnjače, poput De Quervainovog tireoiditisa.
Bez obzira na uzrok, klinička slika hipotireoze razvija se postupno i uključuje simptome kao što su:
- kronični umor,
- iscrpljenost,
- intolerancija na hladnoću,
- neredoviti menstrualni ciklusi,
- nesanica,
- povremene palpitacije,
- debljanje bez pojačanog apetita,
- oticanje ekstremiteta te
- psihički poremećaji poput anksioznosti i depresije.
Hipertireoza
Hipertireoza će se, zbog svoje očitije kliničke manifestacije, u pravilu lakše prepoznati, a vodeće smetnje su rezultat prekomjerne aktivnosti metabolizma u cjelini.
Također se javljaju:
- kronični umor,
- gubitak na tjelesnoj težini uz pojačani apetit,
- tremor ruku,
- češće palpitacije uz „nabijanje“ srca i, u prosjeku, značajno brži puls,
- neredovite menstruacije,
- češće, ponekad i proljevaste stolice,
- od psihičkih smetnji više je izražena anksioznost, a rjeđe neuroza i psihoza.
Najčešći uzroci hipertireoze su Gravesova bolest, toksični adenom, toksična multinodozna guša, početna faza subakutne upale štitnjače te ponekad i inicijalna manifestacija Hashimotovog tireoiditisa.
Strukturne bolesti štitnjače
Najčešće strukturne promjene na štitnjači su čvorovi, a zlatni dijagnostički standard za evaluaciju čvorastih promjena je ultrazvuk štitnjače. Ultrazvučno se analiziraju oblik, veličina, ehogenost, prokrvljenost i razgraničenost prema ostatku tkiva štitnjače, sve s ciljem pravovremenog prepoznavanja mogućih malignih bolesti štitnjače.
Čvorovi, uključivo i karcinomi štitnjače, su češće klinički neupadljivi, odnosno bez jasnih su simptoma i takvi se otkriju slučajno tijekom rutinskog sistematskog pregleda.
Ovisno o veličini i lokalizaciji mogu dovesti do simptoma:
- dominira subjektivni osjećaj otežanog disanja i gutanja,
- nelagoda u predjelu vratne regije,
- izraženiji nagon na kašalj te
- promuklost (ponekad).
Anksiozni poremećaji
Anksioznost definiramo kao osjećaj nelagode, opće napetosti, zabrinutosti i iracionalnog lošeg predosjećaja. Često se miješa sa strahom, iako je riječ o dva različita simptoma.
Strah se uzročno može povezati s određenom opasnošću u bližoj ili daljoj okolini (napad druge osobe, prirodne katastrofe negdje drugdje itd.). Za razliku od straha, anksioznost se javlja i kod zamišljanja nečeg potencijalnog lošeg po pojedinca ili nenamjernog preuveličavanja stvarnih prijetnji i te misli znaju biti paralizirajuće za pojedinca.
Tu treba razlikovati anksioznost koju svi u manjoj ili većoj mjeri povremeno manifestiramo, od anksioznog poremećaja. U slučaju poremećaja takvo stanje nesigurnosti i straha traje dulje, može proizlaziti iz stvarne ili izmišljene prijetnje te onemogućava svakodnevno funkcioniranje. Tada je potrebna stručna pomoć psihijatra zbog jasne karakterizacije o kojem se tipu poremećaja radi, a neliječenje može dovesti do drugih psihičkih poremećaja.
Psihijatri tegobe u kontekstu anksioznosti svrstavaju u četiri skupine:
- kognitivni simptomi anksioznosti: zabrinutost, dekoncentracija, kognitivna konfuzija, negativna očekivanja i razmišljanja o sebi i trenutačnoj situaciji i dr.
- emocionalni simptomi anksioznosti: neugoda, nemir, nervoza, napetost, neizvjesnost i iščekivanje, strah od gubitka kontrole, razdražljivost, osjećaj sputanosti i sl.
- bihevioralni simptomi anksioznosti: sramežljivost, izbjegavanje situacija koje izazivaju anksioznost, povučenost i/ili nesigurnost u socijalnim kontaktima, izrazita aktivnost ili pasivnost itd.
- tjelesni simptomi anksioznosti: osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje, ubrzani puls, osjećaj lupanja srca, oscilacije krvnog tlaka, glavobolja, vrtoglavica, omaglica, bolovi u prsima, nesanica, tremor mišića, grčevi mišića, bol u trbuhu, proljev, mučnina, povraćanje i dr.
Tegobe su opsežnošću i intenzitetom širokog raspona manifestacije.
Psihijatar, psiholog i psihoterapeut: kada i kome se treba javiti?
Psihičko, baš kao i fizičko zdravlje, može biti narušeno. No nerijetko se nađemo u situaciji da ne znamo kome...
SAZNAJTE VIŠEZaključno
Širok raspon različitih smetnji i obilno preklapanje simptoma, otežavaju početnu procjenu o kojem je točno poremećaju riječ.
Preduvjet za čim brže postavljanje točne dijagnoze jest iscrpna anamneza, a ako se više sumnja na anksiozni poremećaj, ima smisla učiniti i dodatnu endokrinološku obradu. To u prvom redu uključuje analizu hormona štitnjače (TSH, FT3, FT4, anti-TPO, anti-Tg, po potrebi i TRAb), kao i ultrazvuk štitnjače zbog sužavanja diferencijalno dijagnostičkih nejasnoća.
Ako je riječ o nekom od poremećaja štitnjače, ciljano liječenje u pravilu dovodi do značajnog poboljšanja popratnih psihičkih smetnji, uz standardna poboljšanja kliničkog stanja i laboratorijskih nalaza.
Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.