Nespušteni testis ili kriptorhizam: uzroci, dijagnosticiranje i liječenje

Nespušteni testis ili kriptorhizam kod djece se najčešće dijagnosticira odmah nakon rođenja tijekom rutinskog pedijatrijskog pregleda.

Tijekom trudnoće se testisi kod dječaka formiraju unutar trbuha, a prije rođenja se spuštaju u mošnje (skrotum) kroz preponski (ingvinalni) kanal. Ako testis ne dosegne skrotum, a nalazi se u području preponskog kanala, naziva se nespušteni testis ili retencija testisa. U slučaju da ostane u trbušnoj šupljini, to stanje nazivamo kriptorhizam (od grčkih riječi: κρυπτός, kryptos, skriven, i ὄρχις, orchis, testis). Jedan ili oba testisa mogu biti nespuštena.

Uzroci nespuštenog testisa ili kriptorhizma

Uobičajeno, testisi počinju svoj razvoj u trbušnoj šupljini i spuštaju se niz preponski kanal u mošnje oko sedmog do devetog mjeseca trudnoće. Ako se u tom razdoblju, tj. u trećem tromjesečju testis ne spusti u mošnju dijete će se roditi s nespuštenim testisom. Veća je vjerojatnost da će se to dogoditi ako se dijete rodi prijevremeno. U nekim slučajevima, testisi se mogu spontano spustiti tijekom prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja.

Kriptorhizam može biti uzrokovan višestrukim čimbenicima, uključujući:

• hormonske poremećaje – nedostatak hormona poput testosterona može spriječiti spuštanje testisa.
• genetske čimbenike – mutacije ili poremećaji u genima povezani s razvojem reproduktivnog sustava.
• vanjske čimbenike – izloženost pesticidima ili endokrinim disruptorima tijekom trudnoće, dijabetes, pretilosti ili upotreba određenih lijekova majke.

Učestalost nespuštenih testisa pri rođenju kod dječaka rođenih u terminu je 1- 4 % . Kod prijevremeno rođenih dječaka, učestalost je znatno viša i iznosi 20-30 %.

Do 6. mjeseca života testisi se spontano spuštaju u oko 70 do 80 % slučajeva pa će nakon tog razdoblja oko 1% dječaka imati nespušteni testis.

Dijagnosticiranje

Nespušteni testis kod djece se najčešće dijagnosticira odmah nakon rođenja tijekom rutinskog pedijatrijskog pregleda. Liječnik palpacijom (opipavanjem) ispituje mošnju kako bi utvrdio nalaze li se oba testisa u njoj. Ako se jedan ili oba testisa ne mogu napipati može se posumnjati na nespušteni testis, a u tom slučaju se može učiniti sljedeće:

• Praćenje kroz vrijeme – u mnogim slučajevima testis se može spontano spustiti u prvih 3 do 6 mjeseci života. Ako se testis ne spusti do 6. mjeseca, preporučuju se daljnja obrada i liječenje.
• Ultrazvuk (UZV) – može pomoći u lociranju testisa koji nije opipljiv, osobito ako je u preponskom kanalu. Međutim, nije dovoljno precizan za testise koji se nalaze u trbušnoj šupljini.
• MRI ili CT (rjeđe) – koriste se ako testis nije pronađen ultrazvukom.
• Laparoskopija – minimalno invazivan zahvat kojim se kroz malu kameru u trbuhu izravno traži testis. Može biti indicirana umjesto UZV-a i MR-a kada se testis ne palpira u preponskom kanalu te je istovremeno dijagnostička i terapijska metoda.

Što je stečeni nespušteni testis?

Nespušteni testis može biti stečen, a to znači da je testis bio normalno spušten u mošnju nakon rođenja te se je kasnije povukao i više se ne može trajno opipati u mošnji.

Razlozi za stečeni nespušteni testis mogu biti:

• brži rast djeteta, posebno dužina tijela u odnosu na duljinu sjemenovoda, što može uzrokovati povlačenje testisa prema gore,
• priraslice ili ožiljci nakon, primjerice, operacije preponske kile ili prethodne orhidopeksije,
• hormonalne promjene u djetinjstvu ili pubertetu.

Liječenje nespuštenog testisa

Liječenje nespuštenog testisa ovisi o dobi djeteta i položaju testisa. Cilj liječenja je spustiti testis u mošnju kako bi se osigurala normalna funkcija i smanjio rizik od komplikacija, poput neplodnosti i malignih bolesti.

Više je mogućih postupaka u liječenju nespuštenog testisa.

Praćenje (kod novorođenčadi). Ako je dijete mlađe od šest mjeseci, često se preporučuje praćenje bez intervencije jer se testisi kod mnogih dječaka mogu spontano spustiti u tom razdoblju.

Hormonska terapija (rjeđe). Ponekad se koristi HCG (humani korionski gonadotropin) ili GnRH (engl. gonadotropin releasing hormon) kako bi se potaklo spuštanje testisa. Uspjeh je ograničen i metoda se danas rijetko koristi.

Orhidopeksija. Orhidopeksija je kirurški zahvat koji je ujedno najčešći i najučinkovitiji način liječenja. Preporučuje se između 6. i 12. mjeseca života, a najkasnije do 18. mjeseca.

Laparoskopska orhidopeksija. Koristi se kada testis nije moguće pronaći palpacijom. Omogućuje lociranje i spuštanje testisa uz minimalno invazivan zahvat.

Što je orhidopeksija i koje su prednosti ovog zahvata?

Orhidopeksija je kirurški zahvat kojim se nespušteni testis spušta i učvršćuje u mošnju. To je najčešći i najučinkovitiji način liječenja nespuštenog testisa.

Zahvat se provodi u općoj anesteziji. Tijekom zahvata kirurg pronalazi testis, spušta ga kroz preponski kanal i pričvršćuje ga unutar mošnje kako bi ostao na mjestu. U slučaju da se testis nalazi visoko u trbušnoj šupljini koristi se laparoskopska orhidopeksija za lociranje i spuštanje testisa.

Orhidopeksija bi se trebala napraviti između 6. i 12. mjeseca života, a najkasnije do 18. mjeseca. To je ključno razdoblje jer se tada može spriječiti oštećenje tkiva testisa koje može utjecati na plodnost i povećati rizik od raka testisa, torzije testisa te spriječiti moguće probleme sa samopouzdanjem u kasnijem djetinjstvu ili pubertetu.

Dakle, prednosti orhidopeksije su:

• očuvanje plodnosti – testisi moraju biti u mošnji gdje je temperatura niža kako bi se normalno razvijale muške spolne stanice,
• smanjen rizik od raka testisa – nespušteni testis ima veći rizik za razvoj tumora, a spuštanjem se taj rizik smanjuje i olakšava se rana detekcija),

• prevencija torzije testisa – kirurškim fiksiranjem testis se ne može uvrnuti, čime se sprječava hitno stanje koje može dovesti do gubitka testisa,
• estetski psihološki razlozi – prisutnost oba testisa u mošnji doprinosi normalnom izgledu i samopouzdanju te
• lakše kliničko praćenje – spušteni testis se lako pregledava tijekom redovitih pregleda.

Zahvat je siguran, a komplikacije su rijetke. Djeca se obično brzo oporavljaju, a bolovi su blagi i lako se kontroliraju.

U slučaju da i vaše dijete ima nespušteni testis, obratite se s povjerenjem stručnjacima i dogovorite termin u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina.

Izvor: SB Sv. Katarina