Kako komunicirati sa slijepom osobom?

Vjerojatno ste se našli u situaciji da ste se susreli sa slijepom osobom i željeli joj pomoći, ali niste znali kako. Možda vam je bilo neugodno jer joj niste znali pristupiti ili ste već doživjeli neugodno iskustvo u prošlom kontaktu sa slijepom osobom.

Kako biste izbjegli neugodne situacije u budućim interakcijama, pokušajte slijediti upute koje su objašnjene u nastavku.

Kako ponuditi pomoć

Najvažnija stvar u međusobnoj interakciji je komunikacija. Ako želite pružiti pomoć slijepoj osobi, uspostavite prvi kontakt. Pristupite joj prirodno i obraćajte se izravno njoj, čak i ako je u pratnji videće osobe. Pitajte smirenim glasom: „Gospodine/gospođo, mogu li vam pomoći?“, „Trebate li pomoć?“ ili nešto slično.

Ako vam osoba ne odgovara, možda nije shvatila da se njoj obraćate. Budući da sa slijepom osobom ne možete uspostaviti kontakt očima, lagano joj dodirnite nadlakticu ili rame istovremeno izgovarajući pozdrav. Tako će znati da se obraćate njoj i vaš je dodir neće uplašiti.

Govorite vama uobičajenim tempom i tonom, osim ako primijetite da osoba slabije čuje.

Predstavite se ako vas slijepa osoba poznaje – nemojte očekivati od nje da po glasu pogodi tko ste. Ako kao službena osoba dolazite u kontakt sa slijepom osobom, obavezno recite svoju funkciju (npr. videći asistent, medicinska sestra, vozač taksija…).

Budite pomagač ako se to traži

Zapamtite da slijepa osoba ima pravo prihvatiti, ali i odbiti vašu pomoć. Ako vas jedna slijepa osoba odbije, bilo na lijep ili ružan način, nemojte to uzeti osobno. Kao i osobe koje vide, i slijepe osobe imaju svoje vrline i mane, bolje ili lošije trenutke.

Isto tako, imajte na umu da ne žele ili ne trebaju sve slijepe osobe pomoć i podršku. Budite pomagač onima koji podršku traže – bit će vam zahvalni na tome. Ako slijepa osoba prihvati ponuđenu pomoć, ne činite to na svoj način. Dopustite joj da vam sama izgovori kako joj možete pomoći.

Osnovno što treba znati

U komunikaciji sa slijepom osobom vrlo je bitno što konkretnije govoriti (komunicirati verbalno).

• Budite prirodni i izravni. Govorite uobičajenim tempom i glasnoćom.
• Možete se služiti mimikom i gestama, ali imajte na umu da osoba u tome ne može sudjelovati. Neverbalnu komunikaciju popratite i govorom.
• Kada pružate ruku za pozdrav, izgovorite da ste to učinili (npr. „Evo, pružam vam ruku“). Nemojte sami uzimati njenu ruku za pozdrav, možda se ne želi rukovati.
• Okrenite se licem prema slijepoj osobi bez obzira na to što vas ona ne vidi.
• Koristite se riječima poput: „Vidimo se!“, „Pogledaj ovo“, „Pročitaj mi“ – kao i obično. Slijepa osoba će to učiniti na svoj način.
• Izbjegavajte koristiti riječi koje se vežu uz usmjeravanje rukom ili pogledom, poput: „Ovdje je“, „Tamo je“. Takve informacije, bez dodatne konkretne informacije (npr. „Ovdje je odmah ispred tvoje desne ruke“), slijepoj osobi ne znače ništa ili joj govore vrlo malo.

• Upotrebljavajte nazive boja. Neke slijepe osobe su možda ranije vidjele te znaju kako boje izgledaju, a nekima oštećenje vida možda i dopušta da vide određene boje.
• Ponekad je u komunikaciji sa slijepom osobom potrebno koristiti i dodir (komunicirati taktilno). On mora biti primjeren, odmjeren i pravovremeno najavljen, bilo da dolazi od vas ili same slijepe osobe.

Preuzmite brošuru „Kako pomoći slijepoj osobi da bude samostalna“ te doznajte niz savjeta važnih za povećanje kvalitete svakodnevnog života i veću sigurnost slijepih i slabovidnih osoba.