Gastrointestinalne bolesti
  • Sviđa mi se
Bolesti probavnog sustava (gastrointestinalnog) obuhvaćaju bolesti usta, jednjaka, želuca, gušterače, žuči, jetre i crijeva. Bolesti sustava kroz koji prolazi hrana obuhvaćaju bolesti jednjaka, želuca i crijeva.

Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB)

česta je bolest, posebno stanovništva razvijenih zemalja, sa simptomima nastalim vraćanjem sadržaja želuca i dvanaesnika u jednjak, usta i dišne putove, a koji su uzrokovani slabljenjem mišićnog sustava jednjaka. Bolest bitno remeti kvalitetu života, pri čemu bolesnici osjećaju različit intenzitet žgaravice tijekom dana, ali i noći, uzrokovane povratom sadržaja, odnosno djelovanjem želučanog sadržaja na sluznicu jednjaka. Žgaravica se osjeća kao žarenje, pečenje, bol ili neugoda neposredno ispod i iza prsne kosti. Pored toga, može se javiti bol pri gutanju, mučnina, smetnje sna, upala jednjaka, a u težim oblicima bolesti može nastati erozija sluznice koja se povezuje i s teškim bolestima: Barettovim jednjakom i adenokarcinomom jednjaka. GERB je važno prepoznati u ranoj fazi bolesti, dok ne nastupi oštećenje sluznice jednjaka. Može se liječiti primjenom antacida, antagonista H2- receptora i inhibitora protonske pumpe, dakle lijekovima koji smanjuju kiseli sadržaj želuca. Najučinkovitiji su inhibitori protonske pumpe. Utjecaj na liječenje ima i promjena navika i prehrane: smanjenje tjelesne težine, prestanak uzimanja alkohola, gaziranih pića, začinjene, masne ili jake hrane, prestanak pušenja, izbjegavanje ležećeg položaja nakon jela. Ponekad može pomoći i spavanje s podignutim uzglavljem, te uzimanje malih, ali čestih obroka. Neki lijekovi također mogu utjecati na nastanak bolesti: acetilsalicilna kiselina i nesteroidni antireumatici, nifedipin i verapamil. Iako postoje bezreceptni lijekovi protiv žgaravice, važno je naglasiti kako je njihova primjena ograničena na najdulje 14 dana primjene, nakon kojih, ako nema značajnog poboljšanja, valja posjetiti liječnika. Liječniku se također treba javiti kod pojave jake boli, povraćanja krvi, crne stolice, učestalog povraćanja, teškog gutanja.

Dispepsija

označava trajnu ili povremenu bol ili nelagodu u gornjem dijelu abdomena, uz osjećaj rane sitosti, punoće želuca i nadutosti. Postoji nekoliko oblika dispepsije koje najčešće nastaju kao posljedica drugih bolesti: ulkusna bolest, druge bolesti želuca, žuči i gušterače, dijabetes, ali i neki psihijatrijski poremećaji. Za terapiju dispepsije važno je otkriti uzrok, dakle liječiti primarnu bolest, čija je posljedica dispepsija. Lijekovi koji se primjenjuju za smanjenje simptoma dispepsije su antacidi, antagonisti H2-receptora i inhibitori protonske pumpe, neki lijekovi koji smanjuju osjećaj mučnine i lijekovi za liječenje bolova (spazama).

Peptička ulkusna bolest

nastaje oštećenjem sluznice jednjaka, želuca ili dvanaesnika, pri čemu se može pojaviti i ulkus (čir). Bolest ima različit tijek, od samozacijeljenja bez liječenja, pa sve do pojave ozbiljnih komplikacija kao što su krvarenje i perforacija ulkusa. Najčešće nastaje kao posljedica infekcije bakterijom Helicobacter pylori, dugotrajnim uzimanjem nekih lijekova: nesteroidnih antireumatika i salicilata, ali i kao posljedica kroničnog ili jakog stresa. Liječenje ovisi o uzroku nastanka ulkusne bolesti, što znači liječenje infekcije H.pylori kod inficiranih bolesnika ili izbjegavanjem lijekova koji su uzrokovali nastanak ulkusa te primjenom lijekova koji smanjuju lučenje želučanog sekreta: antagonisti H2-receptora i inhibitori protonske pumpe.

Upalne bolesti crijeva su kronične bolesti u koje se ubrajaju ulcerozni kolitis i Chronova bolest, u čijoj osnovi je poremećaj imunosnog sustava, iako pravi uzrok još uvijek nije posve poznat. Ulcerozni kolitis zahvaća samo debelo crijevo, dok Chronova bolest može zahvatiti bilo koji dio crijeva. Glavni simptomi ulceroznog kolitisa su bol u trbuhu, krvave stolice i česti proljevi, a najčešći simptomi Chronove bolesti su česti proljevi, bol u trbuhu i gubitak na težini. Bolesti se liječe individualnim pristupom svakom bolesniku, a mogu se primjenjivati lijekovi, ali i kirurški zahvat. Od lijekova se primjenjuju aminosalicilati (mesalazin), a ponekad i kortikosteroidi i imunosupresivi, dakle lijekovi koji djeluju na smanjenje upalnih promjena crijeva.

Sindrom iritabilnog crijeva

poremećaj je probavnog sustava, pri kojem bolesnik osjeća bol ili nelagodu u trbuhu povezanu s pražnjenjem crijeva, nadutost crijeva, te česte poremećaje stolice, odnosno izmjene zatvora i proljeva. Terapija se prvenstveno sastoji od psihološke pomoći, jer bolest najčešće nastaje kao posljedica stresa ili ozbiljnijeg psihosocijalnog problema. Lijekovi se uglavnom koriste samo za uklanjanje simptoma, a to mogu biti lijekovi protiv bolova (spazama), lijekovi protiv zatvora ili proljeva i lijekovi koji smanjuju količinu plinova u crijevima. Prehrambene navike znatno utječu na intenzitet i trajanje bolesti. Iz prehrane svakako treba izostaviti kavu, alkohol, masnoće, namirnice koje napuhuju. Potrebno je uzimati redovite obroke u mirnom okruženju uz lagano žvakanje. Za kontrolu stolice treba značajno povećati unos vlakana (voće i povrće), a mogu biti korisni i probiotici, preparati koji sadržavaju "dobre" crijevne bakterije.

Aleksandra Grundler, mr. pharm.





    


ANKETA

Kad imam grlobolju: