Dječje zdravlje - 9. ožujka 2018.
AUTOR ČLANKA - doc.dr.sc. Milivoj Jovančević

Svjetski dan bubrega – o zdravlju bubrega misli se od djetinjstva

Bubrezi su složeni organi o kojima ne ovisi samo naše dobro zdravlje nego i život. Nažalost, i dječji bubrezi mogu biti ugroženi

svjetski dan bubrega

Embrionalni razvoj bubrega počinje vrlo rano i odvija se u tri važna koraka. Već u trećem tjednu trudnoće nastaje predbubreg, tjedan dana kasnije prabubreg te u petom tjednu definitivni bubreg koji predstavlja konačni razvojni oblik. Riječ je o iznimno složenim procesima u kojima se razvijaju sve strukture bubrega, mokraćnih kanala i spolnih žlijezda. 

U početku su bubrezi smješteni u zdjelici i priljubljeni su jedan uz drugoga. Tijekom daljnjeg razvoja bubrezi „putuju“ prema slabinskom dijelu i postupno se razmiču. Tijekom trudnoće, ali i u prvim godinama nakon rođenja, sazrijeva temeljna funkcija bubrega – filtriranje (odstranjivanje nepoželjnih tvari) te održavanje optimalne koncentracije vode i minerala u krvi. Jednako je važna uloga bubrega u metabolizmu D vitamina, kao i u izlučivanju hormona koji potiče stvaranje crvenih krvnih zrnaca u koštanoj srži (eritropoetin).

Prirođene anomalije

Već na temelju ovako površnog opisa obilježja bubrežne funkcije potpuno je razvidna njihova važnost u rastu, razvoju i normalnom funkcioniranju zdravog organizma. Nažalost, iz istih razloga, bolesti koje znatno remete bubrežnu funkciju, uzrokuju složene i teške probleme zdravlja i funkcije brojnih organskih sustava.

Najčešći uzrok kroničnog zatajenja rada bubrega kod djece su prirođene anomalije mokraćnih puteva i bubrega, s popratnom upalom ili bez, u oko 50% slučajeva i najčešće se javljaju kod mališana u dobi do pet godina. U toj su dobi poremećaji razvoja bubrega od najranijih stadija razvoja – dakle, bubreg može nedostajati, može biti malen (hipoplazija) ili imati poremećenu strukturu (displazija).

>> Čitajte više: Upale mokraćnih kanala kod djece vrlo često se događaju ljeti i tijekom bolesti koje vode do gubitka tekućine. Kod svake sumnje na upalu treba se javiti liječniku. Kliknite za stručni savjet <<

Osim toga, mogu se javljati određene prepreke u izlučivanju mokraće iz bubrega (hidronefroza), duž mokraćnih kanala (najčešći je problem zalistak u mokraćnoj cijevi, što je češće kod dječaka). Teške anomalije mogu se prenatalno uočiti ultrazvučnim pregledom te su, nažalost, popraćene znatnim smanjenjem količine amnijske tekućine (plodove vode) koja je važna i za normalan razvoj pluća. Ako se ovaj problem zamijeti oko 20. tjedna trudnoće, tada su znatno smanjeni izgledi za preživljavanje djeteta – upravo zbog poremećaja razvoja pluća.

Današnja medicina omogućava i kiruršku intervenciju tijekom trudnoće radi očuvanja funkcije bubrega. Katkad jedan ili oba bubrega ostanu u zdjelici ili se bubrezi spoje. Popratna pojava tih anomalija je zastoj mokraće, povećanje tlaka u mokraćnim kanalima i, posljedično, utiskivanje (povrat) mokraće u bubrežno tkivo, takozvani intrarenalni refluks. On oštećuje bubrežno tkivo i najčešći je razlog kroničnog propadanja bubrežnog tkiva. Nažalost, uz te anomalije iznimno su česte popratne infekcije mokraćnih organa koje čine dodatnu štetu bubrežnom tkivu.

Prepoznavanje i pristupi liječenju

Bubrezi imaju nevjerojatno velik kapacitet kompenzacije oštećenja – zdravi dijelovi vrlo učinkovito preuzimaju funkciju oštećenih dijelova. Procjenjuje se da je dostatna samo trećina jednog bubrega zdravog tkiva da bi svi krvni nalazi bili uredni. To je, nažalost, i razlog zašto se katkad problem s bubrezima uočava tek kada nastupi njihovo potpuno zatajenje.

Kod starije djece češće su upalne bolesti prouzročene autoimunim ili nasljednim bolestima koje zahvaćaju najvažniji dio bubrega, odnosno strukturu koja filtrira krv i stvara mokraću – glomerul. Ovisno o uzrocima, različiti su i pristupi liječenju. Kod upalnih (autoimunih) procesa liječi se upala (danas postoje brojna sredstva koja se koriste, ovisno o uzrocima), kod oštećenja koja nastupaju zbog prekomjernog izlučivanja određenih minerala i stvaranja kamenaca mogu se davati otopine koje sprečavaju kristalizaciju, provodi se i specifična dijeta (izbjegavaju se namirnice koje pojačano stvaraju određene minerale), kontrolira se moguća popratna infekcija te se uvode ostale popratne mjere.

Bubrezi imaju nevjerojatno velik kapacitet kompenzacije oštećenja – zdravi dijelovi vrlo učinkovito preuzimaju funkciju oštećenih dijelova. Procjenjuje se da je dostatna samo trećina jednog bubrega zdravog tkiva da bi svi krvni nalazi bili uredni

Zasebnu skupinu čine cistične bolesti bubrega – riječ je o nekolicini nasljednih oblika bolesti kojima je zajedničko obilježje pojačano izlučivanje slabo koncentrirane mokraće. Neke od ovih bolesti vidljive su tek mikroskopom, poput mikroskopskih cisti u bubrežnom tkivu, a drugi su oblici popraćeni velikim cistama, katkad s pridruženim cistama u jetri i gušterači. Pomnom kontrolom unosa tekućine, minerala i primjenom lijekova nastoji se osigurati normalan rast i razvoj djeteta te odgoditi potpuno zatajenje bubrega.

Procjenjuje se da je učestalost teških kroničnih oblika bubrežne bolesti kod djece u dobi od 12 mjeseci do 18 godina 50 do 80 na milijun djece. Kod svakog desetog djeteta iz ove skupine doći će, nažalost, do faze potpunog zatajenja rada bubrega.

Upozoravajući simptomi

Prvi znaci oslabljenog rada bubrega su nespecifični. Dijete djeluje umorno, pospano, lošije je volje i teka, blijedo je (zbog popratne slabokrvnosti), ponekad se žali na svrbež kože i glavobolje. Nakon toga se javlja sklonost krvarenjima, odnosno dolazi do kapilarnih krvarenja u koži, crijevima ili mokraćnom sustavu, povećava se količina izlučene mokraće i količina popijene tekućine.  

Rast djeteta postupno usporava (nastaje renalni rahitis), a dolazi i do povećanja krvnog tlaka. Ako se ne liječi, u daljnjem tijeku dolazi do nakupljanja vode u plućima, slabljenja rada srca, pomućenja svijesti, konvulzija, kome i smrti.

Kad nastupi zatajenje bubrega, potrebna je nadomjesna terapija. Najčešće je riječ o dijalizi – o postupku pročišćavanja krvi te održavanja ravnoteže elektrolita i vode. Postoji nekoliko tehnika za provedbu dijalize, načelno pomoću strojeva kroz koje se preusmjerava krv oboljelog ili putem peritonealne dijalize. U ovom drugom postupku koristi se potrbušnica kao membrana preko koje se obavlja proces odstranjivanja nepoželjnih tvari te održavanje ravnoteže vode i elektrolita.

>> Pročitajte više: trebaju li djeca vitaminsko-mineralne dodatke prehrani? Zdrava prehrana, pod kojom podrazumijevamo redovite obroke načinjene od raznovrsnih namirnica i dovoljan unos pitke vode neobično je važna, no kada je i zašto potrebno dopuniti obrok? <<

Posebna otopina za dijalizu ubrizgava se u trbušnu šupljinu te se nakon nekog vremena odstranjuje nakon što je na sebe vezala škodljive tvari i nakon što je predala ono što organizmu nedostaje. Kada pacijent dođe u fazu da mu je potrebna trajna nadomjesna terapija dijalizom, nastoji se pronaći pogodan davatelj za postupak transplantacije bubrega, koja predstavlja trajno rješenje zastoja rada bubrega.

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

adiva app qr code

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button ADIVA_app_google_play_button