Lijekovi i terapije - 08. ožujka 2018.
AUTOR ČLANKA - Nebojša Buđanovac

Proljeće u znaku straha od kukaca – postoji li rješenje za entomofobiju?

Pacijenti s entomofobijom užasavaju se pomisli na provođenje vremena na otvorenom gdje mogu doći u doticaj s raznim bubama

strah od kukaca

Proljeće je pred vratima. Bilo da je riječ o kampiranju, planinarenju, trčanju ili šetnji parkom, većina će ljudi uživati i upijati prve tople zrake sunca. No ima i onih koje će strahovi zatvoriti u kuću. U proljeće se osjećaju zarobljenima, a sram ih često sprečava da s drugima podijele zašto odbijaju gotovo sva druženja na otvorenom – već sam pogled na bilo kakvog kukca u njima budi užas.

Ti ljudi pate od entomofobije, a simptomi koje ova fobija izaziva ne mogu se ignorirati. Njima ne pomažu riječi utjehe kao što su: „Pa nije ta buba opasna, nema žalac“ ili „Vidi koliko je ovaj kukac manji od tebe, nemaš se čega bojati“. Iako su i sami svjesni da njihovi strahovi nemaju racionalnu podlogu, pri samom pogledu na kukca (a ponekad je dovoljno da to bude i fotografija) osjetit će snažnu anksioznost. Kako bi izbjegli svaku mogućnost susreta, zatvorit će se u kuću, a pritom će i često pospremati te čistiti svaki skroviti kutak u koji bi se bube mogle sakriti.

>> Pročitajte: Strah je normalan odgovor na neizvjesnost i može nas navesti na pogrešne odluke. Kako donijeti ispravnu odluku kada smo u dilemi? Rješenje postoji, samo je potrebno malo vježbe koju možete naučiti klikom na link <<

Simptomi fobije od kukaca

Entomofobija uključuje strah od kukaca, pa tako i paukova, a ima i onih koji se užasavaju grinja. Kao i druge fobije, entomofobija uključuje simptome kao što su osjećaj užasa, panike, anksioznost, ubrzano lupanje srca, drhtanje te kratkoća daha pri „bliskom susretu treće vrste“. Zajedničko s drugim fobijama jest i to što je kod većine pacijenata taj ekstremni strah vjerojatno izazvan traumatičnim događajem iz djetinjstva, kao što su, primjerice, ubod otrovnog pauka ili pak pčele nakon čega je uslijedila alergijska reakcija praćena gušenjem.

Jedinstven pristup ne postoji

Mnogi kukci nisu opasni za čovjeka, pa ipak – malo je onih kojima su dragi. Naprotiv, mnogi osjećaju odbojnost, pa i strah od nekih vrsta, čak i kada nije riječ o fobiji. S druge strane, moguće je da vam strah „usade“ roditelji – ako se jedan od njih bojao insekata, često se strah razvije i kod djeteta. Kod osoba koje su alergične na pčele, strah je potpuno uobičajen i razumljiv, posebno ako je postojalo traumatično iskustvo.

U liječenju bilo koje fobije jedinstven pristup nije moguć nego će terapija ovisiti o konkretnom slučaju. Većinom će se koristiti kombinacija lijekova i kognitivno-bihevioralne terapije. Nažalost, potpuni oporavak nije uvijek moguć, ali većinom se može postići da se pacijenti nauče nositi sa svojim strahovima. Često se preporučuju promjene u stilu života i navika, čime se može smanjiti broj „okidača“ straha koji nas čine posebno osjetljivima, primjerice izbjegavanje alkohola i kofeina, a jako je važno naučiti opustiti se.

Tehnike liječenja

Kod entomofobije dobre rezultate može dati sistemska desenzibilizacija tijekom koje se nastoji postići da osoba u trenutku suočavanja s predmetom svog užasapromijeni razmišljanje. Riječ je o tipu bihevioralne terapije, a osmislio ju je južnoafrički psihijatar dr. Joseph Wolpe. Temelji se na postupnom „navikavanju“ na ono što izaziva strah, u ovom slučaju na kukce.

Mislite li da je vaš strah od kukaca pretjeran? Ne ustručavajte se tražiti mišljenje liječnika kako bi vas, po potrebi, uputio na odgovarajuću terapiju. Zatvaranje u kuću nije rješenje

Pacijenti uče tehnike opuštanja koje će im pomoći da ublaže napetost, odnosno tjeskobu. U početku im se, primjerice, mogu pokazivati fotografije insekata te ih se tijekom toga uči kako da se smire. Kad se uspije postići da zadrže mir i ne reagiraju na fotografiju, može se prijeći na drugi korak poput šetnje u poznatom okruženju na otvorenom (primjerice, u vrtu) gdje je susret s muhama te ostalim bubama neizbježan.

Entomofobija se može tretirati i kognitivno-bihevioralnom terapijom kod koje se pacijent izlaže kontaktu s kukcima u kontroliranim uvjetima. Terapija mu pomaže da spozna da je njegov strah nerealan te da ga nauči kontrolirati, a negativne se misli mijenjaju pozitivnima.

Savjeti za samopomoć

Mislite li da je vaš strah od kukaca pretjeran? Ne ustručavajte se tražiti mišljenje liječnika kako bi vas, po potrebi, uputio na odgovarajuću terapiju. Zatvaranje u kuću nije rješenje, a šteta je odreći se svih divnih trenutaka u prirodi a da barem ne pokušate ublažiti svoj strah.

Postoje neki načini koje biste mogli primijeniti sami. Osnovno je pravilo da ne pretjerate u „pomaganju samome sebi“ toliko da se dovedete u stanje nekontroliranog straha. Sve što ćete poduzimati, činite malim koracima.

  • Gledajte prirodoslovne emisije o životu kukaca, a posebno obratite pažnju na ljude i njihov odnos prema kukcima.
  • Listajte enciklopediju, pretražujte informacije o kukcima na internetu i gledajte fotografije sve dok vam ne prestanu izazivati tjeskobu. Počnite s kukcima koji bi vam možda mogli biti manje strašni, poput bubamare ili leptira. Tražite i fotografije na kojima sjede ljudima na prstu, promatrajte njihova nasmijana lica.
  • Naučite kontrolirati svoj dah, disati duboko. Naime, kad smo uznemireni, dišemo plitko i ubrzano, što dodatno pogoršava strah. Svakodnevno prakticirajte vježbe disanja: opušteno sjednite, no pazite da su vam leđa ravna. Sporo udahnite na nos i brojite do četiri. Potom zadržite dah dok ne odbrojite do sedam, a zatim izdahnite na usta brojeći do osam. Ponovno udahnite i ponavljajte disanje dok se ne opustite. Vježbe disanja izvodite po pet minuta dvaput na dan. Kad dobro savladate ovu tehniku, možete pokušati suočiti se sa strahom i drugim stresnim situacijama.

>> Kliknite i istražite članke s područja psihologije << 

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama