Posljedice tragičnih objava i vijesti: kako se nositi sa sekundarnom traumom?

Živimo u vremenu ratova, globalne krize, prijetnji, nasilnih prosvjeda, terorističkih napada, ubojstava i atentata… Iako možemo biti zahvalni jer živimo na području koje je mirno i suočeno uglavnom s lokalnim problemima te nekim dobro nam poznatim starim ranama iz ne tako davne povijesti, zbog utjecaja društvenih mreža i medija izloženi smo iznimno velikoj količini stresa – bilo zbog nasilja na Bliskom Istoku, u Ukrajini, državama Europe poput Njemačke i Francuske ili pak u SAD-u.

Danak u mentalnom zdravlju

„Humanost je umrla“, „Svijet je u mraku“, „Ovo je kolektivno ludilo“, takvi i slični komentari često se mogu pročitati na društvenim mrežama, uz obavezno dijeljenje izrazito nasilnih i šokantnih foto i video sadržaja. Pritom je dodatna otežavajuća okolnost nagli uspon umjetne inteligencije kojom se obilato služe kreatori objava osmišljenih s ciljem da šire strah, zgražanje i mržnju te „dolijevaju ulje na vatru“. Sve je teže razlikovati autentične fotografije i video zapise od onih koje služe kao oružje na virtualnim bojišnicama (jer ratovi se danas, osim na terenu, vode i online), postižući vrtoglave brojeve reakcija i dijeljenja.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

I tada se vi, u našoj mirnoj Hrvatskoj, odjednom možete naći u situaciji da satima pregledavate mračne objave (takozvani „doomscrolling“) koje vam algoritmi vješto serviraju; naime, čim više otvarate takve sadržaje, tim više će se njih pojavljivati na vašim virtualnim zidovima. Ovo skrolanje već je godinama na zlom glasu kao prijetnja mentalnom zdravlju, a što tek reći sada kad su sadržaji svojom surovošću nadmašili čak i one „uobičajeno loše“ vijesti kakve možemo pratiti na stranicama crne kronike. Osim što je „svijet u mraku“, i mi smo ispunjeni bijesom, strahom, tugom, gorčinom, pa i mržnjom, a sve te teške emocije uzimaju danak u mentalnom zdravlju.

Taj stres kojem smo iz dana u dan izloženi zbog traumatskih događaja u koje nismo osobno upleteni, ulazi u kategoriju onoga što poznajemo kao sekundarni traumatski stres, sekundarna trauma ili, kako je naši stručnjaci često nazivaju, sekundarna traumatizacija.

Što je sekundarna trauma?

Sekundarna trauma ili sekundarni traumatski stres (STS) jest psihološka reakcija na neizravnu izloženost traumatskom događaju putem kontakta s preživjelom osobom ili uznemirujućim medijskim sadržajem. U mirnodopsko vrijeme o ovoj se pojavi raspravljalo uglavnom u kontekstu mentalnog zdravlja liječnika, posebice djelatnika hitne pomoći, svjedoka nesreća i drugih koji bi doživjeli simptome slične posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP) nakon sekundarnog izlaganja traumatičnom događaju.

Podsjetimo, PTSP je psihički poremećaj koji se može pojaviti nakon što osoba izravno doživi traumatični događaj. Primjeri uključuju ratove, zločine, nesreće, smrt voljene osobe ili bilo koju vrstu zlostavljanja, a simptomi mogu obuhvaćati ​​​traumatska prisjećanja, noćne more, tjeskobu, krivnju, poteškoće sa spavanjem i druge. Nažalost, u Hrvatskoj smo se dobro upoznali s ovom vrstom psihičkog poremećaja s kojim se neke osobe bore i danas, 30 godina nakon završetka domovinskog rata.

Simptomi sekundarne traume

Simptomi sekundarnog traumatskog stresa odražavaju simptome PTSP-a. Budući da ljudi različito doživljavaju stres, tako i simptomi, odnosno reakcije mogu biti različite. One mogu uključivati kombinaciju kognitivnih, bihevioralnih, emocionalnih i fizičkih simptoma.

Emocionalni simptomi mogu uključivati:

• tugu,
• ljutnju,
• osjećaj krivnje,
• emocionalnu obamrlost,
• bespomoćnost.

Kognitivni simptomi mogu uključivati:

• ravnodušnost,
• poteškoće s koncentracijom,
• kruto razmišljanje,
• zaokupljenost traumom,
• perfekcionizam.

Bihevioralni simptomi mogu uključivati:

• probleme sa spavanjem i noćne more,
• povlačenje u sebe,
• promjene apetita,
• pretjeranu budnost,
• pojačanu reakciju na iznenadne podražaje.

Fizički simptomi mogu uključivati:

• otežano disanje,
• bolove u mišićima i zglobovima,
• oslabljen imunosni sustav,
• ubrzan rad srca,
• pogoršanje postojećih zdravstvenih tegoba.

Potražite stručnu pomoć

Sekundarna trauma može imati negativan učinak na osobni i profesionalni život osobe, kao i na njezino ukupno zdravlje. Primjerice, starija istraživanja uključena u sustavni pregled iz 2024. sugerirala su da STS može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti i mentalnih zdravstvenih stanja.

Budući da simptomi mogu značajno narušavati svakodnevno funkcioniranje, potrebno je na vrijeme prepoznati trenutak u kojem nam je potrebna stručna pomoć. Ako se danima, pa i tjednima ne možete oduprijeti teškim emocijama te se borite sa spomenutim simptomima (ne moraju svi biti prisutni), vrijeme je da se javite obiteljskom liječniku kako bi vas savjetovao ili vas uputio stručnjaku za mentalno zdravlje.

Danas postoji i niz udruga i organizacija koje se bave pružanjem psihološke pomoći, ne ustručavajte se kontaktirati ih kako bi vam pružili savjet.

Zanemarivanje sekundarnog traumatskog stresa (STS) nosi ozbiljne rizike, stoga je važno i da stručnjaci koji rade s traumatiziranim osobama budu stalno svjesni mogućih znakova upozorenja. Ključan korak u prevenciji jest razvijanje samosvijesti – sposobnosti da se prepoznaju vlastiti okidači i znakovi da stanje postaje preteško.

Budući da se znakovi upozorenja (simptomi) razlikuju od osobe do osobe, jednako se razlikuju i učinkovite strategije suočavanja sa sekundarnom traumom. Preporuke stručnjaka, kada je riječ o sekundarnoj traumi kod određenih zanimanja, najčešće uključuju:

• postavljanje jasnih granica i uravnoteživanje radnih obveza s drugim životnim aktivnostima,
• dovoljno sna i brigu o tjelesnom zdravlju uz odmor,
• uravnoteženu i zdravu prehranu kao potporu mentalnom i fizičkom zdravlju,
• redovitu tjelesnu aktivnost koja potiče lučenje endorfina i drugih „hormona sreće“,
• povezivanje s prijateljima i voljenima kako bi se emocije lakše obradile,
• oslanjanje na podršku onih koji dijele slična iskustva.

Postavite granice

Postavljanje granica često je najteži, ali i najvažniji korak u očuvanju mentalnog zdravlja. Granice je još važnije postavljati kad govorimo o događajima o kojima nas informiraju mediji te im osobno ne svjedočimo ni na koji drugi način.

„Empatija je važna, ali je jako bitno naučiti i kada reći ‘ne’“, ističe se savjet stručnjacima (liječnicima, medicinskim sestrama, socijalnim radnicima te svima koji rade u pomagačkim djelatnostima, a koji su pod povišenim rizikom od razvoja sekundarne traume). Empatija je općenito važna i kada je riječ o svim međuljudskim odnosima, no kada je o vijestima riječ, a posebice o sadržaju društvenih mreža, potrebno je naučiti držati zdrav odmak te razvijati kritičko razmišljanje. I potegnuti crtu.

Što možete učiniti?

Bolje je spriječiti, nego liječiti, kaže stara izreka, a koja u ovom slučaju posebice dolazi do izražaja. U nastavku donosimo nekoliko preporuka koje je svakako poželjno usvojiti.

Ograničite izloženost traumatičnim sadržajima. Smanjite praćenje nasilnih foto vijesti i video sadržaja, posebice ako primijetite da vam izazivaju tjeskobu ili stres. Možda se pitate i kako „prevariti“ algoritme na društvenim mrežama te osigurati da vam se prikazuju drugi, vama važni sadržaji? Osnovno je pravilo da brzo preskočite stresne objave ili ih čak prijavite ako za to postoji osnova (npr. lažne vijesti), a da lajkate, dijelite i pregledavate one sadržaje koji vam se sviđaju. Ako vam se pojavi pitanje uz objavu „Želite li vidjeti više ovakvih objava“, odgovorite na njega, nemojte preskočiti taj korak. Bitno je reagirati jer se po tome ocjenjuje vaša zainteresiranost i biraju sadržaji koji će vam se češće „servirati“ od ostalih. Postavite si i ograničenja u korištenju društvenih mreža i vijesti – koliko često ćete se spajati, u koje doba dana, a možda smanjiti i broj mreža na kojima ste prisutni.

Ulažite u medijsku pismenost. Suzdržite se od dijeljenja šokantnog sadržaja ako niste provjerili njegovu autentičnost. Dakle, učite kako prepoznati lažne vijesti i AI generirane sadržaje, provjeriti izvore, znati kada je sadržaj nepotrebno šokantan ili senzacionalistički. Kratke smjernice Europskog parlamenta možete pronaći na ovom linku, no postoji i niz drugih izvora.

Razvijajte svoju otpornost. Ono podrazumijeva rad na vlastitim načinima suočavanja sa stresom, od raznih tehnika smirivanja, opuštanja, prakticiranja mindfulnessa, meditacija. Sjetite se da je vaše zdravlje na prvom mjestu, a dobro je biti svjestan i činjenice da se svakodnevno izloženi raznim vrstama stresa, pa vam nije potreban i onaj dodatni kojeg vam namjerno nameću iz različitih interesa.

Izađite u prirodu, šećite, bavite se fizičkom aktivnošću. Priroda je poznata po svom blagotvornom djelovanju na mentalno zdravlje, a spomenuli smo i „hormone sreće“ koji se luče kad vježbamo i krećemo se. Spojite ugodno s korisnim; planinarite, uživajte u ljepoti prirode, uređenim parkovima, duboko udahnite i budite svjesni da ste sada i ovdje sigurni, a pritom ste i na predivnom mjestu.

Zdravo se hranite i dovoljno spavajte. Nemojte zanemariti zdravu prehranu i higijenu sna. Uz fizičku aktivnost, riječ je o stupovima dobrog zdravlja s dokazanim blagotvornim učincima na naše tijelo, ali i duh.

Psiha i emocije

Psihijatar, psiholog i psihoterapeut: kada i kome se treba javiti?

Psihičko, baš kao i fizičko zdravlje, može biti narušeno. No nerijetko se nađemo u situaciji da ne znamo kome...

Okružite se prijateljima i članovima obitelji, dijelite s njima svoja razmišljanja. Podrška bliskih osoba vrlo je važna u nošenju sa stresom. Također vam je neophodno biti u okruženju ljudi koji vas pune pozitivnom energijom, a ako je to potrebno, biti s onima pred kojima se možete i dobro isplakati. Organizirajte obiteljska okupljanja ili idite na zajedničke kratke izlete, pa i druženja na kavama su dobrodošla.

Ako ste religiozni, posvetite se vjeri. Kršćanima je dobro poznat trojac „vjera, nada i ljubav“, sjetite ga se u ovim vremenima. No vjera općenito ispunjava one koji su religiozni, pruža mir i sigurnost.

I za kraj, preporučujemo vam da čitate lijepe sadržaje, knjige. Jedan od najboljih primjera u ovom kontekstu je poema „Desiderata“ koju potpisuje Max Ehrmann i čiji posljednji stihovi glase:

„Sa svim svojim prijevarama, svojom istrošenošću i promašenim snovima, ovo je još uvijek predivan svijet. Čuvajte sebe. Uložite sve što imate i što jeste – i budite sretni.“

Korišteni izvori: Medical News Today, RAND, Time, Northwestern – family institute

PODIJELI