Nije svaki višak kilograma isti: pretilost može postojati u 11 oblika
Pretilost se više ne može promatrati samo kroz indeks tjelesne mase. Znanstvenici su identificirali 11 tipova, od metabolički zdrave i nezdrave pretilosti do tipova povezanih s regulacijom apetita i inzulina, pa se može s vremenom očekivati i razvoj preciznijih terapija
Čini se da tek počinjemo shvaćati zašto neke strategije mršavljenja, poput vježbanja, ne djeluju kod svih pretilih ljudi. Nova otkrića pokazuju da pretilost ima 11 oblika, od kojih je svaki uzrokovan različitim biološkim mehanizmima i vjerojatno zahtijeva poseban način liječenja i strategiju prevencije.
Istraživanje Instituta Broad iz Cambridgea u Massachusettsu (SAD) poziva na izlazak iz okvira klasičnog poimanja viška kilograma zbog boljeg razumijevanja procesa u pozadini pretilosti i utvrđivanja ciljanih terapija.
Dvije kategorije pretilosti nisu dovoljne
Svjetska zdravstvena organizacija definira pretilost kao višak tjelesne masti koja predstavlja rizik za zdravlje. Procjenjuje se računanjem indeksa tjelesne mase (hrv. ITM, engl. BMI), omjera tjelesne težine i visine; konkretno, računa se omjer tjelesne mase izražen u kilogramima i kvadrata tjelesne visine u metrima. Pojedinac je pretio ako mu je indeks tjelesne mase jednak ili veći od 30. Primjerice, ako je osoba teška 90 kg, a visoka 1,70, izračunamo da je kvadrat visine 2,89, zatim podijelimo 90 s 2,89 te dobivamo indeks 31,14. Dakle, osoba je pretila.
Budući da nemaju svi pretili ljudi zdravstvenih komplikacija, istraživači su predložili uvođenje klasifikacije koja dijeli osobe s tim stanjem u dvije skupine:
- one koje već imaju simptome uzrokovane viškom masnoće, poput otežanog disanja i srčanih problema te
- one koje simptome još nemaju, ali bi ih mogli razviti kasnije.
Međutim, prema istraživanju Instituta Broad, te dvije kategorije možda nisu dovoljne.
„Nije riječ samo o indeksu tjelesne mase ili izgledu tijela. Važnija je biologija koja stoji iza toga i kako je povezana s čimbenicima rizika“, kaže Aki Fahed s Instituta Broad.
Obrađeni geni dva milijuna pretilih
Fahed i kolege proveli su opsežnu genetsku studiju na više od dva milijuna osoba s pretilošću, različitih podrijetla iz cijelog svijeta. Tražili su poveznice između gena i BMI-ja, kao i opsega struka, omjera struk-bokovi i opsega bokova. Tako su utvrdili 743 genetske regije povezane s pretilošću, od kojih 86 ranije nije bilo poznato.
Zatim su provjerili u kojim tkivima varijacije gena utječu na pojavu pretilosti, primjerice, na proizvodnju inzulina, hormona koji regulira razinu šećera u krvi. Utvrdili su da se ti geni mogu svrstati u 11 skupina ili endotipova, od kojih je svaki povezan s različitim biološkim mehanizmima.
To su:
- metabolički nezdrava pretilost;
- metabolički zdrava pretilost;
- šest tipova povezanih s proizvodnjom inzulina;
- tri tipa povezana s disregulacijom apetita i tjelesne težine, hormonalnom kontrolom i metabolizmom lipida.
Endotip odražava biološki mehanizam, kojih može biti više istodobno u jednoj osobi, u različitim omjerima. Istraživači su potvrdili otkrivene endotipove dodatnim podacima o više od 48.000 pretilih ljudi.
Nove će terapije preciznije ciljati uzrok
„Jasno je da postoji mnogo oblika pretilosti“, kaže Frank Greenway, stručnjak sa Sveučilišta Louisiana State u Baton Rougeu. „Već znamo da neki pretili pojedinci ne gube na težini uz pomoć lijekova GLP-1 poput Ozempica ili Wegovyja, što sugerira da ti lijekovi ponekad ne rješavaju temeljni fiziološki problem“, dodaje.
„Bolje razumijevanje pretilosti i njenih oblika moglo bi u budućnosti poboljšati naš pristup liječenju. Ako priznamo da postoji puno različitih tipova pretilosti, moguće je preciznije usmjeriti liječenja i preventivne intervencije te pružiti personaliziraniju skrb“, kaže Laura Gray, istraživačica sa Sveučilišta u Sheffieldu u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Budući da je šest od 11 endotipova povezano s regulacijom inzulina, neke bi intervencije mogle biti djelotvorne za više skupina pacijenata, kaže član istraživačkog tima s Broad Institutea. Ova bi otkrića mogla promijeniti način na koji tumačimo pretilost, koja se dosad uglavnom smatrala jednim nepodijeljenim stanjem, i utjecati na način provođenja budućih istraživanja.
Broj tipova pretilosti nije konačan
Stručnjaci ističu i da bi moglo postojati više od 11 endotipova, no taj broj je zasad ograničen otkrivenim genetskim regijama i veličinom dosadašnjih baza podataka. U budućnosti bi se mogli otkriti dodatni endotipovi, kako se nastavljaju genetska istraživanja.
S druge strane, Henriette Kirchner, istraživačica sa Sveučilišta u Lübecku u Njemačkoj, upozorava da bi konačan broj mogao biti i manji od 11. Očekuje da će drugi znanstvenici pokušati replicirati ove rezultate:
„Sviđa mi se ideja o grozdovima pretilosti, ali u budućnosti moraju biti preciznije definirani kako bi doista bili korisni u kliničkoj praksi“, zaključuje.
U svakom slučaju, razlikovanje tipova pretilosti omogućit će bolje razumijevanje stanja i razvoj učinkovitijih strategija liječenja i prevencije, prilagođenih točno onom biološkom procesu koji je uzrokovao pretilost.
Istraživanje Broad Institutea objavljeno je na portalu medRxiv.