Kada i zašto boja kože i sluznica postaje plavkasta?

Zdrava osoba ima lijepu rumenu boju lica te crvenkastu boju usana i vidljivih sluznica. Kada vidimo osobu jako blijedog lica, blijedih dlanova i gotovo „prozirnih“ ušiju, posumnjamo da se radi o anemiji (slabokrvnosti) ili o jakom stresu s vrlo visokom razinom adrenalina u krvi.

Isto tako, plavkasta koža i plavkaste usne govore ili o pothlađenosti osobe (mršavijoj djeci su u malo hladnijem moru redovito plave usne) ili o nekoj srčanoj bolesti.

Boja krvi

Krv koja se žilama upravo vraća iz pluća u lijevu pretklijetku, pa u lijevu klijetku i odatle bude izbačena u aortu (najveću arteriju u tijelu) te dalje njenim ograncima po cijelom tijelu, jest intenzivne crvene boje. Tu krv nazivamo arterijskom krvlju. Ona u eritrocitima (crvenim krvnim zrncima) nosi kisik vezan za hemoglobin, koji je dobila u plućima iz udahnutog zraka.

Hemoglobin će otpustiti kisik kada stigne u kapilare svih organa u tijelu. Tu se, umjesto kisika, na hemoglobin u eritrocitima veže ugljični dioksid. Krv se s periferije organizma potom venama vraća prema srcu (prema desnoj pretklijetki i desnoj klijetki), odakle će biti izbačena u plućnu arteriju i zatim razlivena po plućnim kapilarama. Ondje će hemoglobin otpustiti ugljični dioksid koji će biti izdahnut. Ta je krv do dolaska u pluća plavkaste boje, a naziva se venska krv.

U zdravom srcu i zdravim krvnim žilama nema miješanja arterijske i venske krvi. Zato zdrav čovjek u primjerenoj temperaturi okoliša ima normalnu boju kože i vidljivih sluznica.

Zatajivanje srca, plućni bolesnici i deformiteti

Plavkastu boju kože i vidljivih sluznica možemo vidjeti u slučaju zatajivanja srca kao pumpe, u sporoj cirkulaciji te dugom zadržavanju krvi na periferiji.

Isto tako, plavkastu boju kože možemo vidjeti u plućnih bolesnika nakon operativnog odstranjenja jednog plućnog krila te u kroničnih plućnih bolesnika (preboljela tuberkuloza pluća, mnogobrojne upale pluća s višestrukim ožiljcima i priraslicama na pleuru – porebrici, bronhalna astma, dugogodišnji pušači te kronične opstruktivne plućne bolesti – KOPB).

Uzrok plavkaste boje kože i sluznica mogu biti i jaki deformiteti kralješnice (teška kifoskolioza) u kojoj su pluća i srce naprosto stiješnjeni u „zgužvanom“ prsnom košu. Takve deformitete kralješnice i prsnog koša viđamo i nakon preboljelog poliomijelitisa (dječje paralize), koji je, na sreću, zahvaljujući cijepljenju danas gotovo potpuno nestao. Rjeđe se to dešava u slučaju jakog deformiteta prsne kosti, udubljene prsne kosti (pectus infundibuliforme) ili pak kod jako izbočene prsne kosti koja sliči kokošjim prsima (pectus carinatum).

Plavkasta boja kod beba

No plavu boju kože i sluznica viđamo i kod djece rođene prije nekoliko dana, a možda bismo očekivali vidjeti zdrave rumene obraze i crvene usne.

Naime, dok je dijete u majčinoj utrobi, ono je u plodnoj vodi – ondje ne diše, već kisik u krv dobiva preko majčine posteljice. Nosi nas tako devet mjeseci, hrani nas svojom hranom, daje nam svoj kisik, a nakon poroda nas hrani svojim mlijekom, kako je veliko ime „Mama“! Da bi dječja krv, koja je prošla kroz posteljicu (gdje se je obogatila kisikom) i vratila se preko pupčane arterije u srce djeteta, pri izlasku iz srca zaobišla pluća u kojima nema zraka, postoji komunikacija između desne i lijeve pretklijetke. Krv tako s desne strane, iz desne pretklijetke, kroz taj otvor u pregradi prelazi na lijevu stranu u lijevu pretklijetku, pa u lijevu klijetku, zatim u aortu i njene ogranke do kapilara, donoseći kisik tijelu djeteta. Preko tih kapilara krv preuzima ugljični dioksid iz tijela djeteta i pupčanom venom se vraća u posteljicu da preda ugljični dioksid i preuzme kisik, pa preko pupčane arterije natrag u isti krug. I tako dok se ne rodi. Napominjem da u posteljici nema miješanja majčine i dječje krvi, dijete može imati i krvnu grupu od oca. S prvim udisajima zraka, prirodno je da se zatvori komunikacija između pretklijetki, a krv procirkulira kroz pluća te se dalje krvotok odvija kao u odrasla čovjeka.

Atrijalni i ventrikularni septalni defekt

U neke djece ta komunikacija ostaje otvorena (atrijalni septalni defekt). Kako je veći tlak krvi u lijevoj nego u desnoj pretklijetki, krv se godinama prelijeva iz lijeve u desnu pretklijetku i pridružuje se krvi s desne strane srca, što dodatno opterećuje pluća. S vremenom se razvije otpor protjecanju tolike količine krvi kroz pluća, pa se protok krvi kroz atrijalni septalni defekt obrne. Sada većina venske krvi (plavkaste) ide u lijevu pretklijetku i lijevu klijetku, pa u aortu i po cijelom tijelu. Ta je krv dijelom venska i zato te osobe dobivaju plavkastu boju kože i vidljivih sluznica (prvenstveno usana).

Isto se događa i u slučaju defekta septuma (pregrade) između klijetki (ventrikularni septalni defekt). Krv u početku ide s lijeva na desno i opet se s vremenom tok krvi obrne, pa osoba dobije plavkastu boju.

Operativni zahvat kojim se u takvih bolesnika zatvaraju neprirodne komunikacije, mora se obaviti što prije, svakako prije obrtanja tijeka krvi. Ako to učinimo kasnije, desno srce tu krv ne može „progurati“ kroz pluća i popušta, dekompenzira se. Zatvaranje atrijalnog septalnog defekta danas ne zahtijeva otvaranje prsnog koša, obavlja se kateterski. Dakle, kateterom se kroz perifernu venu dođe na mjesto defekta i otvori se poput kišobrana graft (umjetni materijal) koji zatvara tu komunikaciju. Nakon toga se neko vrijeme prate izgled i funkcija „zakrpe“, a čovjek proživi normalan životni vijek. 

Fallotova tetralogija

Fallotova tetralogija je prirođena srčana mana gdje je dijete plavo od rođenja, do eventualnog zahtjevnog korektivnog operativnog zahvata. Riječ je o četverostrukoj srčanoj mani:

• suženje polazišta plućne arterije,
• jašuća aorta (aorta se nalazi dijelom iznad desne, a dijelom iznad lijeve klijetke i prima krv iz obje klijetke),
• defekt ventrikularnog septima (nedostaje dio pregrade između desne i lijeve klijetke) te
• hipertrofija desnog ventrikula (zadebljanje mišića desne klijetke).

U takvim okolnostima krv iz desne klijetke lakše klizne u aortu nego u suženu plućnu arteriju i eto nam znatnog miješanja venske i arterijske krvi, što koži i sluznicama daje plavkastu boju. Takva djeca su često izložena vršnjačkom nasilju, podrugivanju. Jer dok druga djeca igraju nogomet, takvi dječaci ili djevojčice obično čuče i gledaju utakmicu. Nisu sposobni za fizički napor, a čučanjem uspijevaju skrenuti nešto više krvi kroz plućnu arteriju (umjesto da ode u aortu), pa oksigenacija krvi postaje bolja, oni se bolje osjećaju i manje su plavi. Za normalan život rješenje je u potpunom korektivnom operativnom zahvatu i razdvajanju cirkulacije venske i arterijske krvi.

Jedan takav dječak je išao sa mnom u osnovnu školu. Sjetio sam ga se kada sam učio tu srčanu manu i sreli smo se ponovno kada mi je, kao dežurnom liječniku, zbog iskašljavanja krvi došao u Hitnu službu. Uputio sam ga na kardiologiju, no više se, nažalost, nikada nismo sreli. Uz to što je imao tu tešku srčanu manu, rodio se je u krivom vremenu. Tada su potpuni rekonstruktivni operativni zahvati na takvom srcu bili u povojima, a danas se uspješno izvode.