Što je što? Celijakija, intolerancija na gluten i alergija na pšenicu

Kada je riječ o glutenu, mnogima će prva asocijacija biti celijakija. Iako mnogi možda imaju osjećaj da je riječ o nekoj „trendovskoj“ pojavi kako bi se čim više prodavali „gluten-free“ proizvodi, to je vrlo daleko od istine.

Naime, celijakija se spominje još u 1. i 2. stoljeću, a prvi je puta jasno opisana 1888. godine kada je Samuel Gee, osim što je prikazao kliničku sliku, ujedno sugerirao da prehrana može pomoći. Početkom 20. stoljeća isprobavane su različite dijete, no bez jasne identifikacije toksičnih sastojaka, da bi Wim Dicke 1950. dokazao da isključivanje pšenice, raži i zobi iz prehrane poboljšava stanje. Tada je također utvrđeno da je gluten odgovoran za toksičnost. Prvo društvo za celijakiju, Coeliac UK, osnovano je 1968., a slične organizacije danas postoje diljem svijeta.

Što je gluten?

Gluten zapravo uzrokuje probleme osjetljivim osobama vjerojatno otkako je čovječanstvo počelo pripremati kruh i proizvode od žitarica. Naime, gluten je zajednički naziv za proteine prisutne u pšenici, raži, ječmu, zobi i drugima te je zaslužan da proizvodi imaju oblik jer djeluje poput ljepila.

No gluten se ne nalazi samo u kruhu, pecivima, kolačima i raznim pekarskim proizvodima. Može se pronaći u brojnim vrstama hrane, pa i u onima u kojima ga možda ne biste očekivali. Primjerice, možda niste znali da se gluten nalazi i u suhomesnatim proizvodima, čak i u nekim vrstama sirnih namaza, u paštetama, pudinzima… Gotovo svi industrijski proizvedeni proizvodi sadrže gluten, pa je tako do 2010-ih, kada je obilježavanje gluten-free proizvoda počela biti uobičajena praksa (barem u SAD-u), život oboljelih od celijakije bio daleko izazovniji nego što je to danas.

Nemaju svi celijakiju

No nemaju sve osobe kojima gluten izaziva zdravstvene tegobe celijakiju. Naime, iako dijele slične, pa i iste simptome s osobama oboljelima od celijakije, u nekih će se dijagnosticirati intolerancija na gluten, a u drugih alergija na pšenicu. O čemu je riječ?

Vrlo kratka objašnjenja koja ujedno opisuju i razlike između ta tri zdravstvena stanja bi glasila:

• Celijakija je autoimuna bolest. Konzumiranje glutena oštećuje tanko crijevo.
• U slučaju alergije na pšenicu imunosni sustav pretjerano reagira na pšenicu. Stanje može biti opasno po život u slučaju snažne alergijske reakcije (anafilaksija).
• Intolerancija na gluten se još naziva necelijakična preosjetljivost na gluten ili samo osjetljivost na gluten – test je negativan na celijakiju, ali tijelo loše reagira na gluten.

Celijakija

Celijakija je autoimuna bolest u kojoj imunosni sustav reagira na gluten, oštećujući sluznicu tankog crijeva, posebno crijevne resice koje apsorbiraju hranjive tvari.

Bolest je genetski uvjetovana i može se razviti u bilo kojoj životnoj dobi.

Simptomi uključuju:

• anemiju,
• proljev ili zatvor,
• umor,
• bolove u zglobovima i kostima,
• grčeve u mišićima,
• osip,
• trnce u nogama,
• nadutost,
• slabost zubne cakline i
• gubitak težine.

Neliječena celijakija može uzrokovati ozbiljne komplikacije poput osteoporoze, neplodnosti, srčanih bolesti, pa čak i raka. Jedini učinkovit tretman je stroga bezglutenska prehrana.

Intolerancija na gluten

Intolerancija na gluten (necelijakična preosjetljivost na gluten) uzrokuje neugodne reakcije nakon konzumacije glutena, ali bez autoimune reakcije i trajnog oštećenja crijeva.

Uzrok nije u potpunosti poznat, no istraživanja upućuju na osjetljivost na određene ugljikohidrate ili učinak pšenice na crijevnu sluznicu.

Simptomi uključuju:

• refluks kiseline,
• nadutost,
• glavobolje,
• poteškoće s koncentracijom,
• bolove u zglobovima,
• mučninu,
• povraćanje,
• iritaciju kože i
• bolove u želucu.

Za razliku od celijakije, simptomi su blaži i kraće traju. Liječenje uključuje smanjenje ili potpuno izbacivanje glutena iz prehrane, a ponekad pomažu probiotici ili enzimi.

Alergija na pšenicu

Alergija na pšenicu je imunološka reakcija na proteine u pšenici, pri čemu tijelo proizvodi višak histamina, izazivajući tipične alergijske simptome. Može se javiti u djetinjstvu, a često se preraste, no može se pojaviti i u odrasloj dobi.

Simptomi uključuju:

• otežano disanje,
• oticanje lica,
• kašalj,
• začepljen nos,
• osip,
• mučninu,
• povraćanje,
• proljev,
• u težim slučajevima anafilaksiju.

Za razliku od celijakije i intolerancije na gluten, alergija uključuje cijeli imunosni sustav, a ne samo probavni trakt. Liječenje podrazumijeva izbjegavanje pšenice te primjenu antihistaminika ili EpiPena kod težih reakcija.

Mit o glutenu

I za kraj treba spomenuti vrlo rašireni mit o glutenu zbog kojih danas mnogi prate bezglutensku prehranu, a da za to uopće nemaju opravdan razlog – nemaju celijakiju, alergiju na pšenicu ili intoleranciju na gluten.

Naime, danas se gluten često opisuje kao štetan sastojak u proizvodima, no on sam po sebi za većinu ljudi uopće nije loš. Kao što je već spomenuto, ljudi ga konzumiraju otkako su počeli peći kruh, a stoljećima su namirnice koje sadrže gluten bile izvor proteina, topivih vlakana i hranjivih tvari.

Dakle, problem nije u glutenu, već u načinu na koji se danas prerađuju žitarice. Kako bi se dobili proizvodi poput krekera i čipsa, pšenica se rafinira i gubi svoja hranjiva svojstva. Ti proizvodi više nemaju gotovo nikakve sličnosti s izvornom biljkom pšenice, koja je zapravo vrlo hranjiva. Umjesto cjelovitih žitarica, sadrže rižino brašno, škrobove i druge rafinirane sastojke.

Mnogi koji prelaze na bezglutensku prehranu, ali i dalje konzumiraju prerađenu hranu, primjećuju da i dalje imaju problema s debljanjem, oscilacijama šećera u krvi i drugim zdravstvenim tegobama. Uzrok nisu gluten i cjelovite žitarice, već aditivi poput šećera i soli u prerađenim proizvodima.

Drugim riječima, ne bi trebalo prelaziti neopravdano na bezglutensku prehranu, već paziti na konzumaciju prerađenih proizvoda te pratiti čim više smjernice zdrave prehrane.

Korišteni izvori: PubMed, A history of coeliac disease, Cleveland Clinic,  Langford Allergy, Hopkins Medicine