Dječje zdravlje - 18. svibnja 2018.
AUTOR ČLANKA - Dora Kralj

Roditelji, pažnja! Osobine po kojima ćete prepoznati ima li vaše dijete ADHD

Mnogi roditelji se često dvoume proživljavaju li njihovi mališani neku živahnu razvojnu fazu ili je ipak riječ o hiperkinetskom poremećaju

adhd nije isto što i hiperaktivnost

S obzirom na to da razne teškoće vezane uz ADHD otežavaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje, posljedično se mogu javiti i dodatne teškoće

Riječ je o vršnjačkim odnosima i/ili učenju, emocionalne teškoće (anksioznost, depresivnost), smetnje ponašanja te nisko samopouzdanje. ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder), odnosno hiperkinetski poremećaj, neurorazvojni je poremećaj obilježen hiperaktivnošću, impulzivnošću i teškoćama pažnje. Češće se javlja kod dječaka nego kod djevojčica.

Dijete s ADHD-om može uspostaviti pažnju, no razlikuje se mogućnost usmjeravanja (na koje podražaje obraća pažnju) i duljine održavanja pažnje

Mnogi se roditelji dvoume je li kod njihova djeteta riječ o tom poremećaju jer su neka, za ADHD karakteristična ponašanja prisutna kod svakog djeteta u nekom razvojnom razdoblju ili u određenoj situaciji. Tako je sastavni dio dječjeg razvoja skakanje, penjanje, trčanje (pogotovo do treće godine) ili pak prebrzo reagiranje, kasnije u školi periodična zamišljenost, zaboravljanje stvari i slično. Ta ponašanja mogu biti prisutna i kod djeteta koje je anksiozno, vrlo uzbuđeno, dosađuje se, izloženo je prevelikim zahtjevima ili je pak prekinuto u nekoj njemu važnoj aktivnosti.  Osim toga, svako je dijete individua za sebe, a jedan od čimbenika koji ga čini jedinstvenim je temperament. I dok su neka djeca po svom temperamentu iznimno motorički aktivna, trče, skaču ili se stalno penju, rijetko sjede mirno, čak i tijekom obroka te su neprestano u pokretu,  druga preferiraju tihe i mirne aktivnosti, kao što je čitanje knjiga ili slaganje slagalica. Naravno, ima i djece koja su između te dvije skupine. Postoje i neki drugi poremećaji koji se zbog naizgled sličnih teškoća mogu zamijeniti s ADHD-om, kao što su intelektualne teškoće, prkosnost, teškoće vida i sluha, neurološke smetnje…

Ne rade to namjerno

Dakle, ako je riječ o ADHD-u, karakteristična ponašanja (teškoće) moraju djetetu ometati funkcioniranje u različitim sredinama: obitelj, prijatelji, škola ili vrtić, slobodne aktivnosti, odnosno barem u dva djetetova okruženja. Točnije, ta ponašanja moraju odskakati od uobičajenih za njegovu dob i stupanj razvoja, trajati najmanje šest mjeseci te se javiti (najčešće) prije sedme godine. Kao što je već ranije pojašnjeno, pri postavljanju dijagnoze važno je isključiti druge poremećaje i stanja s kliničkom slikom koja se preklapaju s kliničkom slikom ADHD-a. Odgoj djeteta s ADHD-om roditeljima može biti velik izazov, često se pitaju rade li nešto pogrešno i ponaša li se dijete namjerno tako, a djecu se često doživljava kao neposlušnu. Kako bi se što bolje razumjele djetetove teškoće te se odgovarajuće reagiralo na njegove potrebe i određena ponašanja, važno je znati da to nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti niti je namjerno. Dijete se tako ponaša jer su motorički nemir, impulzivnost i teškoće pažnje biološki uvjetovani, ono ih ne može kontrolirati. Ono uglavnom zna što se očekuje od njega u pojedinoj situaciji, kao i pravila ponašanja, no teškoće nastaju kada treba kontrolirati ponašanje, odnosno izvesti ga.

>>Autizam se javlja u ranom djetinjstvu, a riječ je o stanju koje traje cijeli život. Pravovremenim prepoznavanjem simptoma i reagiranjem može se postići velik napredak.<<

Različit intenzitet

Teškoće se ne javljaju uvijek jednakim intenzitetom, što dodatno može zbunjivati odrasle u djetetovoj okolini i lako ih uloviti u zamku „može kada hoće“. Ovisno o danu ili pak razdoblju dana, umoru djeteta, zainteresiranosti za aktualnu aktivnost (piše li domaću zadaću ili igra igricu), je li riječ o nekoj novoj situaciji ili onoj koja zahtijeva mentalni napor kao što su škola i zadaće, je li pod nadzorom, odnosno u jedan na jedan radu ili pak u grupi, djetetovo funkcioniranje varira. Jer dijete s ADHD-om može uspostaviti pažnju, no razlikuje se mogućnost usmjeravanja (na koje podražaje obraća pažnju) i duljine održavanja pažnje. Tako se može očekivati da će dijete uspješnije funkcionirati u jutarnjim satima, u novoj i zanimljivoj, dinamičnoj aktivnosti, uz nadzor i što manji broj sudionika. S obzirom na to da navedene teškoće otežavaju djetetovo svakodnevno funkcioniranje, posljedično se mogu javiti i dodatne teškoće kao što su one u vršnjačkim odnosima i/ili učenju, emocionalne teškoće (anksioznost, depresivnost), smetnje ponašanja te nisko samopouzdanje.

Multidisciplinarna obrada

Kao što je već rečeno, svako dijete je individua za sebe, pa tako i kod svakog djeteta s hiperkinetskim poremećajem teškoće nisu jednako zastupljene – kod nekih dominiraju teškoće pažnje (pa je riječ o ADD – Attention Deficit Disorder), kod drugih su izraženiji motorički nemir i impulzivnost, a ima i djece s poteškoćama na sva tri područja. Sumnjate li da je kod vašeg djeteta riječ o ADHD-u, odnosno hiperkinetskom poremećaju, najbolje je napraviti multidisciplinarnu obradu (dječji psihijatar, neuropedijatar, psiholog, socijalni pedagog/rehabilitator/logoped) koja pruža sveobuhvatnu dijagnostiku te isključuje ostala medicinska stanja koje dovode do sličnih teškoća. Potvrdi li se ADD ili ADHD, preporučit će se za dijete najbolji oblik tretmana, kao i odgovarajuća podrška u školskoj i obiteljskoj sredini radi omogućavanja uspješnijeg funkcioniranja i ostvarivanja djetetovih potencijala. Praksa diljem svijeta pokazala je kako je najbolji pristup upravo kombinacija rada s djetetom (individualno, grupno), s roditeljima te odgovarajuća podrška u školskom okruženju.

Teškoće pažnje ili hiperaktivnost?

Prema dijagnostičkim kriterijima (DSM-5; 2014), a kako je prikazano u tablici, mogu se razlikovati tri oblika (kliničke slike) hiperkinetskog poremećaja: klinička slika s predominantnom nepažnjom (ADD), klinička slika s predominantnom hiperaktivnošću/impulzivnošću i kombinirana klinička slika (kod djeteta su prisutne teškoće iz obje skupine – nepažnja, impulzivnost, hiperaktivnost). O kojem obliku je kod djeteta riječ, ovisi o tome koja ponašanja iskazuje (šest ili više u pojedinoj skupini):

Teškoće pažnje Hiperaktivnost/impulzivnost
  • teško održava pažnju tijekom zadataka ili igre
  • ne posvećuje pažnju detaljima, čini nepromišljene greške
  • čini se da ne sluša čak i kada mu direktno govorimo
  • teško prati upute i ne dovršava zadatke i obaveze
  • lako ga ometu nebitni podražaji
  • često gubi stvari i pribor
  • teško organizira zadatke i aktivnosti
  • često ne voli te izbjegava i odbija aktivnosti koje zahtijevaju kontinuirani mentalni napor
  • često zaboravlja dnevne aktivnosti
  • često trese rukama i nogama, manipulira predmetima, vrpolji se, okreće na stolici
  • ustaje u situacijama kada se očekuje sjedenje na mjestu, šeće
  • često trči, skače ili se penje kada nije prikladno
  • pretjerano razgovara
  • teško se mirno i tiho igra ili obavlja aktivnosti
  • stalno je u pogonu, kao da ga „pokreće motor“
  • teško čeka svoj red i prati pravila igre
  • često odgovora prije nego što je pitanje dovršeno
  • prekida ili ometa druge

Skenirajte QR kod i preuzmite ADIVA mobilnu aplikaciju:

adiva app qr code

Aplikaciju možete preuzeti i na:

ADIVA_app_app_store_button ADIVA_app_google_play_button