Razvoj govora i jezika kod Downovog sindroma

Što je Downov sindrom?

Downov sindrom je genetski poremećaj uzrokovan anomalijom 21. kromosoma. Osobe s Downovim sindromom imaju specifične fizičke karakteristike, blage do umjerene intelektualne teškoće te često i različite razvojne poteškoće, uključujući i one u području jezika i govora. Svako dijete je individualno, ali postoje zajedničke značajke koje se mogu prepoznati i na koje je moguće ciljano djelovati.

ZDRAVSTVENI PORTAL ADIVA LJEKARNI

Razlika između jezika i govora

Važno je razlikovati pojmove „jezik“ i „govor“. Jezik je sustav simbola koji koristimo za komunikaciju – bilo da se radi o riječima, znakovima ili simbolima. To uključuje razumijevanje (receptivni jezik) i izražavanje (ekspresivni jezik). Govor, s druge strane, odnosi se na fizičku sposobnost proizvođenja zvukova i riječi – uključuje artikulaciju, brzinu, ritam i ton glasa.

Kod djece s Downovim sindromom često je razumijevanje jezika bolje razvijeno nego sposobnost izražavanja – djeca razumiju više nego što mogu verbalno izraziti. Upravo ta razlika može biti izvor frustracija, ali i važna smjernica za planiranje terapije.

Karakteristike govorno-jezičnog razvoja

Djeca s Downovim sindromom obično pokazuju:

• Kašnjenje u pojavi prvih riječi – često prve riječi dolaze nakon druge godine života.
• Smanjeni vokabular – u usporedbi s vršnjacima, broj riječi koje dijete koristi može biti znatno manji.
• Poteškoće s artikulacijom – govor može biti nejasan zbog slabijeg tonusa mišića lica i jezika, ali i zbog građe usne šupljine.
• Poteškoće s glasovnim razlikovanjem i složenijim rečenicama – dijete može koristiti kraće i gramatički jednostavne rečenice.
• Mucanje ili druge poteškoće u tečnosti govora – osobito u predškolskoj dobi.
• Oslanjanje na geste, mimiku i druge neverbalne oblike komunikacije, pogotovo u ranoj dobi.

Rana intervencija i logopedska podrška

Logopedska terapija kod djece s Downovim sindromom najčešće započinje vrlo rano, ponekad već u dojenačkoj dobi. Cilj je poticanje komunikacije kroz igru, mimiku, geste, ali i rad na osnovnim preduvjetima za govor: kontakt očima, slušanje, razumijevanje jednostavnih naloga i razvijanje pažnje.

Rana intervencija obuhvaća:

• Vježbe za razvoj oralne motorike – kako bi se poboljšala kontrola pokreta usana, jezika i obraza.
• Poticanje simboličke igre – što je izravno povezano s razvojem jezika.
• Korištenje alternativnih oblika komunikacije – poput znakova, slika (PECS) ili aplikacija za potpomognutu komunikaciju.
• Učenje kroz svakodnevne situacije – npr. imenovanje predmeta tijekom obroka, odijevanja ili igre.
  

   

Uloga roditelja i okoline

Roditelji su najvažniji učitelji komunikacije u životu djeteta. Aktivno slušanje, strpljivo poticanje i svakodnevno uključivanje djeteta u razgovore mogu imati veliki učinak. Čitanje priča, postavljanje jednostavnih pitanja, pjevanje pjesmica i korištenje gesta pomaže djetetu da razumije i usvaja jezik.

Važno je pohvaliti svaki pokušaj govora, bez ispravljanja i kritike, jer pozitivno okruženje povećava motivaciju za komunikaciju.

Dječje zdravlje

Šest stvari koje trebaju znati roditelji beba sa sindromom Down

Svaka beba je posebna, no bebe sa sindromom Down imaju neke zajedničke karakteristike i tegobe o kojima je dobro...

Potencijal koji se razvija uz podršku

Razvoj govora i jezika kod djece s Downovim sindromom predstavlja izazov, ali i veliki prostor za napredak. Uz ranu i stručnu podršku, individualizirani pristup i svakodnevno poticanje kod kuće, mnoga djeca mogu razviti učinkovite komunikacijske vještine koje im omogućuju aktivno sudjelovanje u društvu.

Ključ uspjeha leži u strpljenju, uvažavanju individualnih potreba i dosljednoj podršci okoline. Svaka riječ koju dijete izgovori predstavlja veliki korak i temelj za svijet u kojem ga drugi mogu čuti, razumjeti i prihvatiti.

PODIJELI