Psiha i emocije - 02. siječnja 2019.
AUTOR ČLANKA - Ljubica Uvodić Vranić, prof. psihologije

Željeti je zdravo, no znate li što zapravo želite?

Jeste li ovih dana napisali bezbroj čestitki s dobrim željama za godinu koja je pred nama? Jeste li poželjeli nešto i za sebe? Sad je pravo vrijeme da krenete korak dalje od same želje...

Znate li što želite

Naše želje su kao svjetionici – ako vidimo obalu i svjetla na obali te znamo koliko smo od obale daleko, kamo idemo i gdje želimo biti, lakše nam je ploviti u svom životnom čamcu.

Za psihičko zdravlje svakoga od nas važno je da znamo što želimo i čemu se nadamo.

Zamislimo sebe kao brod na pučini. Vjetar valja more, more valja brod. Imamo jedra, motor, kormilo, vesla, sidro… Ali kamo plovi taj brod? Naše želje su svjetla na kopnu. Mi samo pomoću tih svjetala znamo gdje je kopno, gdje je sigurna luka, pa možemo usmjeriti svoj brod u tom smjeru.

Naše želje su kao svjetionici koji nam, dok plovimo morem u mraku, pokazuju gdje je kopno. Ako vidimo obalu i svjetla na obali te znamo koliko smo od obale daleko, kamo idemo i gdje želimo biti, lakše nam je ploviti u svom životnom čamcu.

U svom dugogodišnjem radu sve više uviđam velik problem – vrlo malo ljudi zna što zapravo želi i čemu se nada. Želje i nade nerijetko se izražavaju pa izgleda kao da ih imamo. Čak ih zna biti i previše. Ali s tim svojim željama i nadama imamo problema.

>>Kada neodlučni odlučuju: kako donijeti ispravnu odluku kada smo u dilemi?<<

Ponekad su naše želje općenite, gotovo apstraktne. Ne zna se tko bi ih trebao ispuniti, a ne zna se ni kako ni kada. Na primjer, kažemo: Želim da mi se u ovoj godini koja dolazi dogodi nešto lijepo! Želim biti zdrava, i ja i moja obitelj! Želim za pet godina završiti fakultet!

Takve želje izražavamo i za sebe i za svoje najbliže. Slične želje upućujemo i drugima: „Neka ti se dogodi sve najljepše u sljedećoj godini!“

Pretvorite želju u plan

Jesu li te želje korisne? Jesu! Ali kako bismo ih mogli učiniti zaista korisnima? Tako da ih učinimo specifičnim, detaljnim. Umjesto da kažemo: „Želim završiti fakultet za pet godina“, treba reći: „Želim razgovarati s prijateljima mojih roditelja (liječnicom, stomatologom i farmaceutkinjom) jer se nadam da ću se tako lakše odlučiti koji fakultet mi je najbolje upisati.“

Dakle, želim od naših kućnih prijatelja dobiti informacije i savjetekako bih se lakše odlučila. Takva želja i nada sliči više na konkretan plan i može biti lakše ispunjena. Nakon ispunjenja te želje, može se napraviti sljedeći korak i poželjeti: „Želim učiti predmete koji su povezani s mojim izborom fakulteta i nadam se da ću tako lakše položiti prijemni ispit i upisati se na fakultet.“

Eto, to su želje i nade u fazama jednog projekta koje meni sliče na pametan i realan plan. Zna se tko treba učiti, zna se zašto treba učiti jer postoji cilj. Taj cilj nije dalek, već blizak i konkretan. Zna se što se zaista želi i kako bi se te želje mogle ostvariti.

Da dadem još neki primjer? Možda iz partnerskih odnosa?

„Draga moja prijateljice, želim i tebi, kao i sebi, da nađemo u novoj godini zgodne dečke! Nadam se da ćemo uspjeti.“ Lijepe su to želje i nade, no osobno bih radije razmišljala ovako: „A kakve dečke?“

Bolje bi bilo da obje promisle što bi željele. Da su dečki zdravi? Možda visoki jer su one obje visoke i dugonoge? Da su ambiciozni? Tako da odgovaraju i njihovim manekenskim proporcijama te njihovim nastojanjima da završe fakultet jer obje studiraju uz rad.

Možda da je, uz dobre želje, pozvala svoju prijateljicu na domjenak, pa da su se tamo, usput, i jedna i druga s nekim upoznale?

Učinite želju konkretnom

Dobre želje same po sebi su zdrave jer razvesele onoga kome su upućene. Ali da bi se želje ostvarile, da bi bile i više od veselja, dobro ih je bolje razumjeti i pretvoriti u osobno djelovanje.

Izražavanje želja je korisno – čovjek koji ima želje zdraviji je od nekoga tko se odrekao svojih želja. A zašto ih se ljudi odriču? Boje se da će se želje i nade izjaloviti pa da će im biti još teže.

Svako izricanje želje u nekom nas smislu obvezuje. Kad sam sebi iskreno kažem što želim, onda se podsjećam na ono što bih trebao napraviti da tu želim ostvarim. A za ostvarivanje želja treba malo više od lijepih riječi koje upućujemo jedni drugima.

Krenuti u ostvarivanje želja jest preuzeti zapravo odgovornost za svoj boljitak i za svoj život.

Sigurno znate stari vic o čovjeku koji se molio Bogu da dobije na lutriji. I odjednom je čuo glas s neba: „Pa čovječe, kupi srećku!“

Vrlo je važno i izraziti svoju želju i začiniti je nekom dodatnom informacijom. Učiniti je time specifičnom, konkretnom. Onaj koji kaže da želi nešto postići za deset godina, izražava svoju želju, i to je korisno i važno. Ali onaj koji svoju želju, koja je dugoročna, uspije pretvoriti u realan plan i zaželjeti nešto danas što će ga voditi do sutra i što će se uklapati u konačni cilj – taj je napravio puno za sebe.

Naravno, pri tome je vrlo važno da ostvarenje te želje leži na onome tko je želi. Ljudi često žele nešto što bi trebao napraviti netko drugi.

Putokaz djelovanja

Zašto su želje toliko važne? Naše želje putokazi su našeg djelovanja. Uzmimo praktični primjer učenja  engleskog jezika. Zašto učim engleski? Jer želim čitati knjige iz psihologije prije nego što ih netko u nas prevede… Jer želim razumjeti pjesme na engleskom… Jer želim raditi u inozemstvu…

Odgovor na pitanje zašto želim učiti engleski daje mi dodatni putokaz u učenju te ga čini efikasnijim jer mu daje dodatni smisao. Vjerojatno se sasvim drugačije ponaša čovjek koji uči engleski zato što mora od onoga koji uči engleski jer time želi ispuniti neku svoju želju.

I za kraj, zapamtite – ni zlatna ribica ne može nam pomoći ako joj ne kažemo svoju želju! Ili, kako se to kaže: Pitaj, možda dobiješ. Pokucaj, možda ti se vrata otvore.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama