„Jednostavno“ budi ono što jesi: Što je autentičnost?

Iako izrečen u dobronamjernom tonu, problem u savjetu da „jednostavno budemo ono što jesmo“ jest taj što to nije – jednostavno.

Potraga za našom „istinskom“ prirodom, osjećajem pripadnosti samome sebi, osjećajem da djelujemo u skladu našim moralnim načelima naziva se autentičnost.

Zahtjevan je to i dugotrajan proces koji započinje u trenutku kad postanemo svjesni naših misli i osjećaja, našeg odraza u ogledalu, već prije druge godine života, i teško se može obuhvatiti spomenutim savjetom.

Što je uopće autentičnost?

Socijalni psiholozi Kernis i Goldman među prvima su se u znanstvenom smislu uhvatili ove zahtjevne zadaće, te nakon pomnog istraživačkog rada, zaključili kako se autentičnost ugrubo može objasniti s nekoliko psiholoških aspekata.

Prvi aspekt je samopoimanje, dakle, znanje o našim osnovnim motivima – zašto radimo nešto na određeni način, prepoznavanje vlastitih osjećaja, sposobnosti, preferencija. Samopoimanje se podjednako odnosi na svakodnevne, ali i velike životne situacije, od primjerice, prepoznavanja da uživamo u određenoj vrsti hrane, do spoznaje kako nismo zadovoljni na radnom mjestu.

Također, biti autentičan znači i poznavati svoje „loše“ strane i strahove – i ne okrivljavati se zbog njih. Da bismo bili autentični, moramo se ponašati u skladu s našim uvjerenjima, ali i biti u mogućnosti iskreno djelovati u bliskim odnosima.

>>Čovječanstvo se boji otkako postoji te upravo strahu možemo zahvaliti i svoj opstanak. Iako je to većinom neugodan osjećaj, postoje i oni koji u strahu uživaju. Otkrijte zašto je tome tako<<

Glad za autentičnošću

Iako se ne može lako i precizno opisati, svi smo bili u situaciji kada smo mogli osjetiti da djelujemo u skladu sa samima sobom, da smo autentični. Također, svi se možemo prisjetiti i onih grčevitih situacija kada smo se ponijeli neautentično – kada smo rekli ili učinili nešto što je bilo u suprotnosti s onim što osjećamo da je ispravno.

Ljudi prirodno osjećaju da je autentičnost nešto doista važno za zadovoljstvo vlastitim životom. Često ponavljanje neautentičnog ponašanja može učiniti da se osoba osjeti „zarobljenom“ na poslu koji ne voli ili u odnosu u kojem ne može biti „ono što doista jest“, u životu u kojem „uvijek mora nešto glumiti“.

Zašto onda jednostavno nismo autentični?

Odgovor na ovo pitanje glasio bi – zato što je to teško. Nije se jednostavno suočiti sa spoznajom da naša istinska priroda uključuje i neke ne baš lijepe karakteristike, poput, možda, brzopletosti ili pasivnosti.

Također, ponašanje u skladu s našom autentičnom prirodom možda se neće uvijek dočekati srdačno od strane našeg socijalnog okruženja. Kako prijatelju reći istinu koju nije spreman čuti ili dati otkaz na dobro plaćenom poslu koji vas čini nesretnim?

Ponekad se ljudi osjećaju bolje kada su socijalno prihvaćeni, nego kada riskiraju odbacivanje okoline u potrazi za autentičnošću.

Od ranog djetinjstva upijamo stvari koje „trebamo“ i „moramo“, stoga nije lako spoznati ono što uistinu jesmo. Nadilaženje tih, često od djetinjstva usađenih očekivanja zahtijeva određen rad na sebi, čemu većina nije sklona. Teže je biti autentičan jer to zahtijeva više posla.

Psiholozi su sve većeg uvjerenja da se opis naše ličnosti, onoga što jesmo, mora proširiti. Biti autentičan, kazuju nam najnovija istraživanja, ne znači samo prihvatiti dijelove nas koje razumijemo i koji su nam dragi, već i njihove dijametralne suprotnosti.

Možemo si dopustiti da budemo dobar roditelj, koji ponekad želi uzeti vrijeme samo za sebe, ili odvjetnik koji je u slobodno vrijeme stand-up komičar ili zaljubljenik u sport koji povremeno pojede junk food.

Drugim riječima, put do autentičnosti vodi kroz spoznaju kako biti ono što jesmo nije uvijek jednostavno, ali je za naš osobni rast često – nužno.