Epilepsija je bolest koju karakterizira trajna predispozicija za izbijanje epileptičkih napadaja pa je zbog toga potrebno liječenje čiji je cilj njihovo suzbijanje.
Postoji mnogo vrsta napadaja, no najvažnije je poznavati sljedeće:
Epilepsija je bolest koja se može dobiti u svakoj životnoj dobi, od ranog djetinjstva do visoke starosti, i to zato što vrlo različita oštećenja mozga mogu dovesti do epilepsije. Neka se mogu dogoditi još prije rođenja ili pri teškom porođaju, a neka se mogu dogoditi u bilo kojoj dobi, poput traume mozga ili tumora. U trećoj životnoj dobi epilepsija ponekad može biti posljedica moždanog udara. U svim tim slučajevima postoji neko oštećenje mozga koje dovodi do epileptičkih napadaja pa se takve epilepsije nazivaju simptomatskim.
No u mnogim se slučajevima pojava epilepsije ne može povezati s nekim jasno definiranim uzrokom. Takva epilepsija naziva se idiopatskom. Kod te vrste epilepsije ni najsuvremenijim neuroslikovnim metodama, kao što je, primjerice, magnetska rezonancija (MR) visoke rezolucije, na mozgu se ne mogu naći nikakva vidljiva oštećenja pa se dijagnoza zasniva samo na pojavi napadaja i karakterističnim promjenama u elektroencefalografiji (EEG).
Vrlo je važno znati kako ispravno postupiti i pomoći osobi koja ima napadaj. Mnogo će ovisiti o konkretnim okolnostima, primjerice je li do napadaja došlo u kući ili negdje na javnome mjestu, je li riječ o osobi za koju znamo da ima epilepsiju ili je možda riječ o prvom napadaju. Uvažavajući brojne razlike, treba se pridržavati sljedećih pravila:
Veliki napadaji su uvijek dramatični, no važno je da se baš u tim situacijama sačuva prisebnost te da se učini sve što je potrebno da se na najbolji mogući način pomogne osobi koja ima napadaj. Čim napadaj počne, treba pogledati na sat i mjeriti njegovo trajanje. Većina napadaja završi za dvije do tri minute i tada nije uvijek potrebno odmah zvati liječnika. No ako je riječ o duljem napadaju, nužna je hitna liječnička intervencija. Bez točnoga gledanja na sat vrlo je teško procijeniti duljinu napadaja jer u tim situacijama vrijeme prolazi sporije. Ako nemamo saznanja da osoba s napadajem ima epilepsiju, uvijek treba pozvati liječnika. Pogrešno je vjerovanje da se stavljanjem predmeta u usta može spriječiti ozljeda jezika. Iskustvo pokazuje da takvi pokušaji mogu dovesti do dodatnih ozljeda jezika, zubi ili obraza
To se najbolje može postići tako da se pod glavu stavi jastuk. No ako to nije moguće, pod glavu se može staviti bilo kakav mekani predmet, poput zamotanog dijela odjeće.
Ako je riječ o snažnim mišićnim kontrakcijama, to neće uvijek biti lako. No položaj na boku povoljniji je od položaja na leđima jer se u tom položaju bolje može održati prohodnost dišnih putova i znatno je manja opasnost da nešto od sadržaja usne šupljine (primjerice, slina) dospije do larinksa ili dublje prema plućima.
Pogrešno je vjerovanje da se stavljanjem predmeta u usta može spriječiti ozljeda jezika. Iskustvo pokazuje da takvi pokušaji mogu dovesti do dodatnih ozljeda jezika, zubi ili obraza, a ne treba zanemariti ni mogućnost da strano tijelo ugrozi prohodnost dišnih putova. Ne treba ni pokušavati stavljati prste u usta jer takvi pokušaji neće biti od pomoći, a može doći i do ozljede prstiju.
Tako napadaj nije moguće prekinuti, a u slučaju neopreznosti može doći i do dodatnih ozljeda.
Ako do napadaja dođe u nekom javnom prostoru gdje ima više ljudi, objasnite im da je riječ o epileptičkom napadaju koji će brzo proći i zamolite ih da ne budu u neposrednoj blizini. Za osobu koja dolazi k svijesti nakon napadaja zbunjujuće je ako oko sebe vidi mnogo nepoznatih lica.
To je osobito važno za osobu nakon što je napadaj prestao i kada postupno dolazi k svijesti prolazeći fazu dezorijentacije i zbunjenosti.
Najvažnije informacije o epilepsiji i različite aktualnosti vezane uz nju možete naći na internetskoj stranici Hrvatske udruge za epilepsiju, kao i na Facebooku.