Za ljepotu i zdravlje: nježna, mirisna i nevjerojatno ljekovita ljubičica

Ljubičica, latinskog naziva Viola odorata, pripada porodici ljubica – Violaceae. Rod Viola obuhvaća još petstotinjak različitih vrsta. Ljubičica je trajna zeljasta biljka, grmolikog oblika i visoka pet do deset centimetara.

Listovi su joj raspoređeni u rozetu, ovalnog su ili srcolikog oblika, a cvjetovi koji mogu biti ljubičasti, plavi ili bijeli su pojedinačni, promjera 1,5 do 2 centimetra, te jakog i vrlo ugodnog mirisa. Ljubičica je dobra medonosna biljka.

Postoji staro narodno vjerovanje da pojedete li prvu ljubičicu koju pronađete u proljeće i zaželite želju, imat ćete sreće cijele godine

Rasprostranjena je na velikom dijelu Europe i Azije, a njezinom se pradomovinom smatra područje Sredozemlja. Raste na svjetlijim dijelovima listopadne šume, uz putove, obale rijeka i potoka, a najčešće se može naći u sjeni drveća i na vlažnim tlima bogatim humusom.

Od legendi do laboratorija

Uz ljubičice se veže nekoliko zanimljivih priča. Postoji staro narodno vjerovanje da pojedete li prvu ljubičicu koju pronađete u proljeće i zaželite želju, imat ćete sreće cijele godine. Druga pak legenda govori o tome da ime roda Viola potječe od djevojke u koju je Zeus bio zaljubljen. Da bi je zaštitio od drugih, pretvorio je djevojku u junicu koja je pasla na poljima ljubičica.

>> Doznajte više: Kod različitih bolesti biljke su pronašle svoje mjesto u terapiji. Tako je i kod uroinfekcija i bolesti prostate. Klikom na link saznajte kako ojačati vaš imunološki sustav. <<

Mladi listovi, pupoljci i cvjetovi ljubičice mogu se dodavati salatama, a koriste se i za ukrašavanje jela i deserta. Ljubičica se koristi i u kozmetičkoj industriji za izradu parfema, a njezini mirisi dodaju se i sapunima, dezodoransima, svijećama i kremama. Od 100 kg cvjetova proizvede se 31 gram čistog ulja. Ovaj je cvijet našao svoju primjenu i u laboratorijima. Naime, ekstrahirani pigment iz cvjetova ljubičice koristi se kao lakmus za dokazivanje prisutnosti kiselosti ili lužnatosti. Cvjetovi, listovi ili cijela biljka beru se u proljeće, a korijen se iskapa u jesen. Za ljekovite pripravke ljubičica se najčešće koristi osušena.

Mirisna ljubičica je kao lijek u upotrebi još od vremena starih Grka. Hipokrat ju je preporučivao kod glavobolje, lošeg vida, poteškoća s disanjem i mamurluka. Plinije je pak isticao njezinu djelotvornost kod nesanice, smirivanja ljutnje i bijesa te za jačanje srčanog mišića. Arapi su je koristili kod upale grla i krajnika, nesanice i jetrenih tegoba, a Kneipp je koristio čaj i sirup od ljubičice kod kašlja i hripavca te nervoznog lupanja srca.

S obzirom na to da sadrži salicilnu kiselinu, ljubičica se uspješno koristi u liječenju glavobolje, migrene i nesanice

Ljubičica pod povećalom

Od aktivnih tvari najvažniji su saponini, glikozid iridin, spojevi salicilne kiseline, gorke tvari, eterično ulje i alkaloid odoratin. S obzirom na to da sadrži salicilnu kiselinu, uspješno se koristi u liječenju glavobolje, migrene i nesanice. Cijela biljka pospješuje znojenje, mokrenje i stolicu, služi kao sredstvo za iskašljavanje, ima ublažujuća i protuupalna svojstva. Djeluje na bronhitis, dišni katar, kašalj, astmu te rak dojke, pluća i probavnog sustava. Izvana se primjenjuje kod infekcije usta i upale grla. Ljubičica se može primjenjivati i kod kožnih upala, oteklina te protiv bolova.

Još 1885. godine u jednoj se studiji uspoređivao sadržaj vitamina C u ljubičici u odnosu na njegov sadržaj u naranči te sadržaj vitamina A u odnosu na špinat. Istraživanje je pokazalo da od bazalnih listova, ako ih se skupi u proljeće, ljubičice sadrže dvostruko više vitamina C od iste težine naranče te više od dvostruke količine vitamina A u usporedbi sa špinatom (Erichsen-Brow). A u jednom nedavnom istraživanju zaključeno je da ekstrakt Viole može biti pomoć u terapiji bolesti povezanih sa prestimuliranim imunosnim sustavom.