Činjenica da one postoje, ne govore o tome tko je „bolji“, a tko „gori“, niti mogu biti predmetom rasprava u smislu bilo kakve (ne)jednakosti u društvu. One nikome ne daju veća ili manja prava, a posebice ne veću ili manju vrijednost. No ono na što neke od njih mogu utjecati jest zdravlje, pa ih je svakako dobro poznavati.

Spomenimo ovom prilikom šest ključnih razlika između muškaraca i žena.

1. Fiziološke razlike

Mišići i masti. Sastav tijela razlikuje se između muškaraca i žena, pri čemu žene imaju proporcionalno više masnog tkiva, a muškarci više mišićne mase. Iako su i muškarci i žene podložni pretilosti, zdravstvene posljedice razlikuju se među spolovima. Tako muškarci imaju veću kardiovaskularnu smrtnost, ali žene imaju veći porast kardiovaskularne smrtnosti s povećanjem BMI-a ili opsega struka.

Kosti. Razlike postoje i kada je riječ o kostima; naime, muškarci i žene imaju različite obrasce razvoja kostiju, što uključuje veličinu, gustoću i oblik kostura. Muškarci općenito imaju veće kosti od žena. To uključuje dulje i gušće kosti u nogama, rukama i kralježnici, što je povezano s njihovom većom ukupnom tjelesnom masom. Žene, s druge strane, imaju relativno šire kukove, što je prilagođeno za trudnoću i porođaj. Muškarci imaju veću gustoću kostiju u prosjeku, dok su žene sklonije gubitku gustoće kostiju s godinama, posebno nakon menopauze kada razina estrogena opada. To povećava rizik od osteoporoze kod žena.

Srce. I naša srca se razlikuju, a pritom ne mislimo na emocije. Tako razlike postoje kada je riječ o veličini, gustoći i funkciji srca, kao i njegovoj reakciji na stres. Po omjeru, žensko srce i neke njegove komore su manje. Stijenke koje dijele neke od komora su tanje, a vene su finije. Žensko srce pumpa brže od muškog, ali muško srce izbacuje više krvi sa svakom pumpom. Stres uzrokuje ubrzanje pulsa žene, što dovodi do pumpanja više krvi. Kod muškaraca se pak arterije sužavaju, što dovodi do porasta krvnog tlaka. Fiziološke razlike između muškog i ženskog srca utječu i na pojavnost, simptome, a mogu utjecati čak i liječenje srčanih bolesti. Primjerice, kada je riječ o bolesti srca, muškarci osjećaju očigledniju bol u prsima, dok žene osjećaju kratku bol u gornjem dijelu trbuha ili leđa, mučninu, otežano disanje i znojenje. Ženin rizik od kardiovaskularnih bolesti značajno se povećava nakon menopauze, dok je iznenadna srčana smrt češća kod muškaraca. Zbog fizičkih razlika u veličini i funkciji srca, liječenje aritmije može zahtijevati različite vrste lijekova za muškarce u odnosu na žene.

Fiziološke razlike između muškog i ženskog srca utječu i na pojavnost, simptome, a mogu utjecati čak i liječenje srčanih bolesti

2. Razlike u strukturi mozga

Ne može se poreći činjenica da je muški mozak većeg volumena, pa su tako istraživanja već odavno pokazala, a kasnije i potvrdila, da je muški mozak veći za desetak posto u odnosu na ženski. Veličina mozga u muškaraca povezana je s većom ukupnom tjelesnom masom, a ne s inteligencijom (što neki vole koristiti u raspravama).

Načini na koje se žene i muškarci razlikuju u inteligenciji i specifičnim kognitivnim sposobnostima, među najžešćim su kontroverzama psihologije. Ogromne količine podataka pokazuju da, iako postoje neke prosječne razlike u određenim kognitivnim sposobnostima, postoji značajno preklapanje u distribuciji muškaraca i žena. Nema spolnih razlika u općoj inteligenciji – standardizirani IQ testovi napisani su da ne pokažu razlike, a zasebne procjene koje nisu napisane s ovim kriterijem ne pokazuju razlike u općoj inteligenciji.

Osim razlike u veličini mozga, uočene su i određene razlike u volumenu određenih regija moždane kore, potom u veličini corpusa callosuma (žuljevitog tijela, odnosno mase bijelih poprečnih živčanih niti smještene u dubini između hemisfera velikog mozga) i amigdale, a tu su i kognitivne razlike, kao i razlike u hormonalnom utjecaju na mozak.

Istraživanja o mogućim spolnim razlikama u mozgu i dalje su važna, osobito zbog zdravstvenih implikacija. Na primjer, žene imaju veću stopu depresije, anksioznosti i poremećaja prehrane, dok su muškarci skloniji autizmu i poremećaju pažnje s hiperaktivnošću (ADHD). Ipak, autizam bi mogao biti poddijagnosticiran kod djevojčica ili bi ga one mogle ispoljavati drugačije. 

3. Razlike u hormonima

Hormonalne razlike između muškaraca i žena igraju ključnu ulogu u razvoju, fiziologiji i ponašanju oba spola. Primarna razlika leži u različitim vrstama i razinama spolnih hormona, koji su odgovorni za regulaciju reproduktivnih sustava, ali također utječu na različite tjelesne funkcije, raspoloženje i fizički razvoj.

Testosteron je glavni spolni hormon kod muškaraca, koji se proizvodi prvenstveno u testisima, a u manjoj količini u nadbubrežnim žlijezdama. Ovaj hormon podržava razvoj sekundarnih spolnih karakteristika, igra ključnu ulogu u regulaciji spolne želje, agresije i energije, a utječe i na gustoću kostiju te crvenu krvnu sliku.

Estrogen je pak glavni ženski spolni hormon, proizveden uglavnom u jajnicima, a manjim dijelom u nadbubrežnim žlijezdama i masnom tkivu. Odgovoran je za razvoj sekundarnih spolnih karakteristika, regulaciju menstrualnog ciklusa i održavanje reproduktivnog sustava.

Također utječe na zdravlje kostiju, kognitivne funkcije i raspoloženje. Žene imaju značajno više razine estrogena od muškaraca, iako muškarci također proizvode male količine estrogena u svojim testisima.

Tu je i progesteron, još jedan važan hormon kod žena, posebno u drugoj polovici menstrualnog ciklusa i tijekom trudnoće. Kod muškaraca je prisutan u manjim količinama te ima ulogu u proizvodnji testosterona.

Hormonalne razlike doprinose različitim zdravstvenim rizicima kod muškaraca i žena. Na primjer:

• Depresija je češća kod žena, što je povezano s promjenama u razini estrogena.
• Kardiovaskularni rizik raste kod žena nakon menopauze, kada razine estrogena padaju.
• Testosteron može igrati ulogu u muškoj agresiji i povećanom riziku od određenih bolesti poput srčanih bolesti.

Dakle, iako muškarci i žene dijele mnoge iste hormone, razlike u količinama i funkciji tih hormona imaju značajan utjecaj na fiziološke, psihološke i zdravstvene razlike između spolova.

4. Reproduktivne razlike

Reproduktivno zdravlje odnosi se na stanje ženskog i muškog reproduktivnog sustava tijekom svih životnih razdoblja. Ti se sustavi sastoje od reproduktivnih organa, uključujući jajnike kod žena i testise kod muškaraca, a reproduktivni organi pak proizvode i otpuštaju hormone, kao i druge žlijezde u tijelu koje proizvode hormone, poput hipofize u mozgu.

U tom kontekstu razlikuju se i ženski te muški poremećaji. Ženski poremećaji uključuju:

• rani ili odgođeni pubertet,
• menstrualne probleme,
• neplodnost ili smanjena plodnost,
• probleme tijekom trudnoće,
• sindrom policističnih jajnika (jajnici proizvode više muških hormona nego što je normalno),
• endometriozu i drugo.

Muški poremećaji uključuju:

• impotenciju ili erektilnu disfunkciju te
• nizak broj spermija.

Ne ulazeći dublje u reproduktivne razlike, činjenica je da one neminovno postoje, a da se poremećaji kod muškaraca i žena drugačije liječe. Primjerice, iako se preuranjeni pubertet može dogoditi i kod djevojčica i kod dječaka, liječenje posve sigurno neće biti isto. Isto je i kad govorimo o neplodnosti – neplodnost žena i muškaraca ima drugačije uzroke i drugačije se liječi.

5. Razlike u komunikaciji

Neovisno o tome što najviše utječe na razlike, bilo da je riječ o spomenutom žuljevitom tijelu koje bi moglo utjecati na sposobnosti u komunikaciji ili na društveno-kulturološke utjecaje, muškarci i žene imaju različite stilove razgovora, drugačiji je proces donošenja odluka, neverbalna komunikacija je drugačija…
Primjerice, žene često govore o sadržaju i obraćaju pažnju na način na koji se poruka isporučuje, dok muškarci više pažnje posvećuju samom sadržaju. Kada žene slušaju, često klimaju glavom i izdaju ohrabrujuće zvukove, dok muškarci smatraju da klimanje glavom može značiti pristajanje na izrečeno. Žene žele biti uključene u proces donošenja odluka, dok muškarci više vole donositi konačnu odluku. Žene češće nego muškarci donose teške teme na razgovor (80% više), bez obzira na to je li odnos sretniji ili nesretniji. Muškarci obično izbjegavaju razgovore o teškim temama i često se povlače kada dođe do tih situacija.

Razlika je svakako više, no pritom treba napustiti i neke stare stereotipe poput onog da žene pričaju više od muškaraca. Pregled 56 studija koje su provele lingvističarka Deborah James i socijalna psihologinja Janice Drakich pronašao je samo dvije studije koje pokazuju da žene govore više od muškaraca, dok su 34 studije pokazale da muškarci govore više od žena. Šesnaest studija pokazalo je da govore isto, a četiri nisu pokazale jasan obrazac. Tko priča više, svakako ne ovisi o „muškom i ženskom“ mozgu.

6. Razlike u socijalizaciji

I za kraj ćemo spomenuti razlike u socijalizaciji kao jedan od doista starih stereotipa. Naime, razlike u socijalizaciji između muškaraca i žena oblikuju se kroz niz faktora, uključujući kulturu, obitelj, obrazovni sustav i medije, a biologija u tome ima najmanje utjecaja. Ove razlike utječu na način na koji se dječaci i djevojčice ponašaju, komuniciraju i razvijaju socijalne vještine.

Tako, na primjer, socijalizacija oblikuje očekivanja vezana uz rodne uloge. Dječaci često preuzimaju uloge koje se smatraju „muškima“, kao što su vođenje i natjecanje, dok djevojčice preuzimaju „ženske“ uloge koje uključuju njegovanje i brigu o drugima. Ova očekivanja mogu utjecati na izbore karijere i društvenu dinamiku u odrasloj dobi.

Posebno osjetljivo je područje emocija, barem kada govorimo o zdravlju. Tako su djevojčice obično poticane da dijele svoje osjećaje i traže emocionalnu podršku, dok se dječaci često socijaliziraju da budu samostalni i da skrivaju svoje emocije. Ova razlika može ozbiljno utjecati na mentalno zdravlje i način na koji se suočavaju sa stresom i teškoćama.

Mediji igraju značajnu ulogu u oblikovanju stavova i ponašanja. Sadržaji često i dalje prikazuju stereotipne rodne uloge, što može dodatno utjecati na percepcije dječaka i djevojčica o tome što se od njih očekuje.

Korišteni izvori: BioMed Central, Cardiology Associates of Michigan, NIH, Healthline, Psychology Today, Canadian Journal of Communication

Objava 6 ključnih razlika između muškaraca i žena pojavila se prvi puta na ADIVA.

Rezultati analiza potvrđuju da se radi o ospicama. Protuepidemijske mjere se provode od početka postavljanja sumnje na ospice i provodit će se i dalje, izvijestio je Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

HZJZ poziva sve roditelje čija djeca nisu cijepljenja protiv ospica, rubele i parotitisa prema kalendaru cijepljenja da se jave svojim izabranim liječnicima i nadoknade propuštena cijepljenja. U slučaju dolaska bolesnika s povišenom temperaturom, respiratornim simptomima i osipom, podsjećamo sve liječnike da diferencijalno dijagnostički u obzir uzmu i ospice te uzorke bolesnika upute na laboratorijsku analizu. Pri tome je posebno važno uzeti detaljnu anamnezu o kretanju bolesnika i eventualnom putovanju. Bolesnika treba staviti u izolaciju i odmah obavijestiti teritorijalno nadležnog epidemiologa.

Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti

Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti koju uzrokuje virus ospica (Morbillivirus, MV)  iz porodice Paramyxoviridae. Virus ospica prenosi se kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno svježe kontaminiranim predmetima.

Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica

Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa. Zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 1-2 dana prije pojave prodromalnih simptoma odnosno 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa.

Ospice započinju visokom temperaturom uz popratni kašalj, curenje nosa (koriza) i konjunktivitis, a dan-dva nakon toga obično je prisutan i karakterističan osip na sluznici usne šupljine (Koplikove pjege). Tri do pet dana nakon početka bolesti javlja se makulopapulozni osip, najprije na licu i iza ušiju, koji se potom širi i traje 4 do 7 dana, te ponekad završava ljuštenjem kože.

Komplikacije se, kao posljedica umnožavanja samog virusa ili sekundarne bakterijske infekcije, mogu javiti i do 4 tjedna nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, laringotraheobronhitis (krup), proljev, febrilne konvulzije i encefalitis. Smrtni ishod se bilježi u manje od 1 % oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi 3  do 5 %, a u nekim područjima doseže 10 do 30 %. Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) je vrlo rijetka i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama. Veći rizik razvoja SSPE je u djece koja se zaraze virusom ospica u dojenačkoj dobi.

Objava Potvrđeno: Pacijent u Dubrovniku boluje od ospica pojavila se prvi puta na ADIVA.

A koliko je zanimljiva djeci, toliko može biti i pomalo stresna roditeljima, pred kojima se pojavljuju pitanja s kojima se dotad nisu susretali, poput razmišljanja o redoslijedu uvođenja namirnica i načinu njihove pripreme kako bi se očuvali vitamini i hranjive tvari.

Roditelji postaju spretni kuhari

Stručnjaci se slažu da je najbolji način pripreme hrane kuhanje na pari, koje omogućava zadržavanje svih nutrijenata, uz zadržavanje okusa i teksture voća, povrća i drugih namirnica. Međutim, kuhanje na pari može biti gnjavaža za koju roditelji nemaju uvijek vremena. Kako bi osigurao pripremu uvijek svježih obroka na što jednostavniji i brži način, Philips Avent osmislio je jedinstveni 4-u-1 uređaj za pripremu zdrave hrane za djecu koji svakog roditelja pretvara u spretnog kuhara.

Kako to postiže? Jednostavno, kombinacijom četiriju važnih funkcija u pripremi obroka – kuhanja na pari, miksanja, odmrzavanja i zamrzavanja. Na taj način roditelji u jednom uređaju dobivaju vrhunskog kuhinjskog pomagača na kojeg se uvijek mogu osloniti da će im pomoći u pripremi domaćih kašica za njihove najdraže.

Nije samo priprema dječjih kašica ono u čemu je Philipsov uređaj pravi majstor. Jednostavno rukovanje i ušteda vremena odlični su razlozi za njegovo korištenje i u pripremi obroka za cijelu obitelj

Korištenje Philips Avent 4-u-1 uređaja za pripremu zdrave hrane za djecu iznimno je jednostavno. Najprije je potrebno dobro oprati i po potrebi oguliti voće ili povrće te pripremiti meso ili ribu, narezati namirnice na manje komadiće i staviti u vrč. U spremnik se potom ulijeva voda te se pokreće funkcija kuhanja na pari, pri čemu strujanje pare omogućava ravnomjerno kuhanje svih namirnica. Završetak kuhanja obilježava zvučni signal pa se roditelji tijekom kuhanja mogu posvetiti nekim drugim aktivnostima i tako uštedjeti dragocjeno vrijeme za zajedničke trenutke s mališanima. Nakon kuhanja dolazi najbolji dio – vrč sa skuhanim namirnicama potrebno je okrenuti naopako, namjestiti na postolje i uključiti funkciju miksanja koja voće, povrće, meso, ribu ili mahunarke u tren oka pretvara u ukusnu kašicu. Pritom se sokovi koje hrana ispušta zadržavaju i ponovno miješaju u hranu, zadržavajući mirise i okuse zbog kojih će dijete kasnije lakše prihvatiti i zavoljeti različite namirnice.

Jednostavni recepti za mališane

U posudi zapremnine 1000 ml moguće je pripremiti i četiri obroka za mališana te potom dio spremiti u hladnjak ili zamrzivač do sljedeće prilike, a čišćenje i pospremanje gotovo je začas zahvaljujući mogućnosti pranja vrča i noža u perilici posuđa. Kako bi roditeljima olakšali pripremu obroka za mališane, Philips AVENT uz uređaj donosi i knjižicu recepata podijeljenu u četiri faze, sa savjetima i idejama poznate dječje nutricionistice i stručnjakinje za prehranu dr. Emme Williams. Naime, ovisno o dobi djeteta, namirnice je moguće miksati do željene gustoće i teksture te tako pripremati obrok u svim ranijim fazama odrastanja.

No, nije samo priprema dječjih kašica ono u čemu je Philipsov uređaj pravi majstor. Jednostavno rukovanje i ušteda vremena odlični su razlozi za njegovo korištenje i u pripremi obroka za cijelu obitelj. Jednom kad dijete savlada kašice i počne jesti veće komade, uređaj se i dalje može koristiti za brzo kuhanje na pari i pripremu prirodnog obroka, a  odličan je i za pripreme kremastih pirea ili osnova za guste povrtne juhe u kojima će uživati i veliki i mali ukućani.

Osvojite Philips AVENT 4-u1 aparat za pripremu zdrave hrane!

Igrajte se na našoj Facebook stranici ADIVA Savjetom do zdravlja, a pravila sudjelovanja pročitajte klikom na: Pravila igre nagrađivanja. 

Objava NAGRAĐUJEMO: Osvojite Philips AVENT 4-u-1 uređaj za pripremu zdrave hrane pojavila se prvi puta na ADIVA.

Osobe s poremećajem hranjenja osjećaju krivnju, sram, ljutnju. Osjećaju se nevidljivo i izolirano. Njihov glas se ne čuje. Njihovi problemi nisu prepoznati. Ali u Centra BEA trude se to promijeniti.

Centar za poremećaje hranjenja BEA iz Zagreba u sklopu svojih aktivnosti svakodnevno pruža stručnu pomoć i podršku oboljelima od poremećaja hranjenja (anoreksija, bulimija, kompulzivno prejedanje) i njihovim obiteljima, provodi preventivne programe te educira javnost putem javno zdravstvenih programa. 

Zašto je pokrenuta crowdfunding kampanja?

Tijekom dosadašnjeg rada, u Centru BEA su primijetili da je potreba za njihovim radom, nažalost, sve veća. Iako postoji uvriježeno mišljenje kako su osobe s poremećajem hranjenja same krive za svoje poteškoće, važno je istaknuti kako su poremećaji hranjenja ozbiljan psihički poremećaj koji može ostaviti duboke i trajne posljedice, kako fizičke tako i psihičke. Stoga vjeruju da svaka osoba oboljela od poremećaja hranjenja zaslužuje pristup pravovremenoj podršci i stručnoj pomoći.

Odvojite trenutak vremena i pogledajte video kampanje s iskustvima korisnica

U Centru BEA omogućuju osobama da postanu vidljive, da se njihov glas čuje i da njihovi problemi budu prepoznati. Iako djeluju kontinuirano od 2012. godine i dalje nemaju odgovarajući prostor gdje bi svakodnevno provodili svoje aktivnosti i pružali pomoć i podršku osobama koje boluju od poremećaja hranjenja i njihovim obiteljima. 

Stoga pozivaju na uključivanje u crowdfunding kampanju “I ja sam tu. Vidiš li me?” s ciljem prikupljanja novčanih donacija kako bi mogli adaptirati, prilagoditi i urediti novi prostor za svakodnevni rad s oboljelima i njihovim obiteljima. Kampanja je počela 2. svibnja i trajat će do 2. lipnja.

Kako možete pomoći?

Podržati kampanju možete na sljedeće načine:

• kupnjom nagrada
• donacijom bilo kojeg iznosa (mogućnost anonimne donacije – vaše ime i prezime neće biti objavljeno)
• dijeljenjem kampanje na društvenim mrežama
• pozivanjem svojih prijatelja da se uključe u kampanju i doniraju bilo koji iznos

Osim na webu, aktualna događanja u Centru BEA možete pratiti i putem Facebook stranice.

Objava I vi možete pomoći pružanju bolje podrške osobama s poremećajima hranjenja pojavila se prvi puta na ADIVA.

Uz Filipa sam upoznala sve ljepote majčinstva, a također sam spoznala što znači majčinska briga – najteže je bilo opustiti se, posebno ga noću ostaviti u njegovoj sobi u kolijevci. Iako su vrata uvijek bila širom otvorena, san mi nije dolazio na oči i više nisam brojala koliko puta bih do jutra ustajala te odlazila provjeriti je li s Filipom sve u redu. I danju sam ga, kad bi zadrijemao, nosila po stanu u ležaljci kako bih ga stalno imala na oku.

Kristalno čista noćna vidljivost

Neću zaboraviti dan kad mi je suprug poklonio Philips Avent video monitor, bilo je to pravo iznenađenje. Dok sam nakratko izašla iz kuće, postavio je kameru blizu kolijevke, a mali je video monitor sakrio u našoj sobi. Taman kad sam te večeri htjela ustati i provjeriti spava li Filip, zaustavila me je njegova ruka na ramenu. Pružio mi je video monitor, nježno mi tepajući: „Vrijeme je da se i mama malo opusti. Filip je sasvim u redu, pogledaj!“. Na zaslonu je, unatoč mraku u dječjoj sobi, bila savršeno čista slika našeg mirnog sina!

„Zaslon od 2,7 inča visoke je rezolucije pa omogućava ovakvu kristalnu noćnu vidljivost“, objasnio mi je Ivan dok sam oduševljeno promatrala svaki detalj, čak i uzorak na pidžami

Uspavanke za Filipa

„Zaslon od 2,7 inča visoke je rezolucije pa omogućava ovakvu kristalnu noćnu vidljivost“, objasnio mi je Ivan dok sam oduševljeno promatrala svaki detalj, čak i uzorak na pidžami. „I više ne moraš odmah trčati ako se probudi, samo stisni gumb i tepaj mu ili pjevaj“ nasmiješio se i pustio me da dobro proučim svog novog pomoćnika.

Oduševljeno sam slušala svaki zvuk iz dječje sobe, čula sam čak kako Filip mirno diše, a pronašla sam i pet uspavanki na uređaju (za koje se kasnije pokazalo da našeg sina uspješno umiruju u manje od pet minuta).

Domet od 300 metara

Sutradan me je razveselio još jedan detalj – zahvaljujući dometu Philips Avent video monitora od 300 metara na otvorenom (i 50 metara u zatvorenom), popodne smo Ivan i ja uživali u roštilju u vrtu dok je Filip drijemao u svojoj sobi.

Napokon sam mogla uživati u majčinstvu, a moja opuštenost se vjerojatno prenijela i na Filipa koji je sve lakše i brže tonuo u san. Video monitor, naravno, nije mogao zamijeniti naše zagrljaje i maženja prije spavanja, ali je postao pouzdanim čuvarom našeg odmora, pa time i mira u kući.

Osvojite Philips Avent video monitor!

Opišite nam kako vi umirujete i uspavljujete vaše dijete u obrascu ispod ovog teksta – najdirljiviji, najnježniji odgovor nagrađujemo Philips Avent SCD 620 video monitorom, a pravila pročitajte u PDF-u.

Čestitamo!

Nagradna igra je završena, zahvaljujemo na svim divnim odgovorima.

Objava ADIVA NAGRAĐUJE Zaigrajte i osvojite Philips Avent video monitor za bebe pojavila se prvi puta na ADIVA.

OTOSAN® Gel za grlo forte

Zahvaljujući svojoj posebnoj inovativnoj formuli u obliku gela, OTOSAN® Gel za grlo forte stvara zaštitni sloj na sluznici grla i ždrijela, koji onemogućuje štetnim vanjskim sredstvima stvaranje upale i unos patogenih organizama. Osim toga učinkovito vlaži sluznicu i prirodno obnavlja fiziologiju tkiva, tako što neizravno smanjuje upalu i osjećaj boli. OTOSAN® Gel za grlo forte formula je s ugodnim okusom limuna. Uz kombinaciju komponenata koji blagotvorno djeluje na grlo i ždrijela.

OTOSAN® „Nasal Wash“ sustav za svakodnevno ispiranje nosa

OTOSAN® „Nasal Wash“ dubinski čisti, olakšanje kod alergija, prehlada i upala sinusa. Ispiranje nosa ima bitnu ulogu u održavanju čistoće i prohodnosti nosa, za lakše disanje. OTOSAN® “Nasal Wash” sustav za ispiranje nosa osigurava čišćenje sluznice nosa uklanjanjem viška sekreta, alergena i štetnih tvari. Potiče prirodno čišćenje nosa, ometa proces kontaminacije i poboljšava disanje. Koristan je u slučaju:

• nosne kongestije;
• alergijskog rinitisa;
• aktivnog i kroničnog sinusitisa;
• operacija (prije i poslije);
• rinitis tijekom trudnoće;
• noćnog hrkanja;
• kod boravka u suhim i zagađenim prostorijama;
• izloženost parama i alergenima.

OTOSAN® Nasal Spray „Baby“

OTOSAN® Nasal Spray „Baby“ namijenjen je za dekongestiju nosa, za lokalnu uporabu. Spaja svojstva hipertonične otopine morske vode iz Bretanje s kombiniranim djelovanjem aloe vera gela iz organskog uzgoja, eteričnog ulja naranče iz organskog uzgoja, bakar glukonata i karboksimetil-beta glukana.

Višestruko je djelovanje spreja za nos OTOSAN® Nasal Spray „Baby“ – dubinski čisti, dezinficira nosnice, oslobađa se prekomjerna sluz i pomaže smanjenje kongestije nosa. Zahvaljujući blagoj formulaciji, bez vazokonstriktora ovaj proizvod je pogodan za djecu, trudnice, dojilje i kod srčanih bolesnika, no u ovim se slučajevima, prije uporabe medicinskog proizvoda, preporučuje konzultirati liječnika. Proizvod ne sadrži potisni plin.

OTOSAN® Kapi za uho

Prirodne kapi za uho pomažu u otklanjanju tvrdokornog ušnog voska  uz pomoć prirodnih ulja i propolisa i bez oštećenja kože. Velika je učinkovitost prirodnih sastojaka iz organskog uzgoja, kapi su bez dodatka boja i  konzervansa. Kombinira se učinkovitost čišćenja fiziološke otopine s antiseptičkim svojstvima ulja čajevca i sinergističkog djelovanja 100% organskih biljnih ekstrakata nevena, kamilice, limuna, crnog sljeza i aloe.

Pravila igre nagrađivanja potražite u ovom dokumentu.

Za više informacija o OTOSAN® proizvodima posjetite web stranicu Kadulja ili stranicu na Facebooku Kadulja – oprema za trudnice, bebe i djecu.

Igra nagrađivanja je završena. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali, a dobitnicima čestitamo!

Objava ADIVA NAGRAĐUJE Osvojite OTOSAN® svaki dan! Ispunite zdravljem uši, grlo i nos pojavila se prvi puta na ADIVA.

Takvo ponašanje ne čudi s obzirom na to da za takve prilike želimo osigurati obilje, makar  i prešli u minus na računu.

Prekomjerna kupovina

Jedna od najvećih zamki prekomjernih kupovina jest ta da stvara destruktivnu ovisnost koja može odvesti u financijsku katastrofu.

Kao i kod ostalih ovisnosti, riječ je o impulzivnom ponašanju i nedostatku kontrole nad vlastitim pobudama

Ovisnost o kupovini može imati negativne posljedice na svim područjima nečijeg života: poslovnom, obiteljskom i financijskom planu. Zato je važno prepoznati znakove razvoja ovisnosti o kupovini kod članova obitelji i, ako je potrebno, intervenirati. Često se rješavanju ove ovisnosti mora pristupiti višestruko i proces je dugotrajan.

Prepoznavanje ovisnosti

Prekomjerno trošenje je uobičajena pojava, ali treba znati prepoznati simptome koji upućuju na mogućnost razvoja ovisnosti o kupovini.

Dakle, ako bilo koji od sljedećih primjera ponašanja opisuje vaše potrošačke navike,budite oprezni i prema potrebi potražite stručnu pomoć.

• trošite iznad svojih financijskih mogućnosti
• kupujete zbog osjećaja depresije, ljutnje ili usamljenosti
• tijekom kupovine osjećate nalete uzbuđenja i euforije
• osjećate se krivim, neugodno vam je i pokušavate sakriti svoje navike
• vaše navike utječu na privatne veze s drugima
• trošenje sredstava s više računa kao pokušaj žongliranja problema

Liječenje ovisnosti

Ne postoji standardizirani pristup liječenju ovisnosti o prekomjernoj kupovini. Naime, mogućnosti su brojne, a stručnjaci ističu lijekove poput antidepresiva, programe stručne pomoći i  profesionalna savjetovanja.

Kod ovisnika o kupovini koji pokazuju znakove depresije, najučinkovitija terapija su antidepresivi. Iako, preporuke stručnjaka sve više idu u smjeru programa kognitivnog ponašanja. Isto tako, savjetovanje o kreditima ili dugovima kod profesionalnih financijskih savjetnika može biti od pomoći. Sve više ljudi prepoznaje benefite rada s terapeutom za rješavanje problema ovisnosti o kupnji. Uz pomoć terapeuta, ovisnik će otkriti koja je skrivena potreba koja ga tjera na takvo ponašanje.

Rad s terapeutom može pomoći ljudima da steknu veću emocionalnu svijest i razviju zdrave strategije reguliranja emocija

U konačnici, cilj je tijekom vremena razviti više prilagodljivih vještina koje vode uravnoteženijem i manje destruktivnom životnom stilu.

Svakako treba istaknuti i ulogu obitelji i bliskih prijatelja kojima se ne bismo trebali ustručavati obratiti za pomoć ako imamo problem.

Objava Može li prekomjerna blagdanska kupovina izazvati ovisnost? pojavila se prvi puta na ADIVA.

Sigurno je da bol nikome nije ugodna,izuzmemo li psihički bolesne osobe koje u boli doživljavaju zadovoljstvo i ugodu, poput sadista i mazohista, međutim bol je dobar i poželjan osjet u našem organizmu. Stručnjaci ga opisuju kao peti vitalni znak kojim organizam reagira na vanjski štetni podražaj jer izaziva reakciju tijela kojom se sprječava daljnji nastanak oštećenja.

Kad ne bismo osjećali bol, primjerice u dodiru s vatrom ne bismo hitro povukli ruku ili pri porezotini nožem ne bismo hitro uklonili oštricu noža. Na temelju iskustva doživljavanja boli djeca nauče da ne diraju vruće ili oštre predmete, nauče gdje i kako mogu hodati i trčati. Postoji vrlo rijedak genetski poremećaj koji se zove kongenitalna analgezija, kod kojeg osobe ne osjećaju ni toplinu ni hladnoću ni bol i takva su djeca u velikoj opasnosti od nastanka ozljeda, jer ne mogu naučiti što je opasno.

Kad ne bismo osjećali bol, primjerice u dodiru s vatrom ne bismo hitro povukli ruku ili pri porezotini nožem ne bismo hitro uklonili oštricu noža

Ipak, bol izaziva vrlo teško stanje kad je intenzivna, traje dulje, a posebno u slučaju bolesti kod kojih nastaje kronična bol. Osim samog osjeta boli, u osoba se javljaju i negativni osjećaji: tuga, jad, strah, nevoljkost, ljutnja ili agresija.

Fiziologija boli vrlo je kompleksna i jedan je od najsloženijih procesa u ljudskom organizmu. Stručnjaci razlikuju nociceptivnu i neuropatsku bol.

Nociceptivna bol

Laički, može se reći da je nociceptivna bol ona koja nastaje zbog podražaja finih živaca na površini tijela. Njih mogu potaknuti mehanički podražaj, kao što su udarac ili pritisak; toplinski podražaj, bilo toplina ili hladnoća, ili različiti kemijski podražaji: štetne kemikalije iz okoline.

Prilikom ozljede ili infekcije, kad se u tkivu stvori upala, takvo bolesno tkivo oslobađa kemijske spojeve koji također izazivaju bol. U literaturi se navode različite podjele boli, ali je najvažnija ona prema trajanju: akutna i kronična bol. Akutna je ona koja zapravo ima zaštitni mehanizam. Mehanička ozljeda vanjskog tkiva je vidljiva, ali unutarnje ozlijede ne vidimo, već se one osjećaju prvo kao bol. Zubobolja ukazuje da je zub pokvaren, grlobolja ukazuje na upalu grla, povremena glavobolja često ukazuje na stres i umor, iznenadna tupa bol u donjem dijelu leđa ukazuje na mogućnost nastanka oštećenja kralježnice zbog dugog i nepravilnog sjedenja. Kod upale nekih unutarnjih organa, dakle kad osobu boli želudac, osjeća se probadanje oko bubrega i slično, javlja se svijest o nekoj bolesti i traži se liječnička pomoć.

U literaturi se navode različite podjele boli, ali je najvažnija ona prema trajanju: akutna i kronična bol

Postoje i boli koje se javljaju u tijelu kod nekih normalnih procesa i ne moraju nužno ukazivati na oštećenje. Takva je bolna menstruacija koja nije posljedica upale, nego je to jednostavno normalna, fiziološka bol koja se javlja zbog oslobađanja kemijskih supstancija u tijelu žene. Slično je kod upale mišića nakon nekog neredovitog fizičkog napora, kod nadutosti i vjetrova ili prepunjenog mjehura. Međutim, ako se takve boli pojačavaju ili postaju česte, liječnik treba isključiti eventualni bolesni proces.

Neuropatska bol

Druga vrsta boli, neuropatska bol, nije još u potpunosti razjašnjena i zasad se zna da nastaje zbog oštećenja samih živaca, pri čemu se poremeti normalna reakcija tijela na bol i često nastaje stalni podražaj, odnosno stalna bol.

Bez obzira na početni podražaj, naš organizam reagira otprilike jednako na bol. Neki štetni događaj podraži živce i signal o podražaju putuje našim tijelom iznimnom brzinom do mozga gdje se takav podražaj prepoznaje kao bol. Gotovo istodobno nastaje odgovor te se signal vraća istim putem i izaziva reakciju tijela (primjerice pomicanje ruke). Ljudsko tijelo posjeduje i fascinantni mehanizam stvaranja vlastitih kemijskih supstancija koje umanjuju odgovor na bol. Taj sustav, nazvan unutarnji opijatni sustav, oslobađa supstancije, endorfine, koji mijenjaju proces prijenosa podražaja te time i osjet novih, opetovanih bolnih impulsa, odnosno umanjuje se osjećaj boli.

Kako tijelo reagira na bol?

Može se, dakle, reći da je bol dobar osjet koji nas upozorava da se negdje u tijelu događa nešto loše i stoga bol ne treba zanemarivati niti potiskivati, već joj treba pridati potrebnu pažnju.

Kako je ljudsko tijelo gotovo savršeno prilagođeno preživljavanju, u vrijeme iznimno teških situacija čovjekov je um sposoban potisnuti bol. Poznati su slučajevi kad su teško ranjene osobe, susprežući bol, pješačile satima do spasa. U tim situacijama ljudski mozak producira golemu količinu endorfina, a stres uvjetovan strahom dodatno potiče izlučivanje adrenalina, koji pak ubrzava rad srca i disanje te daje snagu mišićima.

Kako je ljudsko tijelo gotovo savršeno prilagođeno preživljavanju, u vrijeme iznimno teških situacija čovjekov je um sposoban potisnuti bol

Kod iznimno jake boli, javlja se još jedan dodatni zaštitni mehanizam, a to je nesvjestica, tijekom koje osoba nije svjesna boli. Ipak, takva samoobrana tijela moguća je samo kratko i ograničeno vrijeme.

U slučajevima dugotrajne, jake boli u organizmu dolazi do niza fizičkih i psihičkih promjena, stanja koje se naziva sindromom kronične boli. Oboljele osobe imaju ograničenu pokretljivost, javlja se stalan umor i iscrpljenost, zbog toga pad imuniteta i veća podložnost infekcijama, pa usporen rad želuca, crijeva i bubrega, seksualna disfunkcija, što nadalje dovodi do razvoja anksioznosti, depresije ili izrazite agresije.

Mjerenje intenziteta boli

Osjećaj boli, točnije podnošenje jačine boli, ovisi o osobi i o samoj situaciji u kojoj se čovjek nalazi. Svaka osoba tijekom života doživi bol zbog ozljede ili kao simptom neke bolesti, ali jednak se podražaj doživljava sasvim drugačije: nekoga boli jako, a nekoga malo.

Iako je bol jedan od najčešćih simptoma koje pacijenti osjećaju, zbog te emocionalno-psihološke komponente jačina boli ne može se objektivno izmjeriti. Doživljaj boli je individualan i ne postoji mjerni instrument koji bi mogao izmjeriti jačinu boli. U praksi se koriste skale s brojčanim vrijednostima od 1 do 10, kojima svaka osoba označava svoj intenzitet osjeta boli, a iz razgovora se dodatno potvrđuje ili ne potvrđuje doživljeni intenzitet boli. Smatra se da su neke od vrlo jakih boli (na skali od 8 do 10) teške opekline, opsežne traume te napadaji kod žučnih ili bubrežnih kamenaca.

Porođajne bolove ublažava ljubav

Porod se također ubraja u jake boli. Ipak, zbog snažnog emotivnog doživljaja rodilja djelomično potiskuje iznimno jaku bol. Trudovi se često na skali boli označavaju visokim vrijednostima, od 7 do 10, no osjećaj ljubavi prema djetetu koje se rađa u majci izaziva jake osjećaje koji umanjuju sam osjećaj boli. Iako je bol gotovo nepodnošljiva, milijarde žena je i nekoliko puta u životu bez problema podnesu.

Svatko drugačije podnosi bol

Postoje znanstvene rasprave o utjecaju spola, etničkog podrijetla i kulture na osjećaj boli. Klinički dokazi postoje za utjecaj spola, jer su žene nježnije tjelesne konstitucije, tanje kože, s većom površinom masnog tkiva, imaju drugačiji hormonski sastav, ali su i spremnije na izražavanje svojih emocionalnih stanja od muškaraca. Postoje tumačenja da žene spremnije pokazuju bol, ali i da mogu podnijeti jači intenzitet boli.

Postoje tumačenja da žene spremnije pokazuju bol, ali i da mogu podnijeti jači intenzitet boli

Utjecaj etničkog podrijetla na doživljaj boli je istraživan, ali nije dokazan. Neki su znanstvenici pokušali dokazati da su azijati i crnci manje osjetljivi na bol od bijelaca, ali je vjerojatnije da utjecaj kulture i vjere utječe na pokazivanje osjeta boli, jer nije zanemarivo (ne)dopuštanje izražavanja osjećaja, na što utječu odgoj i tradicija u određenom društvu.

Objava Nisu ugodni, ali su potrebni: zašto nas mora boljeti? pojavila se prvi puta na ADIVA.