Hrvatski zavod za javno zdravstvo poziva sve roditelje čija djeca nisu cijepljenja protiv ospica, rubele i parotitisa prema kalendaru cijepljenja da se jave svojim izabranim liječnicima i nadoknade propuštena cijepljenja. U slučaju dolaska bolesnika s povišenom temperaturom, respiratornim simptomima i osipom, podsjećamo sve liječnike da diferencijalno dijagnostički u obzir uzmu i ospice te uzorke bolesnika upute na laboratorijsku analizu. Pri tome je posebno važno uzeti detaljnu anamnezu o kretanju bolesnika i eventualnom putovanju. Bolesnika treba staviti u izolaciju i odmah obavijestiti teritorijalno nadležnog epidemiologa.

Komplikacije se mogu javiti i do 4 tjedna nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, proljev

14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa

Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti koju uzrokuje virus ospica (Morbillivirus, MV)  iz porodice Paramyxoviridae. Virus ospica prenosi se kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno svježe kontaminiranim predmetima. Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica. Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa. Zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 1-2 dana prije pojave prodromalnih simptoma odnosno 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa.

Osip se najprije pojavljuje na licu i iza ušiju

Ospice započinju visokom temperaturom uz popratni kašalj, curenje nosa (koriza) i konjunktivitis, a dan-dva nakon toga obično je prisutan i karakterističan osip na sluznici usne šupljine (Koplikove pjege). Tri do pet dana nakon početka bolesti javlja se makulopapulozni osip, najprije na licu i iza ušiju, koji se potom širi i traje 4 do 7 dana, te ponekad završava ljuštenjem kože. Komplikacije se, kao posljedica umnožavanja samog virusa ili sekundarne bakterijske infekcije, mogu javiti i do 4 tjedna nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, laringotraheobronhitis (krup), proljev, febrilne konvulzije i encefalitis. Smrtni ishod se bilježi u manje od 1 % oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi 3  do 5 %, a u nekim područjima doseže 10 do 30 %. Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) je vrlo rijetka i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama. Veći rizik razvoja SSPE je u djece koja se zaraze virusom ospica u dojenačkoj dobi.

Objava Povezan s prvim: Potvrđen i četvrti slučaj ospica pojavila se prvi puta na ADIVA.

Rezultati analiza potvrđuju da se radi o ospicama. Protuepidemijske mjere se provode od početka postavljanja sumnje na ospice i provodit će se i dalje, izvijestio je Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

HZJZ poziva sve roditelje čija djeca nisu cijepljenja protiv ospica, rubele i parotitisa prema kalendaru cijepljenja da se jave svojim izabranim liječnicima i nadoknade propuštena cijepljenja. U slučaju dolaska bolesnika s povišenom temperaturom, respiratornim simptomima i osipom, podsjećamo sve liječnike da diferencijalno dijagnostički u obzir uzmu i ospice te uzorke bolesnika upute na laboratorijsku analizu. Pri tome je posebno važno uzeti detaljnu anamnezu o kretanju bolesnika i eventualnom putovanju. Bolesnika treba staviti u izolaciju i odmah obavijestiti teritorijalno nadležnog epidemiologa.

Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti

Ospice su jedna od najzaraznijih infektivnih bolesti koju uzrokuje virus ospica (Morbillivirus, MV)  iz porodice Paramyxoviridae. Virus ospica prenosi se kapljičnim putem, u izravnom kontaktu s respiratornim izlučevinama zaražene osobe, a rjeđe neizravno svježe kontaminiranim predmetima.

Čovjek je jedini prirodni domaćin i rezervoar virusa ospica

Inkubacija tipično traje 10 do 12 dana od izlaganja virusu do pojave prvih simptoma bolesti, ali može varirati od 7 do 21 dan. Prosječno prođe 14 dana od izloženosti virusu do pojave osipa. Zaražena osoba postaje zarazna za okolinu 1-2 dana prije pojave prodromalnih simptoma odnosno 4 dana prije pojave osipa i ostaje zarazna 4 dana nakon pojave osipa.

Ospice započinju visokom temperaturom uz popratni kašalj, curenje nosa (koriza) i konjunktivitis, a dan-dva nakon toga obično je prisutan i karakterističan osip na sluznici usne šupljine (Koplikove pjege). Tri do pet dana nakon početka bolesti javlja se makulopapulozni osip, najprije na licu i iza ušiju, koji se potom širi i traje 4 do 7 dana, te ponekad završava ljuštenjem kože.

Komplikacije se, kao posljedica umnožavanja samog virusa ili sekundarne bakterijske infekcije, mogu javiti i do 4 tjedna nakon osipa, a uključuju upalu srednjeg uha, upalu pluća, laringotraheobronhitis (krup), proljev, febrilne konvulzije i encefalitis. Smrtni ishod se bilježi u manje od 1 % oboljelih u razvijenim zemljama, dok u zemljama u razvoju iznosi 3  do 5 %, a u nekim područjima doseže 10 do 30 %. Subakutni sklerozirajući panencefalitis (SSPE) je vrlo rijetka i teška komplikacija ospica koja se javlja nekoliko godina nakon zaraze ospicama. Veći rizik razvoja SSPE je u djece koja se zaraze virusom ospica u dojenačkoj dobi.

Objava Potvrđeno: Pacijent u Dubrovniku boluje od ospica pojavila se prvi puta na ADIVA.

Bolest uzrokuje virus Varicella – zoster, a uglavnom se javlja u dječjoj dobi, i to između prve i sedme godine života.

Kako djeca “skupljaju” zarazu?

Varicella – zoster virus pripada skupini herpes virusa, a karakterizira ga tipičan vezikulozni egzantem, odnosno mjehurić ispunjen tekućinom. Bolest se prenosi zrakom, kapljičnim putem ili neposrednim dodirom s oboljelom osobom koja virus luči u sekretu dišnih putova te u sadržaju mjehurića na koži. Bolesnik je zarazan već dva dana prije nego što primijetimo osip u obliku malih crvenih točkica (papula) koji vrlo brzo unutar crvenila razvije karakterističan vodenasti mjehurić (vezikulu), pa sve dok osip traje, odnosno dok se i posljednji mjehurić ne pretvori u krasticu. Krastice koje nastaju u fazi oporavka nisu zarazne. Vodene kozice ostavljaju trajni imunitet te stoga zdrave osobe koje su ih preboljele ne obolijevaju naknadno.

Bolest se prenosi zrakom, kapljičnim putem ili neposrednim dodirom s oboljelom osobom koja virus luči u sekretu dišnih putova te u sadržaju mjehurića na koži

Što možemo očekivati?

Bolest kreće nespecifično, kao svaka viroza, popraćena glavoboljom, povišenom tjelesnom temperaturom te slabošću organizma. Nakon 24 – 48 sati na licu, vlasištu i trupu te poslije i na ostalim dijelovima tijela javlja se crvenilo u obliku osipa koji vrlo brzo razvija vodenaste mjehuriće i to predstavlja eruptivni dio bolesti, često popraćen neugodnim svrbežom. Osip i svrbež javljaju se na mahove, tako da na koži istodobno primjećujemo sve faze bolesti, od vezikule do krastice. Sadržaj mjehurića u početku je bistar, no poslije postaje mutan. Nakon toga vezikule se suše i pretvaraju u krastice. Osip uglavnom traje pet dana, a najviše od sedam do osam dana, pri čemu može biti blagog oblika, no mogu se pojaviti i lezije u ustima, očima te na genitalnoj i rektalnoj sluznici, pri čemu je potrebno konzultirati se s liječnikom.

>>Ova dječja zarazna bolest, obilježena stvaranjem osipa po koži, uglavnom prolazi bez komplikacija. Ono što malim pacijentima najviše smeta je svrbež, a stare preporuke se napuštaju.<<

Komplikacije i liječenje

Najčešće komplikacije kod vodenih kozica javljaju se u obliku sekundarnih infekcija mjehurića stafilokokom ili streptokokom, pneumonija kod odraslih osoba te kod djece s oslabljenim imunitetom, kao i postinfekcijski encefalitis. Ipak, na sreću svih roditelja, navedene komplikacije vrlo su rijetke, posebno u dječjoj dobi. Vodene kozice potrebno je simptomatski liječiti, nastojeći smanjiti rizik nastanka komplikacija, posebno od bakterijskih superinfekcija. Navedeno zapravo podrazumijeva snižavanje povišene tjelesne temperature (ako je prisutna u primarnom stadiju bolesti), pri čemu je bitno izbjegavati acetilsalicilnu kiselinu jer se kod djece povezuje s rizikom nastanka Reyevog sindroma, a koristiti paracetamol. Potrebno je i održavati uobičajenu higijenu kože koju treba redovito kupati, ali bez trljanja te održavati ruke čistima. Kod djece je posebno važno podrezivanje noktiju kako bi se smanjila mogućnost nastanka dodatnih infekcija grebanjem i češanjem.

Kod djece je posebno važno podrezivanje noktiju kako bi se smanjila mogućnost nastanka dodatnih infekcija grebanjem i češanjem

Također je važno održavati čistoću odjeće i posteljine bolesnika. Oboljelu djecu treba izolirati, najčešće u vlastitom domu, te kontrolirati tko ulazi u prostoriju – posebnu rizičnu skupinu čine trudnice i djeca do prve godine starosti.

Rješenja iz prirode – zob i kadulja

Pri pojavi vodenih kozica najizraženiji simptom je neugodan svrbež koji je potrebno ublažiti, posebno kada je riječ o djeci koja grebanjem i češanjem iritiranog područja povećavaju opasnost nastanka sekundarnih bakterijskih infekcija. Tradicionalno su se za svrbež prepisivale kupke od hipermangana (za antiseptički učinak) i tekući puder s anestezinom za ublažavanje svrbeža. Budući da je posljednjih godina porastao broj djece s atopijskim dermatitisom te izrazito suhom kožom, kupke od hipermangana postale su neprikladne i ne preporučuju se. Upotreba tekućeg pudera s anestezinom dobno je ograničena pa nije siguran za primjenu kod djece mlađe od sedam godina pa sve se manje preporučuje zbog okluzivnog djelovanja koje može uzrokovati infekciju mjehurića. 

Za olakšavanje svrbeža preporučuje se koristiti blage, prirodne pripravke koji se nanose lokalno pa neće oštetiti tanku i osjetljivu dječju kožu. Zob se danas smatra vrlo zanimljivim sastojkom zbog brojnih pozitivnih karakteristika djelovanja na kožu, a posebno se ističe njeno blagotvorno i umirujuće djelovanje. Osim toga, zob posjeduje i dermoprotektivno te protuupalno djelovanje. I kadulja se koristi od davnina jer posjeduje iznimna antiseptička i antibiotska svojstva te djeluje protuupalno. Pripravci na bazi zobi i kadulje namijenjeni njezi kože kod vodenih kozica mogu se naći u obliku spreja i kreme u ljekarnama.

Objava Pripremite se za vodene kozice: nabavite zob i kadulju pojavila se prvi puta na ADIVA.

Bolest se najčešće javlja u epidemijama, u zimu i rano proljeće, pogotovo u vrtićima i školama. Virus varicella-zoster spada u skupinu herpes virusa (humani herpes virus tip 3), a širi se kapljičnom infekcijom ili dodirom s oboljelim, odnosno tekućinom iz mjehurića. Bolesnik je zarazan oko 48 sati prije prve promjene na koži pa sve dok se zadnja eflorescencija ne pretvori u krastu. Prijenos preko osoba koje imaju imunitet na vodene kozice nije moguć.

Kupke u hipermanganu nisu prikladne za osobe koje imaju suhu kožu, a osobito ih trebaju izbjegavati djeca s atopijskim dermatitisom

Simptomi

Od zaraze pa do izbijanja prvih simptoma uglavnom prođe od 11 do 15 dana. Jednom preboljena bolest ostavlja doživotni imunitet.

• vodene kozice započinju blagom glavoboljom, vrućicom i slabošću
• za dan, dva na koži počne izbijati osip

Kako se razvija osip

Osip izbija na mahove, prvo na trupu te po licu i vlasištu, potom i po ostalim dijelovima tijela. Nekoliko sati nakon izbijanja osip se pretvara u vodenaste mjehuriće – vezikule, koje su ispunjene tekućinom, s obrubom crvenila, koje vrlo često svrbe. Vezikule se potom suše i pretvaraju u kraste. Osip izbija oko 5 dana, te se u tom periodu na koži mogu primijetiti sve faze bolesti. Osip može biti oskudan, no može biti i vrlo jak te se lezije mogu pojaviti i u ustima, očima, te na vaginalnoj i rektalnoj sluznici.

Moguće komplikacije

Bolest je uglavnom blagog tijeka, no moguće su komplikacije kao što su sekundarne infekcije mjehurića (stafilokokom ili streptokokom), pneumonija – kod odraslih i imuno nekompetentne djece, postinfekcijski encefalitis te Reyeov sindrom. Ipak, na svu sreću, teže komplikacije su rijetke, pogotovo u dječjoj dobi.

>>U zimsko doba počinju epidemije vodenih kozica. Čuvene kupke od hipermangana i tekući puder sve rjeđe se preporučuju te ustupaju mjesto zobi i kadulji.<< 

Liječenje i ublažavanje svrbeža

Liječenje je simptomatsko sve dok se tijelo ne riješi virusa. Djeca bi trebala ostati u kući, barem dok se svi mjehurići ne pretvore u kraste – kao mjera prevencije. Uobičajeno vrijeme izostanka iz škole ili vrtića je oko dva tjedna. 

• Za snižavanje temperature  preporučuje se paracetamol (acetilsalicilnu kiselinu bi trebalo izbjegavati kod vodenih kozica zbog povezanosti s mogućim komplikacijama).
• Iako postoji mogućnost liječenja antivirusnim lijekovima, ono se ne preporučuje u inače zdrave djece. Njihova upotreba opravdana je za posebne skupine – odrasle osobe, osobe oslabljenog imuniteta, trudnice i drugi.
• Da bi se smanjila mogućnost nastanka sekundarne infekcije mjehurića, potrebno je pridržavati se određenih pravila – oboljelo dijete treba redovito kupati i održavati mu ruke, odjeću i posteljinu čistima. Nokti bi mu, također, trebali biti uredno podrezani. 
• Svrbež tijekom vodenih kozica može biti vrlo jak i potrebno ga je ublažiti jer upravo češanje pogoduje nastanku sekundarnih bakterijskih infekcija. Tradicionalno su se prepisivale kupke u hipermanganu za antiseptički učinak te tekući puder s anestezinom za ublažavanje svrbeža. Kupke u hipermanganu nisu prikladne za osobe koje imaju suhu kožu, a osobito ih trebaju izbjegavati djeca s atopijskim dermatitisom. Tekući puder s anestezinom ne preporučuje se za korištenje na djeci mlađoj od sedam godina, a sve se više izbjegava i zbog okluzivnog djelovanja, koje može pogodovati nastanku infekcije mjehurića. Svrbež pogoršavaju vrućina i znoj. Za olakšavanje svrbeža bilo bi najbolje koristiti neke pripravke koji se nanose lokalno i koji neće naškoditi ionako osjetljivoj i tankoj dječjoj koži. Kao jedan od vrlo zanimljivih sastojaka pripravaka sve češće se spominje zob. Toj iznimnoj žitarici svakim danom se pripisuje sve više pozitivnih karakteristika i dobrobiti za zdravlje, no ono što je već dugo poznato jest da kad se nanosi na kožu, zob ima dermoprotektivno, protuupalno i umirujuće djelovanje. 
• Kožu bolesnika trebalo bi tretirati proizvodima koji imaju lagano antiseptičko i umirujuće djelovanje.
• Kraste same otpadnu najčešće za desetak dana do dva tjedna i ako je sve prošlo bez komplikacija, dugotrajnih ožiljaka ne bi trebalo biti. Kožu se može nastaviti mazati redovito hidratantnom, laganom i umirujućom kremom.

Kada se javiti liječniku?

Tijekom bolesti najvažnije je pratiti stanje djeteta i pomagati mu ublažavanjem simptoma. Ako se pojave neki neuobičajeni simptomi kao što su povraćanje, preosjetljivost na svjetlo, agresivnost te ako stalno ima povišenu tjelesnu temperaturu i ako mjehurići sadrže gnoj, treba odmah potražiti pomoć liječnika.

Objava Moje dijete ima vodene kozice, što sad? pojavila se prvi puta na ADIVA.