Afte: Neugodne, ali bezopasne ranice u ustima

Afte, odnosno rekurentni aftozni stomatitis (RAS), recidivirajuće oralne ulceracije ili aftozni stomatitis sinonimi su za najčešću upalno-ulceroznu bolest oralne sluznice.

Što su afte?

RAS je idiopatska, neinfektivna, upalna bolest koju karakteriziraju recidivirajuće (ponavljajuće) bolne ulceracije (ranice) na oralnoj sluznici. Kliničku pojavu afti obilježavaju nepredvidljiv nastanak i remisije.

Afte se uobičajeno prvi put pojavljuju u dobi između 10. i 40. godine života, najčešće u drugom i trećem desetljeću.

Rekurentni aftozni stomatitis (RAS) je kronična bolest oralne sluznice nejasne etiologije.

Glavni uzroci nastajanja afti

Vjeruje se da je uzrok RAS-a multifaktorijalan, odnosno na njihov nastanak utječe više čimbenika:

• genetska predispozicija,
• alergije,
• imunološki i mikrobni čimbenici,
• sustavne bolesti,
• lokalna trauma i
• psihološki stres.

Čini se da postoji genetska predispozicija za nastanak afti. Pozitivna obiteljska anamneza dokazana je u 46% oboljelih. Lokalne traume oralne sluznice mogu potaknuti pojavu RAS-a. Najčešće su ozljede zubnom četkicom, iglom prilikom davanja lokalne anestezije te oštrim rubovima zuba ili protetskih nadomjestaka.

Kao lokalni čimbenik nastanka RAS-a spominje se prestanak pušenja. Moguće objašnjenje je povećana keratinizacija oralne sluznice kod pušača koja djeluje kao zaštitna barijera protiv trauma.

Djelovanje stresa na razvoj RAS-a tumači se sklonošću oralne sluznice ozljedama zbog parafunkcija (npr. grickanja usnice) koje su posljedica stresa. Međutim, novija istraživanja pokazuju kako psihološki stres djeluje kao okidač za razvoj lezija kod pacijenata sklonim RAS-u.

Postoje mišljenja da alergije na određenu hranu, kao što su žitarice koje sadrže gluten, čokolada, kava, jagode i drugo, mogu biti uključene u razvoj RAS-a. Potencijalni alergijski čimbenici za nastanak RAS-a su sastojci kozmetičkih preparata (npr. natrij lauril sulfat u zubnim pastama) i aditivi u hrani.

Najčešće sustavne bolesti koje se povezuju s nastankom RAS-a su: hematološke bolesti, imunodeficijencije, Behçetova bolest, Sweetov sindrom te bolesti gastrointestinalnog sustava (glutenska enteropatija, malapsorpcijski sindrom, Crohnova bolest i ulcerozni kolitis).

Niske serumske razine folata, željeza, cinka ili vitamina B1, B2, B6 i B12 mogu biti uzroci nastanka RAS-a, bilo kao posljedica smanjenog unosa, gubitka ili malapsorpcije tih tvari. Zato je, kao dijagnostički kriterij RAS-a, važno učiniti kompletnu krvnu sliku.

Nastanak aftoznih ulceracija često se povezuje s hormonalnim promjenama kod žena tijekom menstruacijskog ciklusa i menopauze. Žene s aftoznim ulceracijama pokazuju djelomičnu ili kompletnu remisiju RAS-a tijekom trudnoće, uzimanja kontracepcije i hormonske terapije.

Iako se danas zna da RAS nije infektivna bolest, pretpostavlja se da neke bakterije mogu posredovati razvoju RAS-a uzrokujući križnu imunološku reakciju između mikrobnih antigena i antigena oralne sluznice.

Najčešći simptomi afti

Dijagnoza RAS-a temelji se na anamnezi i kliničkom nalazu. Simptomi koji prate RAS su:

• bolne ranice i
• bol koji se pojačava na podražaj kiselom i začinjenom hranom.

Ranice mogu uzrokovati i poteškoće prilikom govora, uzimanja hrane i gutanja. Pacijenti navode čestu pojavu ovih lezija i njihovu prolaznost.

Vrste afti

RAS pripada skupini samoograničavajućih bolesti. To znači da će lezije proći i bez liječenja. Vrlo često je potrebna suradnja s liječnikom opće prakse i drugim specijalistima zbog isključivanja sustavnih bolesti koje mogu biti udružene s RAS-om (npr. ulcerozni kolitis, Crohnova bolest, H. pylori infekcija i dr.).

U kliničkoj slici nalazimo tri oblika afti. To su:

• male afte,
• velike afte i
• herpetiformne afte.

Male afte

Male afte su najčešći oblik aftoznog stomatitisa. Nastaju rekurentnim izbijanjem jednog ili više malih, bolnih, plitkih, žutosivih ovalnih ulkusa.

Jasno je vidljiva eritematozna granica prema okolnoj zdravoj sluznici. Promjera su tri do 10 milimetara, a nakon sedam do 10 dana cijele bez ožiljka.

Lokalizirane su na nekeratiniziranoj sluznici (prekriva usnice, predvorje usne šupljine, obraze, donju stranu jezika, dno usne šupljine i meko nepce). Ne zahvaćaju sluznicu gingive i tvrdog nepca.

Velike afte

Velike afte su bolne ulceracije promjera većeg od 10 milimetara, traju tri do četiri tjedna, mogu zahvatiti i keratiniziranu sluznicu, a cijele ožiljcima.

Karakteristično su asimetrične, s nekrotičnim dnom. Povišeni rub je crven i jasno odvojen od okolnog zdravog tkiva. Prisutni su bol i limfadenopatija.

Herpetiformne afte

Herpetiformne afte su multiple, izrazito bolne sivkasto-bijele erozije, promjera jednog do dva milimetra, koje zahvaćaju nekeratiniziranu sluznicu.

Podsjećaju na herpetične promjene, ali, za razliku od herpesa, nema prodormalnih općih simptoma.

Kada potražiti pomoć liječnika?

Dijagnostički i terapijski protokol temelji se na:

• strogo individualnom pristupu za svakog pacijenta s ciljem otkrivanja potencijalnih uzroka,
• upućivanju bolesnika na daljnju dijagnostiku i terapiju kod liječnika drugih specijalnosti u slučaju sustavnih poremećaja,
• liječenju oralnih ulceracija i
• sprečavanju recidiva.

Kako se liječe afte?

Cilj liječenja RAS-a je ublažiti bol, ubrzati cijeljenje lezija i produžiti period bez lezija u usnoj šupljini. Izbor liječenja ovisi o broju, veličini i bolnosti lezija, učestalosti javljanja i medicinskoj anamnezi.

Lokalno liječenje provodi se korištenjem preparata koji će ublažiti simptome boli, peckanja i crvenila.

Liječenje RAS-a uključuje topikalnu, lokalnu ili sustavnu primjenu kortikosteroida, lokalnih anestetika i antimikrobne preparate te imunostimulacijsku i vitaminsku terapiju.

Indicirana je primjena oralnih antiseptika, najčešće klorheksidina, kako bi se spriječio razvoj sekundarne infekcije.

Pripravci za samoliječenje afti

Za olakšanje simptoma mogu se koristiti zaštitni bioadhezivi (orabaza) ili topikalni anestetici.

Orabaza tvori tanki sloj preko lezije te ima zaštitno i ublažavajuće djelovanje spram vanjskih iritacija. Može se koristiti samostalno ili s dodatkom lokalnog anestetika ili protuupalnog lijeka.

Zaključno

Afte, kao što je već spomenuto, najčešće prolaze same od sebe, barem kad je riječ o malim aftama. Ipak, mogu se koristiti kortikosteroidne masti ili kapi, a za liječenje velikih afti mogu se primijeniti i injekcije kortikosteroida.

Vrlo rijetko se liječnici odlučuju na sistemsku terapiju, i to samo u slučaju kad lokalno liječenje ne daje rezultate. Takva odluka zahtijeva zajedničku suradnju više specijalista jer se u terapiji koriste sistemski kortikosteroidi ili imunosupresivi kod kojih su moguće brojne nuspojave.

Dodatni izvori:

https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/10945-canker-sores

https://www.mayoclinic.org/diseases-conditions/canker-sore/symptoms-causes/syc-20370615