Bolest uzrokuje virus Varicella – zoster, a uglavnom se javlja u dječjoj dobi, i to između prve i sedme godine života.

Kako djeca “skupljaju” zarazu?

Varicella – zoster virus pripada skupini herpes virusa, a karakterizira ga tipičan vezikulozni egzantem, odnosno mjehurić ispunjen tekućinom. Bolest se prenosi zrakom, kapljičnim putem ili neposrednim dodirom s oboljelom osobom koja virus luči u sekretu dišnih putova te u sadržaju mjehurića na koži. Bolesnik je zarazan već dva dana prije nego što primijetimo osip u obliku malih crvenih točkica (papula) koji vrlo brzo unutar crvenila razvije karakterističan vodenasti mjehurić (vezikulu), pa sve dok osip traje, odnosno dok se i posljednji mjehurić ne pretvori u krasticu. Krastice koje nastaju u fazi oporavka nisu zarazne. Vodene kozice ostavljaju trajni imunitet te stoga zdrave osobe koje su ih preboljele ne obolijevaju naknadno.

Bolest se prenosi zrakom, kapljičnim putem ili neposrednim dodirom s oboljelom osobom koja virus luči u sekretu dišnih putova te u sadržaju mjehurića na koži

Što možemo očekivati?

Bolest kreće nespecifično, kao svaka viroza, popraćena glavoboljom, povišenom tjelesnom temperaturom te slabošću organizma. Nakon 24 – 48 sati na licu, vlasištu i trupu te poslije i na ostalim dijelovima tijela javlja se crvenilo u obliku osipa koji vrlo brzo razvija vodenaste mjehuriće i to predstavlja eruptivni dio bolesti, često popraćen neugodnim svrbežom. Osip i svrbež javljaju se na mahove, tako da na koži istodobno primjećujemo sve faze bolesti, od vezikule do krastice. Sadržaj mjehurića u početku je bistar, no poslije postaje mutan. Nakon toga vezikule se suše i pretvaraju u krastice. Osip uglavnom traje pet dana, a najviše od sedam do osam dana, pri čemu može biti blagog oblika, no mogu se pojaviti i lezije u ustima, očima te na genitalnoj i rektalnoj sluznici, pri čemu je potrebno konzultirati se s liječnikom.

>>Ova dječja zarazna bolest, obilježena stvaranjem osipa po koži, uglavnom prolazi bez komplikacija. Ono što malim pacijentima najviše smeta je svrbež, a stare preporuke se napuštaju.<<

Komplikacije i liječenje

Najčešće komplikacije kod vodenih kozica javljaju se u obliku sekundarnih infekcija mjehurića stafilokokom ili streptokokom, pneumonija kod odraslih osoba te kod djece s oslabljenim imunitetom, kao i postinfekcijski encefalitis. Ipak, na sreću svih roditelja, navedene komplikacije vrlo su rijetke, posebno u dječjoj dobi. Vodene kozice potrebno je simptomatski liječiti, nastojeći smanjiti rizik nastanka komplikacija, posebno od bakterijskih superinfekcija. Navedeno zapravo podrazumijeva snižavanje povišene tjelesne temperature (ako je prisutna u primarnom stadiju bolesti), pri čemu je bitno izbjegavati acetilsalicilnu kiselinu jer se kod djece povezuje s rizikom nastanka Reyevog sindroma, a koristiti paracetamol. Potrebno je i održavati uobičajenu higijenu kože koju treba redovito kupati, ali bez trljanja te održavati ruke čistima. Kod djece je posebno važno podrezivanje noktiju kako bi se smanjila mogućnost nastanka dodatnih infekcija grebanjem i češanjem.

Kod djece je posebno važno podrezivanje noktiju kako bi se smanjila mogućnost nastanka dodatnih infekcija grebanjem i češanjem

Također je važno održavati čistoću odjeće i posteljine bolesnika. Oboljelu djecu treba izolirati, najčešće u vlastitom domu, te kontrolirati tko ulazi u prostoriju – posebnu rizičnu skupinu čine trudnice i djeca do prve godine starosti.

Rješenja iz prirode – zob i kadulja

Pri pojavi vodenih kozica najizraženiji simptom je neugodan svrbež koji je potrebno ublažiti, posebno kada je riječ o djeci koja grebanjem i češanjem iritiranog područja povećavaju opasnost nastanka sekundarnih bakterijskih infekcija. Tradicionalno su se za svrbež prepisivale kupke od hipermangana (za antiseptički učinak) i tekući puder s anestezinom za ublažavanje svrbeža. Budući da je posljednjih godina porastao broj djece s atopijskim dermatitisom te izrazito suhom kožom, kupke od hipermangana postale su neprikladne i ne preporučuju se. Upotreba tekućeg pudera s anestezinom dobno je ograničena pa nije siguran za primjenu kod djece mlađe od sedam godina pa sve se manje preporučuje zbog okluzivnog djelovanja koje može uzrokovati infekciju mjehurića. 

Za olakšavanje svrbeža preporučuje se koristiti blage, prirodne pripravke koji se nanose lokalno pa neće oštetiti tanku i osjetljivu dječju kožu. Zob se danas smatra vrlo zanimljivim sastojkom zbog brojnih pozitivnih karakteristika djelovanja na kožu, a posebno se ističe njeno blagotvorno i umirujuće djelovanje. Osim toga, zob posjeduje i dermoprotektivno te protuupalno djelovanje. I kadulja se koristi od davnina jer posjeduje iznimna antiseptička i antibiotska svojstva te djeluje protuupalno. Pripravci na bazi zobi i kadulje namijenjeni njezi kože kod vodenih kozica mogu se naći u obliku spreja i kreme u ljekarnama.

Objava Pripremite se za vodene kozice: nabavite zob i kadulju pojavila se prvi puta na ADIVA.

Anatomija očiju

Iako vrlo složene građe i funkcije, oko se, pojednostavljeno, sastoji od staklastog tijela, leće, rožnice, zjenice, šarenice, mrežnice, bjeloočnice i očnog živca. Mrežnica je membrana sastavljena od više desetaka živčanih vlakana, a dio mrežnice odgovoran za oštrinu vida zove se žuta pjega ili makula.

Razvoj vida

Vid je osjetilo koje se razvija. Tako je poznato da novorođenčad ne raspoznaje boje te slabije vidi, a kako napreduje, tako se razvija i to osjetilo iz kojega prima velik broj informacija iz vanjskog svijeta. Neki ljudi imaju dobar, oštar vid, a neke kroz život prate određeni poremećaji, među kojima su najčešći kratkovidnost, dalekovidnost i astigmatizam, te zahtijevaju nošenje naočala ili leća.

Makularna degeneracija

Ipak, s godinama i stanice u očima doživljavaju neke promjene te vrlo često nastaju takozvane starosne makularne degeneracije. Iako postoje određeni dokazi i o genetskoj sklonosti, poznato je i da pušenje, alkohol, nepravilna prehrana i neke kronične bolesti ubrzavaju proces degenerativnih promjena na oku, odnosno propadanja stanica makule (žute pjege). Atrofija ili degeneracija makule vodeći je uzrok pogoršanja vida u starijih ljudi.

Iako postoje određeni dokazi i o genetskoj sklonosti, poznato je i da pušenje, alkohol, nepravilna prehrana i neke kronične bolesti ubrzavaju proces degenerativnih promjena na oku

Dva su osnovna oblika makularne degeneracije: suhi i vlažni. Liječnik oftalmolog na osnovi pregleda postavlja dijagnozu. Suhi oblik je češći, a vlažni oblik predstavlja ozbiljnije stanje i može dovesti do sljepoće. Razvoj bolesti kod oba oblika je bezbolan i najčešće zahvaća oba oka. Dok je kod češćeg, suhog oblika, degeneracija spora i polagana, kod vlažnog oblika ona je progresivna i zahtijeva intervenciju liječnika.

Početni simptomi makularne degeneracije su:

• zamućen, iskrivljen vid te poslije
• središnja slijepa mrlja u vidnom polju.

Iako se stanice koje propadnu ne mogu obnoviti, redoviti posjeti oftalmologu mogu ukazati na početne promjene te se promjenom stila života i određenim dodacima može usporiti daljnje propadanje stanica.

Očuvanje vida

Pravovremenom promjenom životnog stila činimo uslugu svom organizmu i možemo spriječiti ili barem usporiti razvoj nekih bolesti, pa tako i bolesti oka. U ljekarnama također možemo pronaći određene dodatke prehrani sa sastojcima koji su se godinama, kako iskustveno, tako i znanstveno, istaknuli kao oni s povoljnim učinkom na očuvanje vida.

Među sastojcima koji su već godinama proučavaju i koji se najčešće spominju u kontekstu očuvanja vida zasigurno su karotenoidi – skupina prirodnih spojeva izuzetno važnih za zdravlje očiju. Karotenoidi su skupina žutih, narančastih i crvenih pigmenata koje ljudski organizam ne može sintetizirati te ih unosimo prehranom.

Važnost karotenoida

Namirnice najbogatije karotenoidima su mrkva, rajčica, crvena paprika, tamnozeleno lisnato povrće, bundeva, žumanjak jajeta… Iako ih je izoliran zaista velik broj, najpoznatiji za zdravlje očiju svakako su:

• beta-karoten,
• lutein,
• zeaksantin te
• astaksantin.

Njihovo djelovanje najviše se zasniva na snažnom antioksidativnom učinku. Lutein i zeaksantin posebno su važni u zaštiti stanica žute pjege jer ulaze u sastav makularnog pigmenta te filtriraju plavo svjetlo.

Potrebno je još jednom naglasiti da ih naše tijelo ne može samo sintetizirati te ih je nužno unositi hranom ili dodacima prehrani. Istraživanja provedena na pacijentima koji su dodatno unosili ova dva karotenoida navode zaključak kako pozitivno utječu na oštrinu vida.

Astaksantin – štiti od UV zračenja

Astaksantin, možda ne tako poznat pigment, prisutan u algama, lososu i škampima, promiče se u jednog od najjačih antioksidansa. Učinkovito štiti stanice od slobodnih radikala, a posebno istaknuto djelovanje ima u zaštiti od štetnog UV zračenja. Istraživanja ukazuju da upravo astaksantin odložen u retini oka pomaže u sprečavanju oštećenja izazvanih UV zrakama.

Astaksantin učinkovito štiti stanice od slobodnih radikala, a posebno istaknuto djelovanje ima u zaštiti od štetnog UV zračenja

Borovnica i ljekovita očanica

Osim karotenoida, poznato je djelovanje i borovnice na zdravlje očiju, jer anticijanozoidi kojima obiluje štite stanice od propadanja. Posebno se ističe korist u svrhu poboljšavanja noćnog vida.

Ljekovita očanica, još jedan tradicionalni biljni ekstrakt, već se desetljećima upotrebljava za zdravlje očiju. Ističe se njezino korisno djelovanje kod umora očiju uzrokovanog dugotrajnim čitanjem ili lošim osvjetljenjem, upalnim procesima i sl.

Posebno je važno naglasiti da određena istraživanja ukazuju na vrlo dobar sinergistički učinak biljaka i karotenoida u zaštiti očiju te je korisno birati kombinirane dodatke prehrani.

I još…

Uz ove tradicionalne biljke i prirodne pigmente, ne smijemo zaboraviti u organizam unositi i dovoljno esencijalnih vitamina i minerala, kao što su cink i riboflavin (vitamin B kompleksa) kojima je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) odobrila zdravstvene tvrdnje da doprinose održavanju normalnog vida.

Objava Kako borovnica može sačuvati zdrav pogled na svijet pojavila se prvi puta na ADIVA.

Terapiju čajem i dijetom provodite najmanje 2-3 mjeseca. Ako vas ili vaše dijete boli želudac i ako su pritom prisutni proljev ili povraćanje, povoljan učinak postići ćete već s jednom šalicom toplog čaja pijete li ga polako u gutljajima. Menta pomaže kod gastritisa, no važan je sastojak i čajne mješavine za smirenje te stoga vrlo traženo i djelotvorno ljekovito sredstvo.

Ako vas ili vaše dijete boli želudac i ako su pritom prisutni proljev ili povraćanje, povoljan učinak postići ćete već s jednom šalicom toplog čaja pijete li ga polako u gutljajima

Prehrana neka bude dijetalna, bez pečenog i pohanog, konzerviranih i suhomesnatih proizvoda, kave i alkohola. 

>> Dobro je znati: Ukoliko vas muče bolovi u želucu, budite oprezni jer gastritis zaslužuje vašu pažnju. Otkrijte savjete kojima se može uspješno liječiti. <<

Priprema čajeva

Na litru vode dodajte dvije žlice te čajne mješavine, kuhajte, procijedite nakon pet minuta i pijte nezaslađeno, pola sata prije obroka.

Pripremite čajnu mješavinu od 40 g kamilice, po 50 g lavande i bosiljka te po 10 g melise, valerijane i mente. Uzeti od te mješavine 2 jušne žlice čaja na litru vode, zakipiti 1 minutu i nakon 5 minuta procijediti. Piti 3 puta dnevno po šalicu čaja.

Što još može pomoći

Ako za čaj nemate vremena ili ga jednostavno ne volite, smirit će vas i olakšati vam san tinktura valerijane. Dnevna doza iznosi 3×50 kapi s malo vode. Budući da se biljne kapi pripremaju s 30-70 postotnim alkoholom, što nalaže propis Farmakopeje, osobe koje iz bilo kojeg razloga ne smiju uzimati alkohol, ne bi smjele trošiti niti biljne kapi. U tom slučaju, zamijenite ih biljnim pripravcima u nekom drugom obliku. Prije odlaska na spavanje nemojte preopteretiti želudac, izbjegavajte uzrujavanje, a topla šalica mlijeka s medom dodatno će vas smiriti i olakšati san.

Objava Gastritis: prirodni čajevi koji smiruju bol i mučninu pojavila se prvi puta na ADIVA.