Detoksikacija bodljikavom sikavicom isprobana kroz 2000 godina

Silimarin se kao ljekovito sredstvo koristi više od 2000 godina, a najčešće kod bolesti jetara. Jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka sikavica ili ošljebad (Silybum marianum (L.) Gaertner) pripada porodici Asteraceae. Specifično je za nju da je jako bodljikava. U Hrvatskoj se može naći u primorskim dijelovima.

Tajna u silimarinu

Kao lijek se koristi zreli i osušeni plod, a djelatne su tvari silimarin, silibin, silikristin te ostali flavonoidi, a sadrži i masno ulje, sterole i proteine. Njegov se specifičan kompleks naziva silimarin, a izoliran je iz ploda 1968. godine. Od tada otpočinje sustavno ispitivanje i klinička istraživanja te biljke. Učinke silimarina dijelimo na biokemijske i farmakološke.

Kliničkim ispitivanjima je dokazano da ekstrakt sikavice usporava proces propadanja jetrenog tkiva i djeluje na njegovu obnovu

Od biokemijskih učinaka silimarina najznačajnije je njegovo antioksidativno djelovanje. Slobodni radikali koji se stvaraju u našem organizmu imaju značajnu ulogu u mehanizmu hepatotoksičnog djelovanja (oštećenje jetara).

Silimarin kao aktivna supstanca ima antioksidativno djelovanje te sudjeluje u inhibiciji lipidne peroksidacije (lipidna peroksidacija = reakcija napada slobodnih radikala na membranske lipide). Sudjeluje i u sintezi proteina.

>>Žutika je od davnina dragocjen lijek narodne medicine za brojne tegobe, od bolesti jetre do reume, a njezino je djelovanje danas i dokazano.<<

Farmakološki učinci silimarina su zaštitno djelovanje na jetra kod akutnog i kroničnog trovanja (mnoge su studije dokazale suzbijanje biokemijskih promjena i sprečavanje razvoja ciroze jetara) te koleretičko djelovanje (smanjuje žučni kolesterol).

Nove spoznaje

Novija istraživanja potvrđuju opravdanost primjene silimarina:

• kod dispepsije,
• trovanja gljivama,
• oštećenja jetara lijekovima ili toksinima,
• za snižavanje kolesterola u krvi.

Kliničkim ispitivanjima je dokazano da ekstrakt sikavice usporava proces propadanja jetrenog tkiva i djeluje regenerirajuće. Dulja primjena sikavice potrebna je kod:

• kronične upotrebe različitih lijekova,
• nepravilne prehrane,
• profesionalne izloženosti opasnim kemikalijama,
• oštećenja jetara različitim trovanjima (poput otrova gljiva),
• virusnog i autoimunog hepatitisa,
• alkoholne bolesti jetara,
• ciroze

Nuspojave i doza

U preporučenim se dozama preparati silimarina dobro podnose.

• Ponekad, ali vrlo rijetko, javljaju se alergijske reakcije (poseban oprez je potreban kod ljudi koji su i inače alergični na ambroziju, neven ili tratinčicu).
• Moguće nuspojave su i blage gastrointestinalne smetnje kao što su proljev, grčevi, bol u trbuhu.
• Oprez je potreban i kod dijabetičara jer primjena preparata silimarina može dodatno sniziti šećer.
• Ne preporučuje se upotreba ovih preparata ako osoba boluje od raka dojke, maternice ili jajnika, a nije opravdana njihova primjena niti u djece mlađe od 18 godina.

Na tržište preparati silimarina najčešće dolaze kao standardizirani ekstrakt u obliku kapsula i tableta. Doza koja je potrebna za djelovanje je 200-400 mg/dan, podijeljena u dvije do tri doze. Od sikavice se može pripremiti i čaj, ali on ne pomaže očuvanju jetara jer silimarin nije topiv u vodi. Kao čaj biljka se koristi u slučaju probavnih tegoba.