Zanimljivosti i savjeti - 21. prosinca 2017.
AUTOR ČLANKA - Vladimira Šimić

Kako su slavili naši stari: zanimljivi i pomalo zaboravljeni božićni običaji

U današnje vrijeme došašće uglavnom obilježavamo adventskim vijencem, svijećama, sijanjem božićne pšenice i kićenjem drvca, no običaja ima puno više, a neki od njih su manje poznati

Zaboravljeni bozicni obicaji

I prije nego što je Zagreb na turističkim kartama postao destinacija koja se mora posjetiti u vrijeme adventa, to je razdoblje u Hrvatskoj bilo posebno važno te je u svim krajevima zemlje bilo puno raznih događanja koja su dio naše bogate kulturne baštine.

Pritom zbivanja ne prestaju proslavom Božića nego se nastavljaju do blagdana Sveta tri kralja, 6. siječnja, kad se u većini kućanstava skidaju ukrasi s božićnih drvca.

Vjerska tradicija

S obzirom na to da većinu stanovnika čine katolici, takva bogata tradicija i ne treba čuditi, a toliko je opsežna da o božićnim običajima u Lijepoj Našoj nisu objavljeni samo referati i članci nego i knjige. Ovom prilikom pokušat ćemo napraviti izbor onih manje poznatih o kojima se rjeđe piše i govori.

Za početak možemo spomenuti i zanimljivost da se blagdan Svih Svetih ponegdje naziva i prvim Božićem, prvim čelom ili prvom nogom Božića. Osim posjeta grobovima pokojnika te spomena na svete na nebu, nema drugih posebnih događaja.

Blagdan svete Katarine (25. studenoga) – toga dana, prema pučkom vjerovanju, počinje advent. Iako danas ne možemo zamisliti advent bez raskoši, buke, pjesme i plesa, to je potpuno suprotno tradiciji jer su u prošlosti u tom razdoblju bile zabranjene svadbe i veselja.

U nekim dijelovima Hrvatske na blagdan Svete Katarine sije se božićna pšenica

Sveti Andrija (30. studenoga) – ovaj datum ostao je poznat po mistici koja nije u skladu s kršćanstvom, no mlade su se djevojke odlično zabavljale. Osim što je poznat po pretakanju vina, to je bio dan ljubavnih proricanja za neudane djevojke. Uoči blagdana one bi postile, prije spavanja pojele bi tri zna pšenice i popile žlicu vode. Pod jastuk bi stavile nešto što pripada muškarcima (britvu, fotografiju i slično) te su se nadale da će usnuti san u kojem će ugledati budućeg zaručnika koji bi ih na kraju adventa trebao isprositi.

Sveta Barbara (4. prosinca) – osim što se u nekim dijelovima Hrvatske na ovaj dan sije božićna pšenica, bila je to još jedna prilika za gatanje i proricanje. Ujedno je to bio dan kada su se tražili kandidati za položare. Naime, prvi posjetitelj koji bi vas posjetio na Božić zvao se polaznik ili položar te se vjerovalo da će kući donijeti sreću ako je veseo i zdrav.

Kako se ništa ne bi prepustilo slučaju da godina ne krene u pogrešnom smjeru, položari su se birali i dogovarali unaprijed

Sveti Nikola (6. prosinca)dok su po cijeloj Hrvatskoj već stoljećima sveti Nikola i Krampus obilazili djecu uz više ili manje slične rituale, sveti Nikola je i nekim odraslima mogao donijeti političku funkciju ili ugovor. Naime, u nekadašnjoj Plemenitoj općini Turopolje na blagdan Svetog Nikole održavala su se “pravišča”, mjesna vijeća na kojima su se birali predstavnici zajednice, a u Podravini su se “zapijali mlinjari” – sklapali su se ugovori s mlinarima, a potom bi se posao proslavio uz obilno iće i piće.

Sveta Lucija (13. prosinca) – oni koji još nisu posijali božićnu pšenicu, to čine na ovaj dan. Postoje brojni običaji vezanih uz sv. Luciju, a jedan od njih je promatranje dana do Božića u Slavoniji. Svaki dan predstavlja jedan od 12 mjeseci u godini pa se vjeruje da će kakav je bio taj dan takav biti i mjesec sljedeće godine. Predviđanjem godišnje “vremenske prognoze” bavili su se i u nekim sjeverozapadnim krajevima gdje se u zemlju stavljali 12 komadića crvenog luka pa su poslije prema njihovoj vlažnosti prognozirali godinu.

Badnjak (24. prosinca)od manje poznatih običaja spomenimo onaj iz Slavonije i Srijema gdje su se pekle lepinje za domaće životinje, a na kojima su se radile “sise” od tijesta – za krave četiri, za svinje dvanaest, a za koze i ovce dva vimena.

Običaj je bio i priprema lepinja za jelo čija je svrha bila da čuvaju grlo od medice

Božić (25. prosinca)gosti na Božić su uvijek važni, pa tako i u Zagorju. Ondje su se nazivali polaužari i bilo je važno da su muškarci jer se vjerovalo da žene donose nemir. Dolaskom u kuću morali su čvrsto sjesti na stolac kako bi cijelu godinu kokoši nesle jaja.

Herodeševo, Nevina dječica (28. prosinca) na dan kojim se obilježava sjećanje na pokolj nevine dječice koji je počinio kralj Herod u Zagorju je bio običaj da se djeca šibaju kako bi na njih prešli zdravlje i snaga, a potom ih se darivalo.

NEWSLETTER

Prijavite se za naš newsletter i prvi saznajte informacije o posebnim ponudama