Značenje željeza tijekom infekcije

Željezo je neophodno za razvoj i rast stanica, kako kod čovjeka tako i kod mikroorganizama: bakterija, gljivica i protozoa. To znači da patogeni mikroorganizmi za svoj rast iskorištavaju naše željezo. No, ljudski organizam ima imunološke mehanizme koji to sprečavaju.
Željezo osigurava opskrbu stanica kisikom i funkcioniranje eritropoeze (stvaranje crvenih krvnih stanica). Ima važnu ulogu u imunološkim procesima jer je neophodno za stvaranje limfocita (obrambene stanice). Uslijed nedostatka željeza nastaje anemija, koja može biti posebno opasna u bolesnika s teškim kroničnim bolestima, kao što su bolesti bubrega ili karcinom. Stoga takvi pacijenti trebaju primati lijek koji sadrži željezo u njima odgovarajućoj dozi.
Iz hrane se željezo apsorbira u dvanaesniku i najvećim dijelom pohranjuje u posebnim kemijskim spojevima, a u vrijeme infekcije organizam pokreće mehanizam u kojemu smanjuje apsorpciju kako bi dostupnost željeza mikroorganizmima bila što manja. Istodobno i mikroorganizmi imaju mehanizme za uzimanje željeza iz ljudskog organizma kako bi osigurali svoj razvoj i rast.
Iako su ovo poznate biokemijske reakcije koje se zbivaju tijekom infekcije u organizmu, nažalost nema dovoljno kliničkih podataka koji bi precizno odredili utječe li dodatni unos željeza na tijek i trajanje bolesti. Općenito se smatra da tijekom infekcije ne treba prekidati terapiju željezom. Iznimno, kod teških bolesnika koji su pod posebnom liječničkom kontrolom, ovisno o stanju organizma, liječnik će procijeniti o potrebi prekida ili održavanja terapije željezom.