Vodopija i stolisnik ublažavaju želučane tegobe

Osim medicinskog, cikorijin korijen ima i gospodarsko značenje – od 17. stoljeća koristi se kao surogat kave
Vodopija i stolisnik ublažavaju želučane tegobe
  • Sviđa mi se
Vodopija ili cikorija potiče tek i pospješuje probavu i odlično je sredstvo kod bolesti želučano-crijevnog sustava, a stolisnik, osim što ublažava grčeve u želucu i probavnom traktu, vrlo je cijenjen u narodnoj medicini kao biljka za zacjeljivanje rana
Liječenje biljem staro je koliko i čovječanstvo i dugo je bilo jedini način liječenja. Danas je fitoterapija dio moderne medicine. Moć biljaka vrlo je velika i pri njihovoj upotrebi, isto kao i kod konvencionalnih lijekova, potreban je oprez.
Osobe koje imaju problema sa želucem i crijevima često svraćaju u ljekarnu po pomoć. Bolovi u želucu nakon hrane, osjećaj pečenja i nadutosti čest su razlog kupnje raznih dijetetskih preparata. U takvim slučajevima pomažu nam i ljekovite biljke, koje se koriste upravo za pomoć kod ovakvih tegoba. Značajnije biljne vrste koje se često koriste za ublažavanje želučanih i crijevnih tegoba su vodopija i stolisnik.

Cichorium intybus L., Asteraceae – vodopija, cikorija

Vodopija je trajna zelen koja naraste do 150 cm visine. Cvate od lipnja pa sve do rujna. Vrlo je rasprostranjena, raste po pašnjacima, uz putove i živice, a može je se naći i u gradskoj sredini. Mnogo se uzgaja zbog korijena koji se koristi kao surogat kavi.

Vodopija ili cikorija autohtona je vrsta samo u Europi, sjevernoj Africi i dijelu Azije, otkud se s vremenom raširila na druge kontinente. U ljekarništvu se koristi korijen (Cichorii radix) i mladi, vršni dio stabljike (Cichorii herba). Korijen se iskopava u proljeće ili kasnu jesen, a zelen se sabire u srpnju i kolovozu. Korijen sadrži 15–20 posto inulina, 20 posto fruktoze, gorke tvari, pektine, 0,1–0,2 posto gorkog glikozida intubina. Glavna sastavnica je cikorijina kiselina. Mladi listovi biljke sadrže 40–50 posto vitamina C i 6–14 mg karotena, a u cijeloj biljci ima mnogo kalija.
Važna sastavnica u vodopiji je inulin. To je prah bez mirisa i okusa. Nakon peroralne primjene samo se manji dio inulina enzimatski razgradi i resorbira. Veća količina dospijeva u debelo crijevo nerazgrađena, a tamo će je razgraditi intestinalna flora. Inulin se koristi kao hrana za dijabetičare jer oni lakše podnose fruktozu od glukoze. Osim vodopije, i maslačak sadrži znatnu količinu inulina.

Korijen iskopan iz zemlje očisti se od nadzemnih dijelova biljke, opere i razreže po dužini radi lakšeg sušenja. Suši se na prozračnom mjestu u hladu. Listovi i cvjetovi se isto tako suše. Pravilno osušen korijen svijetle je boje i na prijelomu drvenast. Čuva se zaštićen od vlage, a zelen se mora čuvati i od svjetlosti.

Diuretsko djelovanje

Vodopija ili cikorija potiče tek i pospješuje probavu i odlično je sredstvo kod bolesti želučano-crijevnog sustava. Potiče lučenje žuči i djeluje kao koleretik. Pokazuje dobar učinak kod dispeptičnih i jetrenih tegoba, osobito kod meteorizma (nadutost trbuha). Zbog visokog sadržaja kalija ima i diuretsko djelovanje. U narodnoj medicini koristi se u čajnim mješavinama kod želučanog katara, hemoroida, žučnih kamenaca i prekomjerne sluzi. Osim medicinskog, cikorijin korijen ima i gospodarsko značenje. Od 17. stoljeća korijen vodopije koristi se kao surogat kave.

Čaj od vodopije priprema se tako što se dvije žličice vodopije prelije sa 2 dl kipuće vode, pusti da odstoji poklopljeno 20 minuta uz povremeno miješanje i zatim procijedi. Takav čajni napitak preporučuje se za poboljšanje rada jetara i žučnog mjehura, pomaže u snižavanju šećera u krvi i stimulativno utječe na cijeli organizam.

Achillea millefolium L., Asteraceae – stolisnik

Zbog protuupalnog, antimikrobnog i antifungalnog djelovanja stolisnik se u pučkoj medicini upotrebljavao za zacjeljivanje rana. Zato su ga početkom 19. stoljeća koristili hajduci kad bi bili ozlijeđeni u borbama protiv Turaka pa se stolisnik u pučkoj medicini naziva i hajdučka trava ili hajdučica. Stolisnik ubrajamo među najstarije poznate ljekovite biljke.

Stolisnik je višegodišnja biljka. Stabljika visoka do 80 cm raste iz vodoravnog podzemnog dijela i ima mnogo dugih rascijepljenih listova. Cijela je biljka manje-više dlakava i mirisna. Stolisnik raste po livadama, pašnjacima i poljima. Rasprostranjen je u Europi i Aziji, Sjevernoj Americi i Australiji. U ljekarništvu se koristi zelen i cvijet (Millefolii herba, Millefolii flos). Millefolii herba sastoji se od osušenih vršaka stolisnika u cvatu. Oni sadržavaju 0,2 posto eteričnog ulja i 0,2 posto kamazulena. Količina eteričnog ulja ovisi o podrijetlu biljnog materijala. Osim eteričnog ulja stolisnik sadrži i flavonoide.

Protuupalno djelovanje


Stolisnik djeluje protuupalno, spazmolitski, antimikrobno, antifugalno, a neka istraživanja dokazuju i njegovo antitumorsko djelovanje. Stolisnik je paralelna droga kamilici i u potpunosti je može zamijeniti. Glavno područje djelovanja su dispeptične tegobe, grčevi u želucu i probavnom traktu. Stolisnik je veoma cijenjen u narodnoj medicini kao biljka za zacjeljivanje rana.

Čaj od stolisnika ima vrlo široku primjenu. Može se pripremiti kao oblog kod zacjeljivanja rana, kod hemoroida i kao antiseptik. Kao napitak koristi se protiv bubrežnih kamenaca, bolova u probavnom i mokraćnom sustavu, nadutosti, nedostatku apetita i upale žuči. Preporučuje se kod menstrualnih bolova (ublažava grčeve maternice), ublažava simptome PMS-a i umanjuje nervozu. Čaj se priprema tako da se jedna žlica stolisnika prelije sa 2 dl vruće vode i ostavi u prekrivenoj posudi 20 minuta te procijedi. Preporučuje se piti 2–3 šalice dnevno.

Autorica članka
Katarina Fehir Šola, mag. pharm.,
mag univ. fitofarmacije s dijetoterapijom

Voditeljica ljekarne u zdravstvenoj
ustanovi Ljekarna Bjelovar




    


ANKETA

Što činite kako biste dugo održali dobar vid?