Trebam pomoć, ispada mi kosa!

Prorijeđenost i nedostatak kose s jedne strane te obraslost dlakama na nepoželjnim mjestima s druge nameću se kao vrlo značajni estetski nedostaci suvremenog čovjeka. Stoga je trihologija, posebna grana dermatologije koja se bavi proučavanjem i liječenjem bolesti kose i vlasišta, postala vrlo važno područje dermatovenerologije.
Folikuli (“korijeni“) dlaka nastaju u 9. tjednu trudnoće po cijeloj površini kože, osim na dlanovima i tabanima. Stoga je kod novorođenčeta cijelo tijelo prekriveno nježnim, jedva vidljivim, lanugo dlačicama. Tijekom djetinjstva na pojedinim dijelovima tijela (npr. noge) lanugo dlačice zamjenjuju se nešto izraženijim tzv. velusnim dlakama. Iznimka je vlasište na kojemu već vrlo rano dolazi do razvoja čvrstih, debelih, tamnije obojenih dlačica, tzv. terminalnih dlačica.

Tijekom puberteta na područjima vanjske genitalne regije, pazuha te brade i brkova kod muškaraca također dolazi do razvoja čvrstih, terminalnih dlačica, pa govorimo o razvoju sekundarnih spolnih oznaka.
Sve dlačice na tijelu, pa tako i vlasi, tijekom svog razvojnog ciklusa prolaze kroz tri faze: anagenu, katagenu i telogenu. Tijekom anagene faze (faze rasta dlake) prisutna je izrazita aktivnost i množenje stanica dlake. Preko 80% dlaka na vlasištu nalazi se istodobno u toj aktivnoj, ali izrazito osjetljivoj fazi. Ta faza na vlasištu traje 3-6 godina. Završetkom anagene faze, nastupa involutivna katagena faza, unutar koje vlasi prestaju rasti i odižu se prema površini kože. Ta faza na vlasištu traje svega dva do tri tjedna, a potom vlasi ulaze u posljednju telogenu fazu ili fazu odmora. Tijekom te faze vlasi se odvajaju od folikula, putuju do površine kože, a nakon toga slijedi njihovo ispadanje. Telogena faza traje 2-3 mjeseca, a 10-15% vlasi nalazi se unutar te faze.
Ubrzo nakon toga počinje obnova vlasišta i razvoj novih vlasi u anagenoj fazi.
Folikuli kose pokazuju izrazitu osjetljivost na različite vanjske i unutarnje štetne utjecaje, osobito tijekom anagene faze.

Izgled vlasišta rezultat je istodobnog djelovanja triju osnovnih čimbenika: naslijeđa, rasne tj. etničke pripadnosti i utjecaja hormona. Brojni čimbenici mogu uzrokovati pojačano ispadanje kose te dovesti do velikih emocionalnih problema pacijenata. S obzirom na složen i dugotrajan proces rasta i obnove vlasišta, liječenje bolesti vlasišta zahtijeva strpljenje, kako pacijenta tako i njegova terapeuta.
Stanja koja se očituju smanjenom količinom kose nazivaju se alopecije ili ćelavosti, dok terminom efluvij označavamo proces ispadanja kose.

S obzirom na uzroke, izgled i prognozu pojedinih vrsta alopecija, razlikujemo ponajprije ožiljkaste i neožiljkaste alopecije.
Kod ožiljkastih alopecija uslijed različitih patoloških procesa na vlasištu dolazi do trajnog uništavanja folikula vlasi, njihova nadomještavanja s ožiljnim tkivom i posljedično nemogućnošću obnove vlasišta tj. do trajne alopecije na tim mjestima. Takve vrste alopecija mogu biti prisutne u sklopu nekih nasljednih bolesti kože, kao što su epidermolize ili ihtioze, a mogu se razviti tijekom drugih, stečenih bolesti (poput lihen rubera ili lupusa) ili pak nastati nakon oštećenja vlasišta nekom vanjskom noksom (npr. zračenjem). Vrlo često uzroci ovih izrazito neugodnih alopecija nisu poznati.

Od ožiljkastih alopecija najčešća je tzv. pseudopelade Brocq. Riječ je o gubitku kose koji za sobom ostavlja mala ožiljkasta žarišta, koja se s vremenom udružuju. Najčešće su zahvaćene žene srednje dobi. Različitim laboratorijskim pretragama i biopsijom zahvaćenog dijela kože nastojimo utvrditi eventualne uzroke te alopecije, što često nije lak zadatak. Liječenje je dugotrajno s, nažalost, većim ili manjim uspjehom.
Terapija ožiljnih alopecija izuzetno je teška i dugotrajna. Za razliku od njih prognostički su puno povoljnije tzv. neožiljne alopecije. Među njih spadaju tzv. mehaničke, privremene te progresivne, neožiljne alopecije.
Od mehaničkih je najčešće prisutna tzv. trakcijska alopecija, koja nastaje kao posljedica izvlačenja kose na različitim područjima vlasišta (najčešće u području zalistaka), uslijed “prezategnutih“ frizura (punđe, “konjski rep“...).
Među privremenim gubicima kose najučestaliji su tzv. anageni i katageni efluvij. Terminom efluvij označavamo proces ispadanja vlasi, nastao kao posljedica vanjskog ili “unutarnjeg“ oštećenja folikula (korijena) vlasi.

Naglo i postupno gubljenje kose

Kod anagenog efluvija do ispadanja kose dolazi iznenada, kao posljedica snažnog, nenadanog oštećenja korijena vlasi. Stoga često nastupa nakon snažnog stresa, kod uzimanja pojedinih lijekova (npr. kemoterapije), uslijed trovanja i sl. Osim ispadanja, prisutno je i strukturno oštećenje vlasi, a ponekad i noktiju. Iako stanje na vlasištu zabrinjava, ono se ubrzo, nakon uklanjanja uzroka, spontano popravlja.
Puno češći, osobito kod žena, je tzv. telogeni efluvij. Uslijed djelovanja nešto “blažeg“ uzročnika tijekom nekoliko mjeseci dolazi do postupnog ispadanja kose, praktički po cijelom vlasištu. Najčešći uzroci tog oblika ispadanja su infekcije (npr. bakterijska infekcija ždrijela), uzimanje pojedinih lijekova, pomanjkanje željeza, cinka, esencijalnih masnih kiselina ili biotina, što može biti posljedica provođenja rigoroznih dijeta. Kod žena uslijed hormonalnih promjena nakon porođaja ili menopauze dolazi do jačeg ispadanja kose. Slično se može dogoditi i uslijed početka ili prekida u uzimanju kontraceptiva, kod bolesti štitnjače (hipo- ili hipertireoze), nekih kroničnih i zloćudnih bolesti te zbog stresa.
Uz lokalnu terapiju vlasišta potrebno je ponajprije liječiti osnovnu bolest, odnosno nakon porođaja stanje se spontano normalizira unutar šest mjeseci.

Napredujuća i popravljiva ćelavost

Najčešći oblik ispadanja kose kod muškaraca jest androgena alopecija, no nije rijetko da se takav oblik ispadanja javlja i kod žena.
Riječ je o progresivnoj (napredujućoj), ali reverzibilnoj (popravljivoj) alopeciji, koja nastaje zajedničkim utjecajem naslijeđa te spolnih hormona, osobito testosterona.
Sklonost razvoju androgene alopecije se nasljeđuje, bilo po majci ili po ocu, a kod muškaraca može početi u bilo koje doba nakon puberteta.

Najčešće počinje na prednjem dijelu vlasišta, u području zalistaka te se postupno širi prema tjemenu. S vremenom se ti dijelovi bez kose spoje, a očuvan ostaje samo rubni dio vlasišta (područje iza ušiju i prema vratu). U terapiji upotrebljavamo lijekove kojima nastojimo spriječiti utjecaj aktivnog oblika testosterona na korijen vlasi. Potrebna je višemjesečna, redovita primjena opisanih preparata.

Za razliku od muškaraca kod kojih je razina spolnih hormona (testosterona) u granicama normale, kod žena androgena alopecija može biti uzrokovana i endokrinološkim poremećajima. Kod žena postoje dvije mogućnosti. Kod prve je prisutna prirođena, jača osjetljivost folikula dlaka na normalne razine muških spolnih hormona u krvi, a kod druge su prisutne više vrijednosti muških spolnih hormona (tzv. androgena) u krvi. Posljednja spomenuta prisutna je čak kod trećine žena.
Stoga je kod žena s ovim oblikom ispadanja kose potrebna detaljna hormonska obrada, u suradnji s endokrinologom i ginekologom, te adekvatno nalazima odgovarajuća sistemska i/ili lokalna terapija.