Stigla je beba

Svijet se mijenja

Budući roditelji imaju mjesece za mentalne pripreme na život s bebom. Kuju planove, brinu se, zamišljaju razne situacije, no na kraju se ipak sve dogodi strelovito brzo, beba je tu i zavlada kaos. Nije uvijek strašno, no nerijetko se dogode situacije koje nisu predvidive i koje nije lako svladati. Kao i kod svih novih zadaća u životu, tako je i kod roditeljstva riječ o učenju, stjecanju iskustva i vježbanju. Vrlo je važno da novopečeni roditelji budu svjesni da im je partnerstvo stavljeno na kušnju. Od stanja euforične zaljubljenosti prelazite u umorne, živčane i zabrinute partnere. Velike promjene uvijek sa sobom donose i pozitivno i negativno. Oba roditelja trebaju stoga imati još više razumijevanja jedno za drugo i pokušati u svoj toj strci pronaći vremena da budu sami te da to vrijeme aktivno iskoriste.

Navikavanje na ulogu majke

Hranjenje, prematanje, nošenje uokolo – i jedva da je beba zaspala, već se ponovno budi jer je gladna ili je pelena puna- i opet sve ispočetka. Unatoč svoj ravnopravnosti, žene su i dalje te koje odrađuju lavovski dio brige za dijete. Iako se svjesno odlučuju za tu podjelu uloga, ne znači da uvijek moraju biti zadovoljne. Navikavanje na ulogu majke traje određeno vrijeme. Majke moraju stalno biti na raspolaganju, nemaju vremena ni za što drugo, gotovo nema noći koju mogu u cijelosti prespavati. Osim brige o djetetu, moraju se brinuti o kućanstvu, o partneru koji traži pažnju, a u slučaju da im to nije prvo dijete, moraju se boriti s ljubomorom starije djece.
Kad dođe vrijeme povratka na radno mjesto, žena će biti višestruko opterećena. Nije čudo da se mnoge žene, posebno na početku, osjećaju napušteno, bespomoćno i izmoreno. Jednostavno rješenje ne postoji. Osjetljivost i preopterećenost su neizbježni i posve uobičajeni. Normalno je da se žene tada žale i traže podršku jer nitko ne mora sve sam napraviti. Ni kućanstvo ne mora biti savršeno. No jednako kako se javljaju negativna razdoblja, ima i puno lijepih trenutaka koji poništavaju sve negativno.

Uloga oca

Očevi se u principu mogu jednako dobro brinuti za dijete kao i majke. Sve se više očeva odlučuje ostati doma s bebom jer žele intenzivnije proživjeti očinstvo. Muškarci kroz svoju ulogu oca postaju ''mekši'' i emotivniji. Neki se u početku ne usude približiti tom krhkom biću. Ima majki koje očevima i ne daju priliku da vježbaju ophođenje s djetetom tako da nesigurnost ne nestaje. Otac je ponosan na svoje dijete i želi izgraditi odnos s njim, no često ne zna kako. Istodobno, mnogi se očevi osjećaju ograničeno i preopterećeno svojom novom ulogom: trebaju zaraditi novac, pružati podršku majci i biti pouzdan partner. I sve to u situaciji u kojoj se sami osjećaju vrlo nesigurno. Nekad se javi i ljubomora na dijete jer dobiva toliko vremena i pažnje od partnerice. Za očeve je zato bitno da si uzmu vremena za bebu (te da ga i dobiju) kako bi mogli razviti temeljit odnos. Odsutnost zbog posla može se nadoknaditi na primjer sudjelovanjem u ritualima ustajanja i uspavljivanja.

Plakanje bebe

Bebe imaju samo jednu mogućnost da prenesu roditeljima svoje potrebe, a to je kroz plač. I to čine u tonu koji zaista može biti tjelesno neugodan. Koliko god nas to živciralo, treba imati na umu da bebe nikad ne plaču bez razloga: glad, žeđ, hladnoća, znojenje, vlažnost, usamljenost i strah osjećaji su koje bebe pokušavaju plakanjem prenijeti svojim roditeljima. Stoga djecu mlađu od godinu dana ne bi trebali ni preko dana ni preko noći ostavljati da plaču, nego si uvijek dati truda da se otkrije razlog. Tako ne činimo dijete razmaženim, nego mu prenosimo nužno osnovno povjerenje u svijet tako da ono može otkrivati i doživljavati, što je više moguće bez straha. To pokazuje istraživanje Sveučilišta u Londonu s roditeljima iz Velike Britanije, Danske i SAD-a iz 2006. godine. Roditelji koji ostavljaju dojenčad da plače samo pojačavaju plač. Bebe koje se utješilo i uzelo u ruke, čim bi zaplakale, duplo su manje plakale nego djeca za koju se kasnije pobrinulo.

Ljubomora među braćom i sestrama

Koliko kod pripremali stariju djecu na dolazak bebe, ne može se potpuno izbjeći ljubomora. Djeca pokazuju svoju ljubomoru na vrlo različite načine. Počnu se ponovno ponašati kao beba, maltretiraju ''pridošlicu'', postaju prkosna, povlače se ili su posebno dragi i nježni prema braci ili sestrici, a ispoljavaju agresiju prema drugoj djeci. Treba ostati miran u ovakvoj situaciji. Ljutnja i kažnjavanje pojačavaju kod djeteta strah da ga roditelji ne vole više kao prije. Izljevi ljubavi nisu ni upola tako učinkoviti kao djela. Starijem djetetu treba pružiti dovoljno nježnosti i igranja te za njega pronaći vremena. Može se i njega uključiti u njegu dojenčeta, ali samo ako za tim pokazuje volju. Lutke nalik na bebu s kojima se starije dijete može igrati, mogu biti od pomoći. Starija djeca ne bi trebala dijeliti svoje igračke jer to samo potiče ljubomoru.

Razvoj

Novorođenčad već ima osjećaj vida, sluha, mirisa i okusa, zanima ih njihova okolina i žele je aktivno upoznati. Oni to čine svojim tempom i prema svojim potrebama. Roditelji bi trebali izbjegavati opterećivanje usporedbama s drugom djecom, koja su eventualno naprednija od njihove.
Prvo što novorođenče nauči nakon nekoliko dana je očima pratiti nekoga ili nešto što ih zanima. Mogu podići glavu i držati je trenutak. Najčešće se sa šest tjedana javlja prvi osmijeh, koji sve oduševljava. Uče kako se prebaciti iz položaja na trbuhu na leđa i obratno. S četiri mjeseca mogu ciljano posegnuti za nečim i početi vježbati sjedenje. Veseli su i glasni kad ih nešto zabavlja. Sa šest mjeseci mogu premještati predmete iz jedne ruke u drugu te ih stavljati u usta. U toj fazi mogu se i orijentirati prema smjeru pogleda odraslih, što znači da mogu pratiti gdje netko drugi upravo gleda. Tad počinju izbijati i zubi, što je obično kod beba popraćeno vriskom i plakanjem. U tom slučaju ponekad pomaže oprezno masiranje desni vrhovima prstiju. Kako bi se pokretala, djeca razvijaju najrazličitije tehnike pa tako pokušavaju puzati. Ako im se oduzme igračaka, počinju je tražiti. Istodobno se javlja i strah od nepoznatog: počinju se bojati nepoznatih ljudi i radije su s njima poznatim licima. Nekad je dovoljan i samo pogled na nepoznatu osobu da se probudi strah. Ne pokazuju sva djeca tako snažne reakcije, ali slabije, primjerice odvraćanje pogleda, prisutne su kod svih beba oko osmog mjeseca. To vjerojatno samo znači da im postaje jasna razlika između stranog i poznatog. Reagiraju s nesigurnošću dok se ne naviknu na novo biće i ne shvate da im ne predstavlja prijetnju. Kad navrše godinu dana, većinom mogu samostalno stajati, a neki već i hodaju.

Povjerenje i povezanost

Povezanost s djetetom najviše se ostvaruje u njegovim prvim mjesecima. Roditelji tada kroz svoju spremnost da prepoznaju potrebe svog djeteta i da ih ozbiljno shvate, prenose iznimno važan osjećaj sigurnosti i povjerenja. Od presudnog je značaja da djeca sebi najbliže osobe doživljavaju kao neposredne i pouzdane kad ih trebaju, ali da su i ugodne i posvećene. Pri izgradnji takvog odnosa uvelike mogu pomoći rituali. Možete osmisliti rituale za buđenje, uspavljivanje, hranjenje, pripremanje za odlazak u šetnju, a za početak odvojite vremena za maženje i igru. To je posebno važno za noć-dan-ritam koji vaša beba mora naučiti. U maternici beba je naučila da postoje faze mirovanja i aktivnosti, ali to nema ništa s danom i noći. Čvrsti rituali pri ustajanju i odlasku na spavanje mogu pomoći vašem djetetu da se navikne na promjenu, a istodobno mu pružate osjećaj sigurnosti.

Vlastito zdravlje

U svom tom uzbuđenju i naporima često zaboravljamo, poglavito majke, na vlastito zdravlje. Na prvom je mjestu dijete i njegove potrebe, dok vlastite dolaze u drugi plan. Posebice je važno nakon porođaja brinuti se o tijelu, pravilno se hraniti i ciljano se kretati, npr. raditi vježbe za jačanje dna zdjelice. Ti mišići zatvaraju zdjelicu i ''nose'' unutarnje organe. Prvenstveno drže mjehur na njegovu mjestu i podupiru mokraćnu cijev. Za vrijeme trudnoće mišići dna zdjelice moraju nositi višestruko veću težinu od uobičajene i tijekom porođaja se jako istegnu. Stoga ubrzo nakon porođaja treba raditi ciljane vježbe za oporavak. U protivnom se mogu javiti posljedice poput spuštanja maternice te inkontinencije urina i stolice. No, intenzivno bavljenje sportom tijekom prava tri mjeseca nije preporučljivo, budući da kretanje vrši pritisak na dno zdjelice, a mišići i tetive su oslabljeni hormonima trudnoće.