Šećerna bolest

Što je šećerna bolest?

Šećerna bolest je najčešća endokrinološka bolest. Osnovna karakteristika šećerne bolesti je povišena koncentracija glukoze (šećera) u krvi. Razlikujemo dva osnovna tipa šećerne bolesti, tip 1 i tip 2. Osim njih treba još spomenuti tzv. gestacijsku šećernu bolest koja se javlja u trudnoći i šećernu bolest pridruženu nekim drugim bolestima. Tip 1 šećerne bolesti javlja se u mlađoj populaciji, najčešće u djece i adolescenata. Tip 2 šećerne bolesti se javlja u uglavnom u odraslih, najčešće pretilih osoba. Dok od ukupnog broja oboljelih od šećerne bolesti svega 5-10% ima tip 1 šećerne bolesti, 90-95% oboljelih imaju šećernu bolest tipa 2. Šećerna bolest tipa 1 nastaje naglo i obično od početka zahtjeva inzulinsku terapiju. U bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2 često promjena životnih navika, gubitak tjelesne težine, pridržavanje dijabetičke dijete i tjelovježba mogu biti dovoljni za uspješno liječenje šećerne bolesti. Ukoliko to nije dovoljno potrebni su oralni hipoglikemici, odnosno tablete za liječenje šećerne bolesti ili inzulin.

Koji su simptomi šećerne bolesti?

Bolesnici sa šećernom bolesti mogu dugo biti bez simptoma ili mogu imati simptome koje niti ne povezuju sa šećernom bolesti. Često puta se šećerna bolest otkrije slučajno, prilikom rutinske laboratorijske obrade ili sistematskog pregleda. Osim toga često se bolest otkrije kad bolesnici budu primljeni u bolnicu zbog srčanog infarkta ili moždanog udara, mogućih komplikacija šećerne bolesti. S druge strane, kako bolest napreduje i glukoza (šećer) u krvi bude visoka tada bolesnici učestalo žeđaju, često mokre, često su gladni i gube na tjelesnoj težini. Upravo zbog tih simptoma potraže liječničku pomoć.

Koje su dugoročne komplikacije šećerne bolest?

Ukoliko šećerna bolest dugo traje postupno se razvijaju kronične komplikacije šećerne bolesti. Njih dijelimo na vaskularne, one koje zahvaćaju krvne žile i nevaskularne, one koje zahvaćaju živce. Zbog povišenih vrijednosti glukoze u krvi dolazi do aterosklerotskih promjena na krvim žilama. Ukoliko zbog dugotrajne šećerne bolesti budu zahvaćene koronarne arterije koje opskrbljuju srčani mišić krvlju onda može nastati srčani infarkt. Slično tome, ako budu zahvaćene krvne žile mozga može nastati moždani udar. Ako pak promjene nastanu na perifernoj cirkulaciji na nogama obično takvim bolesnicima je potrebna amputacija prsta, stopala, potkoljenice ili čak cijele noge. Kad promjene zahvate male krvne žile oka ili bubrega bolesnik može izgubiti vid ili zbog oštećenja bubrega mora ići na hemodijalizu.

Upravo sve ove komplikacije koje su navedene, kao i brojne druge koje neregulirana šećerna bolest može uzrokovati, nameću potrebu za ranim otkrićem šećerne bolesti i što boljim liječenjem bolesnika.

Kako otkriti šećernu bolest?

Budući se smatra da oko 50% bolesnika koji imaju šećernu bolest to niti ne znaju redovita laboratorijska obrada kao i sistematski pregledi mogu značajno pridonijeti ranom otkriću šećerne bolesti. Ukoliko je to moguće i samokontrola glukoze u krvi može tome značajno pridonijeti. Glukometar, odnosno uređaj za kontrolu glukoze u krvi predstavlja jednostavnu i praktičnu metodu kojom se može otkriti šećerna bolest. Glukozu u krvi idealno bi bilo određivati natašte i dva sata nakon obroka. Poznato je naime da oboljeli od šećerne bolesti mogu čak pet godina imati povišene vrijednosti glukoze u krvi nakon obroka prije nego se otkrije šećerna bolest. Upravo stoga kad bolesnik ide na pregled dijabetologu u uputama obično piše „molim učiniti glukozu u krvi natašte i dva sata nakon obroka“. Osim toga se traži i tzv. glikirani hemoglobin (HbA1c) koji se često naziva i „špijunom za šećernu bolest“. Prema njegovoj vrijednosti može se procijeniti kolike su bile vrijednosti glukoze u krvi u posljednja tri mjeseca.

Kako se liječi šećerna bolest?

Kao što je ranije navedeno, šećerna bolest tipa 1 se liječi od početka inzulinskom terapijom. Šećerna bolest tipa 2 ima puno veće mogućnosti liječenja. Budući bolesnici sa šećernom bolesti tipa 2 često imaju prekomjernu tjelesnu težinu tim se bolesnicima preporuča redukcija tjelesne težine i pridržavanje dijabetičke dijete uz redovitu tjelovježbu. Ukoliko navedeno nije dovoljno potrebni su lijekovi za liječenje šećerne bolesti, koji uključuju oralne hipoglikemike i inzulin. U posljednjih nekoliko godina svjedoci smo velikog napretka u liječenju šećerne bolesti. Godine 1921. otkriven je inzulin i ove godine se slavi 90. godišnjica otkrića inzulina. Od tada do danas na tržištu je bilo nekoliko generacija inzulina kao i oralnih hipoglikemika (tableta za liječenje šećerne bolesti). U budućnosti možemo očekivati daljnji napredak u liječenju šećerne bolesti. Upravo da bi bolesnici sa šećernom bolesti mogli dočekati novu terapiju za šećernu bolest i imali što manje razvijenih komplikacija potrebno je pravovremeno otkrivanje i što bolje liječenje šećerne bolesti. U tome važnu ulogu ima sam bolesnik koji promjenom životnih navika, redukcijom tjelesne težine, pridržavanjem dijabetičke dijete i redovitom tjelovježbom može značajno pridonijeti dobroj regulaciji šećerne bolesti. Obiteljski liječnik i dijabetolog koji sudjeluju u liječenju bolesnika dodatno pridonose dobroj regulaciji šećerne bolesti. Nažalost, i uz najbolje lijekove ukoliko se bolesnik ne pridržava uputa neće imati dobru regulaciju šećerne bolesti čime se povećava mogućnost razvitka komplikacija bolesti.

dr.sc. Dario Rahelić, dr.med.
Specijalist internist, endokrinolog i dijabetolog
Zavod za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma
Klinička bolnica Dubrava