Psihoaktivne gljive možda postanu odobreni lijek

Ponovno se istražuju psihodelične gljive kao pomoć psihijatrijskim bolesnicima
Psihoaktivne gljive možda postanu odobreni lijek
  • Sviđa mi se
Psihoaktivne gljive sadrže aktivne supstancije psilocin i psilocibin te se nazivaju i psilocibinske gljive. Pripadaju rodu Psilocyba, iako manji sadržaj tih aktivnih supstancija sadrže i neke gljive iz drugih rodova (Copelandia, Gymnopilus, Panaeolus ili Stropharia).
Svakako su najpoznatije, odnosno najčešće uzgajane i konzumirane vrste Psylocibe mexicana, P. cubensis, P. azurescens i P. cyanescens. Konzumiranje tih gljiva seže daleko u prapovijest, a sigurno je najpoznatija njihova primjena u šamanskim obredima starih civilizacija Latinske Amerike. Prema arheološkim otkrićima, Psylocibe su korištene u religijskim ritualima, a posebno su bile važne Aztecima, koji su ih zvali teonanacatla, odnosno "meso bogova". Iako su gljive opisivali španjolski osvajači tijekom srednjeg vijeka, one su ostale tajne sve do tridesetih godina prošlog stoljeća, kad se harvardski istraživač Schultes zainteresirao za njihovo podrijetlo i učinak. Istraživanje je nastavio mikolog Wasson te je prvi poznati Europljanin koji ih je konzumirao te opisao njihov učinak kroz halucinacije i vizije.

Konzumacija psihoaktivnih gljiva bila je vrlo popularna 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kad su ih koristili mnogi umjetnici, a njihovo je djelovanje znatno utjecalo na njihove radove. Za kultivaciju i promociju gljive posebno je važan američki farmakognoz i etnofarmakolog McKenna koji je, osim znanstvenih radova, zajedno sa svojim bratom opisivao psihodelični učinak ispitivan na njima samima te je podupro teorije nekih drugih autora da je Psylocibe mexicana vrsta koju su nam ostavila bića s drugih planeta, a koja ljudima omogućuje "interstelarnu komunikaciju". Ujedinjeni narodi su 1971. godine donijeli Konvenciju o psihotropnim supstancijama, kojom su većine droga, uključujući i psihoaktivne gljive vrsta Psylocibe, postale zabranjene.

Aktivna supstancija psilocibin po svojem kemijskom sastavu ubraja se u alkaloide i u organizmu metabolizira u psilocin koji djeluje na serotoninske receptore u mozgu povećavajući njegovo oslobađanje. Serotonin je jedan od neuroprijenosnika koji utječe na prijenos živčanih impulsa povezanih s regulacijom apetita, krvnog tlaka, disanja, temperature te utječe na osjećaj zadovoljstva i opuštenosti. Na njega inače djeluju i ostali opioidi te alkohol. Neravnoteža serotonina u odnosu na ostale neurotransmitore povezana je s opsesivno-kompulzivnim poremećajima, depresijom te djelomice i s tjeskobom. Najvažniji antidepresivi koji se danas koriste u liječenju djeluju upravo putem serotonina, odnosno održavanjem njegove koncentracije na potrebnoj razini. Iako je poznato mjesto djelovanja psilocibina i utjecaj na razinu serotonina, do danas nije otkriveno kako i zašto dolazi do promjene svijesti uz izražene duhovne, odnosno spiritualne doživljaje.

Sintetski psilocibin osmislio je švicarski kemičar Hoffman, jedan od glavnih kemičara farmaceutske tvrtke Sandoz, koji je sintetizirao i lizergid, odnosno dietilamin lizerginske kiseline, poznatiji kao LSD. U početku kliničkih istraživanja, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, djelovanje psilocibina istraživalo se na zatvorenicima, kasnije na ovisnicima o alkoholu i narkoticima. Tijekom istraživanja dokazalo se da ima povoljan učinak na ublažavanje opsesivno-kompulzivnog poremećaja, u liječenju alkoholizma i depresije, no prihvaćanjem UN-ove konvencije i zabranom primjene gljiva prestala su i medicinska istraživanja.

U SAD-u je 2001. odobreno novo istraživanje psihodeličnih droga, među ostalim i psilocibina kao lijeka za opsesivno-kompulzivni poremećaj te se potvrdio njegov dobar učinak. Tijekom tog istraživanja otkrilo se da ima i odličan učinak na smanjenje cluster glavobolje, odnosno posebne vrste iznimno snažne glavobolje za koju trenutačno nema lijeka, a pokazalo se da bi psilocibin to zapravo i mogao postati. Prije nekoliko godina odobrene su još dvije studije za istraživanje učinka psilocibina u liječenju teških depresivnih poremećaja koji se javljaju kod oboljelih od karcinoma u krajnjim stadijima bolesti. Dokazano je da psilocibin ima klinički vrlo velik učinak na popravljanje raspoloženja i smanjenje tjeskobe, što je iznimno važno za poboljšanje kvalitete samoga kraja života umirućih. Svi ispitanici doživjeli su duhovna i mistična iskustva koja su im pomogla da lakše prihvate smrt te promijene razmišljanja o proteklom životu i odnosima sa svojim bližnjima nabolje. Istodobno je u Nizozemskoj odobreno istraživanje učinka psilocibina u liječenju ovisnika o alkoholu i opijatima te oboljelima od opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Za dio članka o povijesti, korišten tekst gospodina Drage Plečka, dostupan na ovom linku


Autorica članka: Aleksandra Grundler Bencarić
, mag. pharm.





    



ANKETA

Koristite li redovito tijekom toplih mjeseci pri odlasku u prirodu sredstva za zaštitu od insekata (repelente)?