Prehrambene navike i dijabetes

Šećerna bolest i kronične komplikacije veliki su svjetski zdravstveni problem i u značajnom su porastu. U svijetu 366 milijuna ljudi boluje od dijabetesa, a do 2030. taj će se broj povećati na 552 milijuna. Hrvatska studija iz 2008. provedena na 1653 ispitanika utvrdila je prevalenciju (učestalost) dijabetesa u Hrvatskoj od 6,1 posto.

Uz genetske čimbenike pri nastanku dijabetesa, posebice tipa 2, faktori okoliša i životne navike snažno utječu na učestalost bolesti. Fizička neaktivnost, alkohol te prehrambene navike poznati su faktori rizika za nastajanje šećerne bolesti tipa 2, a doprinose i lošijoj regulaciji već nastale bolesti. Kontrola težine i tjelesna aktivnost kritični su čimbenici za prevenciju i nastajanje šećerne bolesti i kod zdravih i u onih s već narušenom regulacijom glukoze u krvi. Za kontrolu tjelesne težine u dijabetičara, a time i kontrolu bolesti, kritičan je način prehrane. Povoljan efekt ima smanjivanje ugljikohidrata u prehrani, naročito jednostavnih, uzimanje namirnica s manjim glikemijskim indeksom te zamjena zasićenih masti jednostruko i višestruko nezasićenim mastima.
Pijenje alkohola često je među dijabetičarima, kao i među ostalom populacijom. Manja količina alkohola, do 30 g na dan - naročito podrijetlom iz vina, a manje iz piva ili oštrih pića - povoljno djeluje na smrtnost od koronarne bolesti jer ta količina povoljno utječe na metabolizam masti, osobine krvi, krvni tlak, ali i na osjetljivost na inzulin.

U istočnim i sjevernim krajevima (osim Međimurja) više se koriste životinjske masti, više se soli, a konzumira manje voća i povrća, češće se jedu kolači i rafinirani šećeri. Čak 12,3% ispitanika u jednoj studiji iz istočnih i brdskih područja Hrvatske dodaje sol u hranu i prije nego što su je probali. Tu naviku najmanje pokazuju oni iz sjevernih krajeva. Suhomesnati proizvodi najviše se jedu u brdskim i istočnim područjima, a najmanje u sjevernim, dok je potrošnja kruha najveća u obalnom području. Takva se prehrana smatra rizičnom za nastanak dijabetesa, krvožilnih bolesti i drugih kroničnih nezaraznih bolesti. U južnim i zapadnim krajevima, kao i Međimurju, češće se koristi biljno ulje, jede se više voća i povrća, manje se soli hranu te se rjeđe jedu kolači i rafinirani šećeri. Razlike u prehrani primijećene su među spolovima - loše prehrambene navike češće su u muškaraca u svim područjima. Žene imaju zdravije prehrambene navike, naročito u obalnom i brdsko-planinskom području.

Alkohol se pije u sve mlađoj dobi. Najveći dio adolescenata prvo iskustvo s alkoholom ima u 7. i 8. razredu osnovne škole, a kao razloge navode utjecaj prijatelja, želju da se opuste, budu hrabriji, utjecaj obitelji i socijalne klime koja to potiče.
U konzumaciji alkohola postoje značajne regionalne razlike u Hrvatskoj. Najveća je učestalost među muškarcima na istoku zemlje, a najmanja u brdsko-planinskom području (8,8%). Najmanja je potrošnja alkohola među ženama na istoku (0,3%), a najveća na sjeveru zemlje (1,5%).

Zaključno, hrana sadrži sve više masti životinjskog podrijetla, sve manje složenih ugljikohidrata i vlakana, uz porast ukupnog unosa energije. To utječe na sve više stope pretilosti i dijabetes tipa 2, što jako opterećuje zdravstveni fond.
Samo neprekidno osvješćivanje širokih slojeva stanovništva o razmjerima opasnosti može preokrenuti nepovoljne trendove, no to, nažalost, nije dovoljno prepoznato.

dr. med. Saša Magaš, specijalist internist, subspecijalist endokrinolog i dijabetolog