Epilepsija – najčešći poremećaj funkcije mozga

Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest. To je kronični poremećaj funkcije mozga u kojem stanice moždane kore postanu previše podražljive i reagiraju istodobnim izbijanjem bioelektričnih impulsa, što se klinički očituje epileptičkim napadajima.

Procjenjuje se da u Europi epilepsiju ima oko 6 milijuna ljudi, te da novooboljelih svake godine ima oko 300.000. Epilepsija se najčešće javlja u djece do 10. godine života i u starijoj životnoj dobi.

Nije moguće predvidjeti kada će do epileptičkih napadaja doći, što znači da se mogu javiti u bilo koje vrijeme i bez jasnog povoda

Po svome uzroku epilepsija može biti idiopatska, simptomatska i kriptogena.

• Smatra se da pri nastanku idiopatske epilepsije važnu ulogu ima genetska osjetljivost.
• Simptomatsku epilepsiju može izazvati gotovo svaka teža bolest ili ozljeda, osobito ako dovodi do oštećenja kore velikog mozga (trauma, moždani udar, tumori, infekcija, prekomjerno uzimanje alkohola, konzumiranje droge, metabolički poremećaji).
• Kriptogena epilepsija izazvana je oštećenjima mozga koje zasad nije moguće otkriti suvremenim i dostupnim dijagnostičkim metodama.

Što sve može izazvati napadaj?

Potrebno je razlikovati i provocirajuće čimbenike koji mogu dovesti do epileptičkih napadaja kao što su:

• dugotrajnije nespavanje,
• visoka tjelesna temperatura,
• sniženje šećera u krvi (hipoglikemija),
• duži i intenzivniji tjelesni napor,
• emocionalni stres,
• fotosenzitivni provokativni čimbenici,
• hormonalne promjene tijekom menstruacijskog ciklusa,
• konzumacija alkoholnih pića i dr.

No, usprkos svim dosadašnjim saznanjima, nije moguće predvidjeti kada će do epileptičkih napadaja doći, što znači da se mogu javiti u bilo koje vrijeme i bez jasnog povoda.

Epileptički napadaji

Epileptički napadaji se najčešće mogu prepoznati po karakterističnim simptomima.

Najprepoznatljivija vrsta epileptičkog napadaja je “generalizirani toničko-klonički napadaj” (“veliki napadaj” ili “grand-mal”), pri kojemu bolesnik pada, gubi svijest, često poplavi, teško diše, tijelo mu se grči, na ustima se pojavi pjenasta slina, često se ugrize za jezik i ponekad nekontrolirano pomokri. Nakon napadaja slijedi razdoblje u kojemu je osoba smetena, iscrpljena i često zaspi uz moguću pridruženu glavobolju i mučninu. 

Najčešće u djece može se javiti “apsans” (ranije zvan kao “petit mal napadaj”) pri kojemu dijete iznenada postaje odsutno, nesvjesno prestaje raditi ono što je činilo do tog trenutka, kao da se zagleda u nešto, uz moguće treptanje kapaka i trzanje ramena. Ovakva vrsta napadaja obično traje vrlo kratko (5-30 sekundi), ali s obzirom na to da se može javiti i do 50-100 puta na dan, oboljela djeca mogu imati značajne teškoće pri učenju.

>>Epilepsija je bolest koju karakterizira trajna predispozicija za izbijanje epileptičkih napadaja pa je zbog toga potrebno liječenje čiji je cilj njihovo suzbijanje.<< 

Postoje i druge vrste napadaja među kojima treba spomenuti “parcijalne napadaje”, koji mogu biti jednostavni (zahvaćaju jednu stranu tijela ili dijelove te strane obično u obliku grčeva mišića ili poremećaja osjeta) ili kompleksni (praćeni poremećajem svijesti). Kompleksni parcijalni napadaji obično počinju s aurom (predosjećaj napadaja koji se iskazuje kao nelagoda u želucu sa senzacijama strujanja prema gore ili kao strah, mučnina, okus, miris, osjećaj “već viđenog”), a dalje se razvija stanje zbunjenosti, smetenosti i poremećaja svijesti (osoba ne pada kao kod “velikog napadaja”, ali nije svjesna, ne odgovara na pitanja, nerazgovijetno govori, izvodi nevoljne nesvjesne i nesvrsishodne kretnje). 

Epileptički status znači iznimno dugo trajanje epileptičkog napadaja ili dugo trajanje učestalih kratkih napadaja. Ako se ubrzo ne prekine, može dovesti do oštećenja mozga, a može ugroziti i život, zbog čega je potrebna hitna liječnička pomoć.

Liječenje bolesti

Pravilnim odabirom lijekova (antiepileptika) i pravodobnim početkom liječenja, u oko 70 % osoba s epilepsijom može se postići zadovoljavajuća kontrola napadaja i kvaliteta života, a kod preostalih treba razmotriti postoji li mogućnost neurokirurškog liječenja.

No, unatoč svim dostupnim metodama liječenja, kod oko 10-15% oboljelih epilepsija ostaje nezadovoljavajuće kontrolirana i znatno narušava kvalitetu života. Važno je znati kako osobe s epilepsijom imaju određene medicinske probleme, ali se u drugim aspektima života ne razlikuju od ostalih. Potrebno je da osoba oboljela od epilepsije ima dobar uvid u bolest, čime se postiže bolje samopouzdanje i smanjuje osjećaj socijalne izoliranosti. 

Pružimo podršku osobama s epilepsijom!

U Hrvatskoj djeluje Hrvatska udruga za epilepsiju (HUE) čiji je cilj unapređenje kvalitete života osoba s epilepsijom i njihovih bližnjih te omogućavanje boljeg razumijevanja prirode epilepsije i potreba osoba s epilepsijom. U svrhu navedenog HUE provodi djelatnosti:

• edukacije osoba s epilepsijom, članova njihovih obitelji, kao i šire društvene zajednice o medicinskim i društvenim aspektima epilepsije;
• poticanje druženja, razmjena znanja i iskustava osoba s epilepsijom, njihovih rođaka i prijatelja;
• izdavanje knjiga i brošura, audiovizualnih i elektroničkih materijala koji se bave epilepsijom;
• organizacije sastanaka i seminara o različitim medicinskim i socijalnim aspektima epilepsije;
• razmjene informacija o društvenoj i medicinskoj skrbi osoba s epilepsijom sa sličnim udrugama u svijetu;
• istraživanja socijalnih aspekata epilepsije i suradnje s Hrvatskom ligom protiv epilepsije i međunarodnom organizacijom International Bureau for Epilepsy.