Odabir između dva ili više jezika u djetetovoj okolini

Tijekom svoje prakse često sam dobivala upite kojim jezikom da se obraćamo svom djetetu. Mnogi bi se sada nasmijali, no postoje stvarno komplicirane situacije, pa se pojavljuje pitanje: Kojim se jezikom obraćati djetetu?. Zato, da bismo olakšali mnogim roditeljima, a i samim obiteljima, upoznat ćemo vas s pojavom višejezičnosti u obitelji te kako je najbolje da usmjerite svoje dijete u njegovu govorno-jezičnom razvoju.

Djeca ne moraju biti podjednako vješta u oba jezika ili više jezika. Dok jedan od njih bolje upotrebljavaju, drugi možda bolje razumiju, odnosno dok su u jednom aktivni govornici, u drugom su pasivni. Miješanje tih jezika bit će manje ako dijete jedan jezik uči stalnim razgovorom s majkom, a drugi isključivo s ocem. Ili također, ako dijete uči oba jezika istodobno i u što ranijem razdoblju života. Ako mu se drugi jezik "predstavi" u kasnijoj predškolskoj dobi, u vrijeme kad je dijete već usvojilo i ovladalo osnovama prvog jezika, mogu nastati ozbiljniji problemi.

Definicija materinjeg jezika
Vjerojatno većina ljudi u svijetu danas bez poteškoća određuje svoj materinji jezik, ali vrlo malo ljudi razmišlja o tome koje kriterije primjenjuju kada za neki jezik kažu da je to njihov materinji jezik. Laički bi materinji jezik bio onaj koji dijete najprije nauči ili jezik koji dijete najbolje zna, najbolje se njime koristi, jezik s kojim se osoba identificira i sl. Nerijetko bi njegov slobodni prijevod glasio i ovako - jezik kojim govori majka, s tim da se pod majkom nužno ne misli na biološku već na osobu koja će uspostaviti redovitu i trajnu jezičnu komunikaciju s djetetom.

No, govoreći o kriterijima određenja materinjeg jezika, upravo oni kažu da je materinji jezik onaj jezik na kojemu mislimo, sanjamo i računamo, budući da sve te funkcije spadaju u onu vrstu koja se usvaja u prvom jeziku, pa se i dalje rade na tom jeziku, iako i drugi jezici kasnije mogu za nekoga postati jednako tako važni ili još možda i važniji.

Je li moguće imati dva materinja jezika?
Ako je riječ o roditeljima koji imaju različite materinje jezike, a svaki od njih podjednako usmjerava svoju pažnju i govori s djetetom na svom jeziku, dijete će odrastati s dva jezika koja će učiti istodobno, pa će tako imati dva prva, odnosno dva materinja jezika. U ovom slučaju postavlja se pitanje hoće li bilingvalno dijete imati dovoljno vremena da bude izloženo širokom spektru jezičnih stimulacija na oba jezika, kao što je to slučaj s jednojezičnim djetetom na njegovu jednom jeziku? I hoće li dvojezično dijete moći posvetiti onoliko vremena za svoja dva jezika koliko jednojezično dijete ima za svoj jedan jezik.

Naravno, dijete neće moći iskusiti sve istodobno na oba jezika, pa je zato potrebno paziti da ne dođe do funkcionalne diferencijacije između jezika. Dijete koje ima dva materinja jezika, trebalo bi podjednako dobro znati oba (balansirana dvojezičnost) i da svaki jezik zna isto tako dobro kao i monolingvalni govornik.

Kako pomoći djetetu?
Ako je moguće, možda bi bilo najbolje da dijete istodobno ne počinje usvajati dva jezika. Treba mu omogućiti da najprije stvori bazu govora na osnovnom, materinjem jeziku. Praćenje razvoja njegova govora na materinjem jeziku omogućit će nam da odredimo vrijeme pogodno za uvođenje drugog jezika.
Poželjna bi bila i situacijska razdvojenost ta dva jezika - dijete bi se jednim jezikom sporazumijevalo s određenim ljudima i u određenim situacijama, a isto pravilo bi vrijedilo i za drugi jezik. Na taj način izbjeći će se mogućnost zbrke, koju može izazvati istodobno usvajanje dvaju jezika.

Ako dijete koje živi u dvojezičnoj situaciji pokazuje teškoće u razvoju govora, trebalo bi riješiti problem dvojezičnosti, odlučiti se samo za jedan jezik, i to najčešće onaj na kojemu će se dijete školovati. Takvim se djetetom govorno treba mnogo baviti, razgovarati s njim, čitati mu i prepričavati razne priče, te pitanjima provjeravati je li dijete razumjelo što mu govorimo. Naše obraćanje njemu treba pojednostavniti, koristeći se kraćim rečenicama, poznatim riječima i izbjegavati da ga pretrpavamo bujicama njemu nepoznatih izraza. Iskazi trebaju biti prilagođeni njegovim govornim mogućnostima. Zapravo, jednostavnost našeg govora upravo će ovisiti o njegovu (ako je njegov govor slabije razvijen, i naš će govor biti jednostavniji). Poželjno je uključivanje takvog djeteta u vrtić, gdje će ono imati više poticaja na razgovor s odgajateljima i s drugom djecom.

Kod djece kod koje govor jače zaostaje za govorom njihovih vršnjaka, te to upozorava na vidljiv govorni poremećaj, neće biti dovoljna samo pojačana govorna stimulacija kod kuće ili u vrtiću. Takvo dijete treba pravovremeno uključiti u logopedsku terapiju.

Mr.sc.Nataša Šunić, prof.logoped
LOGOPED Terapija glasa i govora