Je li sjemenka marelice ljekovita

Često se mogu pročitati tekstovi o čudesnim sjemenkama marelice koje liječe rak. Ima li u njima istine i kako donijeti odluku o pravom načinu liječenja?
Je li sjemenka marelice ljekovita
  • Sviđa mi se
Posljednjih godina u tiskanim medijima i na internetskim portalima mogu se pronaći razni tekstovi o povoljnom učinku sjemenki marelica u liječenju karcinoma, a odnedavno se u trgovinama zdrave hrane mogu i kupiti sjemenke marelica. Nažalost, nema dovoljno dokaza koji bi potkrijepili njihovu učinkovitost, no razumljivo je da će teško oboljeli prihvatiti svaku mogućnost koja nudi nadu u izlječenje.
Pritom se neki priklanjaju konvencionalnoj medicini, a neki alternativnoj, no čini se da i jedni i drugi, kad je riječ o karcinomu, imaju otprilike jednaku uspješnost. Neki karcinomi su izlječivi, s nekima se dulje može živjeti, a neki su, bez obzira na sve moguće terapije, ipak neizlječivi.

Što je sa sjemenkama marelica? Sjemenka se nalazi u koštici marelice i sadrži gorki spoj amigdalin, cijanogeni glikozid koji se pod utjecajem enzima u organizmu razgrađuje na glukozu, benzaldehid i cijanid, za koji bez ikakve sumnje znamo da je otrovan. Čini se da je cijela priča počela u 19. stoljeću otkrićem laetrila, polusintetskog amigdalina, koji je pak kao lijek patentirao američki biokemičar Ernst Krebs i nazvao ga vitamin B17. Njegovu ideju popularizirao je Edward Griffin, američki pisac i režiser, inače pobornik teorije zavjere, koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća iznio tvrdnju da karcinom nastaje kao rezultat manjka vitamina B17. No taj isti Edward Griffin tvrdi i da ne postoji infekcija HIV-om, odnosno sida. Prema navodima u njegovoj knjizi, amigdalin se u alternativnoj literaturi navodi imenom vitamin B17, iako u znanstvenoj literaturi vitamin B17 ne postoji. Često se naziva i Hunza vitamin, što dolazi od priče o narodu Hunza sa sjevera Pakistanakoji ne obolijeva od karcinoma i čija su glavna prehrana upravo marelice te čaj od njihovih sjemenki. Pokušaju li se istražiti stručni geografski članci, može se naći opis naroda Hunza, no nema nikakvih stvarnih, dokumentiranih dokaza njihova savršenog zdravlja.

Prema riječima pobornika terapije amigdalinom, glavni spoj koji se bori protiv stanica raka jest upravo otrovni cijanid. Oni tumače da ljudski organizam ima enzim rodanazu koji neutralizira toksični cijanid, a stanice raka ga nemaju i tako propadaju. Istina, no ljudski organizam nema dovoljne količine slobodnog enzima rodanaze koji bi mogao vezati unos povećanih količina cijanida i stoga je on toksičan.

Što kaže medicinska znanost? Nakon što je Krebs dvadesetih godina prošlog stoljeća laetril patentirao kao lijek, američki liječnici su ga vrlo brzo uveli u terapiju za liječenje karcinoma, iako su ga još u 19. stoljeću koristili i ruski liječnici. Od pedesetih godina prošlog stoljeća laetril je bio u širokoj upotrebi, no znanstvene studije nisu potvrdile uspješnost terapije, a bilo je i sve više dokaza o štetnom učinku, odnosno trovanjima cijanidom. Američke vlasti su napokon 70-ih godina prošlog stoljeća zabranile upotrebu laetrila. Meksiko je nastavio sličnu terapiju, ali s amigdalinom, dakle spojem dobivenim izravno od sjemenki marelica, a ta se terapija proširila među pobornicima alternativne medicine. Oni smatraju da je za liječenje važno da je spoj prirodan, odnosno da se konzumiraju sjemenke i da se pritom ne smije primjenjivati kemoterapija ili zračenje. Preporučuju uzimanje pet do sedam sjemenki na dan za održavanje dobrog zdravlja, a za liječenje tumora i deset do dvadeset sjemenki dnevno.

Hrvatska agencija za hranu prošle je godine izdala priopćenje i prenijela mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane u kojem se navodi da se, zbog prisutnosti kemijskog spoja amigdalina, s jednokratnom konzumacijom više od polovice jedne velike ili tri male sirove sjemenke marelice (370 mg), može prijeći sigurnosna razina za odraslu populaciju, a za malu djecu granica je jedna mala koštica. Smatra se da je uzimanje jedne do dvije sjemenke dnevno prihvatljivo za većinu odraslih osoba. Trovanje cijanidom može izazvati mučninu, groznicu, glavobolju, nesanicu, žeđ, pospanost, nervozu, bol u zglobovima i mišićima te niski krvni tlak, a u ekstremnim slučajevima može biti i smrtonosno. Treba znati da se štetan učinak može pojačati uz neke druge spojeve, posebno uz vitamin C.

Razmišljanje za kraj. Svaka osoba za sebe ima pravo odlučiti na koji će se način liječiti. Pitanje jest ima li istinite i razumljive informacije na temelju koje može donijeti svoju odluku. Zasigurno u prirodnim spojevima u hrani postoji velika dobrobit za ljudski organizam, no kao i kod lijekova, uvijek je riječ o dozi. Voda je zdrava i neopasna, no popije li netko odjednom šest litara vode, može umrijeti. Često se navodi sprega farmaceutske industrije i vlada te se navodi kako bi farmaceutska industrija propala kad bi priznali da je neki prirodan i jeftin spoj stvarno učinkovit. Može se postaviti i suprotno pitanje. Što bi prodavala industrija zdrave hrane ili alternativna industrija kad ne bi bilo tako senzacionalističkih napisa o čudesnom izlječenju? Radije vjerujmo da i jedni i drugi imaju dobre namjere, ali katkad pretjeruju u uljepšavanju stvarnosti.

Napomena: Stavovi izneseni u članku su isključivo stavovi autorice

Autorica članka: Aleksandra Grundler Bencarić, mag. pharm.





    



ANKETA

Uzimate li dodatke prehrani za jačanje imuniteta?