Pod inkontinencijom urina podrazumijeva se nemogućnost zadržavanja mokraće, odnosno kontroliranja mokrenja, a očituje se u opsegu od "bježanja" nekoliko kapi urina prilikom kihanja, kašljanja, saginjanja ili podizanaj tereta do potpunog nekotroliranog ispuštanja urina.
Bolest se javlja zbog promjene funkcije mišića koji kontroliraju mokraćni mjehur i mokraćovod, zbog nekih mišićnih ili neuroloških bolesti, kirurških zahvata u području zdjelice ili kao posljedica nekih oblika liječenja, pa i nekih lijekova. Češće se javlja u žena, posebno onih koje su imale višestruke ili teške porođaje. Inkontinenciju mogu potaknuti ili otežati neki vanjski čimbenici kao što su povećana tjelesna težina, pušenje i slaba pokretljivost. Starenje je također jedan od razloga nastanka problema inkontinencije.
Osim što se javljaju fizičke smetnje, pacijenti osjećaju i velik psihički pritisak zbog izrazitog osjećaja neugode, srama, gubitka kontrole nad vlastitim tijelom, straha od starenja, a nažalost su to i razlozi zbog kojih im se smanjuje radna sposobnost te se povlače iz društvenog života ili se izoliraju od obitelji.
Razlikuje se nekoliko tipova inkontinencije: stres inkontinencija (posljedica slabosti mišića), urgentna inkontinencija (posljedica prevelike aktivnosti mišića), neuropatska inkntinencija (posljedica oštećenja živčanih impulsa), a u praksi je česta i kombinacija ovih tipova, odnosno nekoliko čimbenika kao zajedničkih uzroka.
Inkontinencija se uspješno može liječiti, a metoda liječenja ovisi o razlogu nastanka bolesti što pregledom ustanovljava liječnik urolog, ponekad u suradnji s ginekologom i neurologom. Ovisno o uzroku bolesti i opsegu simptoma, mogu se primijeniti metode fizikalne terapije kao što su vježbe za jačanje mišića dna zdjelice, vježbe mjehura, elektrostimulacija ili magnetoterapija. Kod nekih pacijenata mogu se primijeniti lijekovi, a kod nekih je potreban i kirurški zahvat.
Lijekovi koji se primjenjuju u liječenju, nazivaju se urinarni spazmolitici (muskarinski antagonisti) i djeluju na glatke mišiće dna zdjelice, čime se smanjuju pretjerane kontrakcije mišića i opušta mokraćni mjehur. Ne mogu se primijeniti kod svih oblika inkontinencije, a preporuku o liječenju ovim lijekovima daje liječnik. Važno je točno se pridržavati upute o primjeni koju će prilikom izdavanja lijeka dati ljekarnik. Kod nekih pacijenata ovi lijekovi mogu imati nuspojave, na što će također upozoriti liječnik i ljekarnik te pomoći pacijentu oko prepoznavanja i ublažavanja nuspojava.
Osobe koje boluju od inkontinencije, trebale bi koristiti medicinska pomagala u vidu posebnih uložaka. Ovi ulošci, za razliku od običnih higijenskih uložaka, napravljeni su tako da mogu upiti velike količine tekućine, zadržavaju miris, anatomski su prilagođeni tijelu te se također razlikuju muški i ženski ulošci zbog manje vidljivosti i praktičnosti za primjenu. U izboru pomagala treba se savjetovati s ljekarnikom jer se ona razlikuju ovisno o opsegu problema i dnevnim potrebama.
Svakako su potrebne i higijenske mjere kako bi se spriječila iritacija nježne kože spolovila. Najbolje je pranje običnom vodom ili nekim posebnim medicinskim sapunom, a potom je potrebno nježno i potpuno obrisati kožu. Tijekom dana mogu se koristiti i zaštitne kreme koje umanjuju agresivni utjecaj urina na kožu, a u situacijama kad je pacijent kod kuće i može održavati potrebnu higijenu, trebaju se upotrebljavati kreme koje će pomoći oporavku kože.
U liječenju inkontinencije najvažniji je pravovremeni odlazak liječniku te promjene životnih navika: smanjenje prekomjerne težine, ako ono postoji, izbjegavanje alkohola i podražajnih pića, kao što su kava, neke vrste čaja, sprečavanje zatvora stolice te redovito provođenje vježbi koje preporuči stručnjak. Najčešće su to vježbe za jačanje mišića dna zdjelice (Kegelove vježbe).
Posebno valja obratiti pozornost na dovoljan unos tekućine i pravilno pražnjenje mjehura. Nije dobro smanjiti unos tekućine jer koncentrirani urin može dodatno otežati problem inkontinencije te dovesti do nekih drugih tegoba. No, taj dostatan unos tekućine može se preraspodijeliti tijekom dana u vrijeme kad pacijent može provoditi higijenske mjere. Također, nije poželjno pražnjenje mjehura "za svaki slučaj", već uz pomoć stručnjaka treba naučiti kako istrenirati mjehur te po potrebi produljiti vrijeme između mokrenja.
Aleksandra Grundler, mag.pharm.