Infekcija bakterijom Helicobacter pylori

Izolacija bakterije, danas poznata pod imenom Helicobacter pylori, datira s kraja 19. stoljeća, a kako se našla u većini uzoraka sluznice ljudskog želuca, isprva se smatralo da je ona zapravo uobičajeni stanovnik čovjekovog želuca i da ne znači zdravstvenu opasnost. Tek je kasnijim istraživanjima potvrđena njezina patogenost i temeljna uloga u razvoju upalnih promjena sluznice želuca, odnosno u razvoju kroničnog gastritisa te ulkusa želuca i dvanaesnika (duodenuma).

Zasad se smatra da je prirodno i osnovno prebivalište bakterije sluznica želuca u čovjeka, no otkrivena je i u slini te u zubnim naslagama. Put širenja infekcije do danas je još nejasan. Smatra se da se prenosi direktnim kontaktom s čovjeka na čovjeka - s usta na usta (iz želuca na usta) i iz stolice na usta. Velika je razlika u prisutnosti infekcije među pojedinim zemljama. U područjima niskog socioekonomskog stanja infekcija je zastupljenija, dok je u visokorazvijenim zemljama stupanj infekcije znatno niži. Tako je infekcija u nekim afričkim područjima prisutna u gotovo 100 posto pučanstva, dok je u visokorazvijenim zemljama sjevera Europe stupanj infekcije 20-30 posto. Rizik infekcije povećavaju neki čimbenici kao što su dob (rano dječje doba), skromni životni uvjeti u djetinjstvu (siromaštvo, prenapučenost), slabije socioekonomsko stanje u odraslih, onečišćeni sustavi pitke vode, nizak higijenski standard, višečlane obitelji koje žive u skučenom prostoru.
Infekcija bakterijom počinje njezinim ulaskom u probavni sustav i naseljavanjem na površinu želučanih stanica. Jednom unesena infekcija u pravilu traje desetljećima, a spontano je izlječenje izuzetno rijetko.

Kako će se eventualno razvijati bolest (u smislu upale, ulkusa ili čak maligne bolesti - limfoma i/ili karcinoma želuca), ovisi o virulentnosti bakterije i osjetljivosti domaćina.
Danas je uglavnom prihvaćeno da je H. pylori najvažniji uzročnik kroničnog aktivnog gastritisa, da u više od 90 posto slučajeva prethodi nastanku duodenalnog ulkusa te da je u vezi s više od 70 posto želučanih ulkusa. Smatra se da je rizik nastanka želučanih karcinoma i nekih vrsta limfoma želuca značajno veći u bolesnika pozitivnih na H. pylori.

Zadnjih su godina istraživanja naročito usmjerena na odnos infekcije s H. pylori (koja je ograničena na želudac) i refluksne bolesti jednjaka (GERB). Pokazalo se, naime, da modernom terapijom pada broj zaraženih bakterijom te tako i broj oboljelih bolesnika od želučanih bolesti, ali raste broj bolesnika koji boluju od upale jednjaka, te dapače raste broj oboljelih od karcionoma jednjaka. Postavlja se stoga pitanje nema li bakterija moguću zaštitnu ulogu za razvoj bolesti jednjaka.

Važna pitanja koja se u svakodnevnoj kliničkoj praksi postavljaju su sljedeća:
- Gdje, kako i kada provesti dijagnostiku infekcije?
- Koji je racionalan pristup na razini primarne zdravstvene zaštite?
- Koju terapiju izabrati?
- Kada kontrolirati uspjeh terapije?
- Kako liječiti bolesnika ako je prvi pokušaj liječenja neuspio?
Odgovori na gornja pitanja definirani su smjernicama koje donose određene grupe eksperata liječnika iz tog područja i koje bi trebali slijediti i izabrani liječnici (specijalisti) opće/obiteljske medicine i specijalisti i subspecijalisti drugih područja medicine. No, razvojem komunikacijskih mogućnosti i dostupnosti informacija, kao i širokoj dostupnosti laboratorija, svjedoci smo često samoinicijativnih pokušaja testiranja na bakteriju, pa i liječenja koje nije provedeno po svim pravilima, tako da dolazi do nesporazuma između liječnika i bolesnika, bespotrebnih troškova i zabrinutosti bolesnika.

Prema današnjim bi smjernicama racionalan pristup toj problematici bio:
- Ako je bolesnik mlađi od 45 godina i prvi put se obraća svom liječniku opće medicine zbog nekog želučanog problema koji upućuje na gastritis i/ili ulkusnu bolest, a nema simptome koji upućuju da bolesnika treba odmah poslati na gastroskopiju (to su tzv. alarmantni simptomi - slabokrvnost, gubitak teka i gubitak na težini, povraćanje, znaci krvarenja iz probavne cijevi), tada treba biti testiran na infekciju H. pylori. Testiranje se izvodi neinvazivno, odnosno na jedan od sljedećih načina: putem krvi, putem izdisaja, putem stolice. U slučaju pozitivnog nalaza, treba provesti terapiju.
- Ako bolesnik ima alarmantne simptome, bez obzira na dob, i/ili je starije životne dobi, upućuje se na gastroskopiju kojom će se pregledati sluznica jednjaka, želuca i
duodenuma, te uzeti biopsija sluznice za H. pylori (brzi testovi) ili biopsija sluznice za
patohistološku analizu, gdje će se ujedno dodatno učiniti i posebno bojenje kojim će se dokazati bakterija. U slučaju pozitivnog nalaza, treba provesti terapiju. Vrijednost
histološke analize sluznice želuca je mnogostruka (razlikovanje stupnja upale sluznice koji će odrediti dužinu liječenja, razlikovanje upalnog procesa od malignog), tako da unatoč neugodnosti pretrage, treba ohrabrivati bolesnike za koje liječnik procijeni da trebaju učiniti gastroskopiju da to i učine (današnja protuupalna terapija je vrlo moćna i bolesnici brzo osjete poboljšanje kod uzimanja lijekova, tako da se i potencijalno opasna stanja maskiraju terapijom).

Danas se uglavnom provodi trojna terapija eradikacije koja uključuje jedan jaki lijek koji smanjuje lučenje želučane kiseline i dva antibiotika, a terapija se uzima sedam dana. Postoje brojne modifikacije te terapije (duže trajanje, četiri vrste lijeka), a koju će terapiju izabrati liječnik, ovisi o više faktora.
Nakon provedene terapije, ako je došlo do povlačenja svih simptoma bolesti, kontrola nije potrebna. U slučaju nepotpunog povlačenja simptoma treba provjeriti uspjeh terapije, a to je najbolje učiniti (u slučaju da nije potrebna kontrolna gastroskopija) ureja izdisajnim testom.
U slučaju neuspjeha liječenja (zbog porasta broja rezistentnih sojeva H. pylori), terapija se ponavlja izmijenjenim antibiotikom.
Terapija budućnosti leži u postupcima imunizacije (vakcina protiv infekcije H. pylori).


mr. sc. Stanka Popijač-Ključar
specijalist internist gastroenterolog
Poliklinika Popijač Ključar
Crvenog križa 15, Zagreb
tel: 01/4610-436
faks: 01/4610-394