Hedonističkim iskustvom upravlja mozak
Ovisnost o hrani u pravilu ne pogađa osobe čija je tjelesna masa normalna, već se najčešće javlja u osoba s povišenom tjelesnom masom
U nekoliko se radova pokušalo odgovoriti na pitanje postoji li ovisnost o hrani, a zaključak je da specifične namirnice, pogotovo one bogate mastima i/ili šećerom, mogu dovesti do ponašanja sličnog ovisničkom
Konzumiranje hrane za čovjeka je poseban užitak i, kada i koliko je to moguće, jedemo hranu koju volimo, a izbjegavamo onu koja nam ne prija. Hranjenje je hedonističko iskustvo kojim upravlja naš mozak. Upravo se stoga prekomjeran unos hrane ili odabir specifičnih, umjetno proizvedenih namirnica povezuje s ovisničkim ponašanjem.
Posljednjih godina objavljeno je nekoliko radova koji su pokušali odgovoriti na pitanje postoji li ovisnost o hrani. Zaključeno je da specifične namirnice, posebno one bogate mastima i/ili šećerom mogu dovesti do ponašanja sličnog ovisničkom. Takva hrana, iako vrlo privlačnog okusa, ne izaziva ovisnost, ali može dovesti do ovisnosti ako se uživanje u njoj može opisati kao krajnost: zabranjivanje konzumiranja ili konzumiranje abnormalno velikih količina. Ove se krajnosti povezuju s povećanim rizikom od gojaznosti, depresijom, zloupotrebom droga i drugim problemima. Ovisnost o hrani u pravilu ne pogađa osobe čija je tjelesna masa normalna, već se najčešće javlja u osoba s povišenom tjelesnom masom.
Kako mozak percipira uravnoteženu prehranu
Nema sumnje da je uravnotežena prehrana ključna za održavanje zdrave tjelesne mase i energetske ravnoteže našeg organizma, no detalji o tome kako mozak detektira i obrađuje informacije o nutrijentima koje konzumiramo ostaju i dalje nepoznati.
U časopisu Neuron nedavno je objavljeno istraživanje o tome kako prehrambeni sastojci (nutrijenti) utječu na moždane stanice kao ključne regulatore ravnoteže energije.
Znanstvenici su, naime, istraživali na koji način mješavina nutrijenata utječe na oreksin/hipokretin neurone, za koje se smatra da su najznačajniji regulatori budnosti i ravnoteže tjelesne energije.
Prijašnja istraživanja su pokazala da glukoza inhibira te neurone. No sada se došlo do rezultata da mješavina aminokiselina (npr. iz bjelanjka jajeta) stimulira i aktivira oreksin/hipokretin neurone. Kada su neuroni simultano izloženi aminokiselinama i šećerima, aminokiseline suprimiraju inhibitorni učinak glukoze.
Zaključno, aktivnost oreksin/hipokretin sustava značajnije regulira ravnoteža makronutrijenata negoli kalorijski sastav hrane, što upozorava na to da mozak ne sadrži samo stanice osjetljive na energiju već također i one koje mogu mjeriti prehrambenu ravnotežu.
Ovaj stanični model je također u skladu s podacima da su obroci bogati proteinima učinkovitiji u održanju budnosti od obroka bogatih ugljikohidratima.
Ipak, koliko god znali o mozgu i njegovim mehanizmima, on još uvijek ostaje velika nepoznanica. Taj metabolički gigant zasigurno nam sprema još raznih iznenađenja o percepciji hrane i prehrane.
dr. sc. Darija Vranešić Bender/Vitaminoteka