Aloe vera i njezina ljekovitost
Aloe vera tradicionalno se koristi za rane, kožne bolesti te kao laksativ, a danas se istražuju njezine nove indikacije
Iako je riječ o prirodnom biljnom preparatu, ne treba zaboraviti da svaki od njih ima aktivne supstance koje mogu stupiti u interakciju s drugim lijekovima, stoga o tome obavijestite svog ljekarnika ili liječnika
Zapisi koji svjedoče o ljekovitosti aloe stari su preko 6000 godina. Tradicionalno se koristi za rane, kožne bolesti te kao laksativ, a danas se istražuju njezine nove indikacije.
Aloe vera (syn. A. barbadensis) je zeljasta trajnica s debelim sluzastim listovima koja raste u tropskom i suptropskom području. To je višegodišnja biljka koja može narasti do šest metara, a listovi su joj dugi do 60 cm, bodljikava ruba, pri vrhu šiljasti. Postoji više vrsta biljke aloe koje spadaju u porodicu Aloaceae, a razlikuju se po izgledu i sastavu. Danas se u fitofarmaciji i službenoj medicini koriste samo produkti dobiveni iz vrsta Aloe barbedensis i Aloe capensis.
Djelovanje i upotreba
Osim tradicionalne upotrebe, danas se aloe vera koristi kod dijabetesa, astme, epilepsije, osteoartritisa, opeklina, psorijaze itd. Sve te indikacije nisu dokazane kliničkim studijama. Jedino je dokazano da djeluje kao laksativ te ga je kao takvog odobrila FDA (Food and drug Administration). Znanstveno je dokazano da djelatna supstanca u aloe veri - aloin - djeluje kao laksativ. Najčešće se koristi u kombinacijama s drugim laksansima. Jednako tako odobrena je za upotrebu kod opeklina i ogrebotina.
Za ljekovite pripravke od aloe vere koristi se gel i lateks. Aloe gel je proziran, želatinozan, a dobiva se iz stanica iz središta lista, dok se lateks dobiva iz stanica neposredno ispod kože lista i žute je boje.
FDA je u jednom trenu bila povukla preparate koje sadrže aloe veru, a koji su registrirani kao laksativ, zbog pojačane tolerancije na biljku. Redovitom primjenom bilo je potrebno svaki put sve više aloe da bi djelovala i postigla učinak. To je inače problem kod svih laksativa - navika na njih i nemogućnost obavljanja fiziološke potrebe bez upotrebe laksativa.
Dokazano je djelovanje aloe na psorijazu (krema 0,5% kroz 4 tjedana) te kod zatvora, uz oprez i preporuku da se ne koristi duže vrijeme. Može pomoći kod opeklina od sunca, dijabetesa, ozeblina, kolesterola te zacjeljivanja rana.
U narodnoj medicini najčešće se koristi lokalno, i to svježi sok za zacjeljivanje rana. To je iskustvo iskoristila kozmetička industrija koja je proizvela Aloe gel. Za njegovu se proizvodnju koristi parenhim mladih, središnjih listova, odnosno svježi sok vrste Aloe barbadensis (aloe vera). Taj sok ne sadrži antranoide (koji djeluju laksativno) nego je bogat ugljikohidratima, mineralima i aminokiselinama.
Potrebne su mjere opreza kod uzimanja oralno, kod trudnica i dojilja, kod male djece (mlađe od 12 godina), ne smije se koristiti kod Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, opstrukcije crijeva i u onih koji imaju problem s bubrezima te kod osoba s hemoroidima.
Interakcije
Potrebno je biti oprezan kod uzimanja aloe ako istodobno uzimate digoksin, jer aloe vera kao laksativ može smanjiti razinu kalija u organizmu. Niska razina kalija može povećati nuspojave digoksina. Jednako je tako ako koristite lijekove za snižavanje šećera u krvi potreban oprez jer i aloe vera snizuje šećer u krvi. Oprez je neophodan i kod uzimanja diuretika te drugih laksativa.
Aloe vera danas na tržištu dolazi u više oblika - u obliku sirupa, tableta, krema te za više indikacija, npr. podizanje imuniteta i sl. Prije kupnje bilo kojeg proizvoda svakako potražite mišljenje svog ljekarnika.
Katarina Fehir Šola, mag.pharm.